Evo da vam ja ispričam našu priču!
Još me u rodilištu prije odlaska kući ortopedica upozorila da mi Daniel ima "mali" problem s nogicama i da se javimo ortopedu u našem gradu čim ja budem u stanju otići k njemu. Nije mi bilo jasno o čemu ona to priča jer zbog onih širokih tutica u bolnici nisam mu zapravo ni vidjela još dobro nogice. Skinula ga je i pokazala mi a ono :shock: , obje nogice skroz rotirane za vani! Kad bi ga stavili na nogice on stoji na unutarnjim gležnjićima. Ja u šoku, plaćem ko kišna godina i već vidim svoje dijete u kolicima, paralizirano i šta sve ne. Uvjerila me da nije tako strašno kako izgleda i malo me smirila i mi otišli kući. MM kad je vidio poludio pa ja smirujem njega, pa moja mama, tata itd. Naručimo se kod ortopeda za 2 tjedna (jaaaaaako duga) i on nas naruči za 9.mj. s naznakom da če ga staviti u gips. Ja ga proglasim ludim jer kako če on staviti dijete od 2 mj.u gips? Odemo drugi dan kod drugog ortopeda(preko reda) i on nam lijepo objasni da treba jako puno vježbati, jedna noga mu je bolja ali druga je dosta loše, ali sve će se to riješiti. Napravi nam longeticu od gipsa i daje nam upute kako da napravimo krug od spužve koji se stavlja na nogicu dok dijete spava na trbuhu. To je nekakva njemačka metoda, drži mu gležanj visoko i tako stopalo visi za dole dok beba spava i samo po sebi se ravna. Longetice smo dobivali nove svaki tjedan, pa svaka dva pa po potrebi kako je djete raslo. Uputio nas je i kod fizioterapeuta koji nam je odredio vježbe i tako smo do 3. mjeseca života više 70% popravili situaciju. Kaže doktor da je to zato što smo počeli s terapijom kad je imao samo 2 tjedna. Naime prvih 6 mj.živoda beba najviše raste i najviše se toga može ispraviti, a i lakše ke s bebom nego sa jednogodišnjim djetetom.
Longetice smo nosili do 7. mj. i onda više nije trebalo jer su mu nogice bile super. :D Vježbali smo i dalje kod kuće i kupili mu cipelice Frodo. Bitno je da su visoke i da mudrži petu i gležanj na mjesto.
Kad je dobro prohodao, a počeo je sa niti 11 mj.,išli smo po ortopedske uloške za ravno stopalo i nosi ih dan danas. Imamo pravo svakih 8 mjeseci na nove, ali ja ih uzmem na jesen pa do prolječa jer je ljeti najviše bos.
Jedina napomena je bila da ga ne stavljamo rano na nogice, tako da do 7,5-8 mj. nije stao na noge.
Sad je super, trči, vozi biciklu, trenira karate, ma pravi mali vražić. Nikada nije zaostao, čak je uvijek bio napredniji od druge dijece. I sad koji puta znamo vježbati iako nije potrebno, ali ja sam kako kaže MM "opsjednuta".
Vježbe su jako bitne, i ako se ne slažete sa mišljenjem doktora pitajte drugo mišljenje jer su to vaša dijeca i imate pravo na to.