Ma samo polako, hrabro i bit če bolje.
Možda te utješi da je vjerovatno svima nama u nekom razdoblju njihovog malog života postojalo vrijeme kad su bili poput tvoga djeteta.
Preko moja dva sina naučila sam da samo strpljenje pomaže u ovakvim situacijama.
Neposlušni su zato što tako privlače našu pažnju, jer su naučili da im se obračamo samo kad su "zločesti", a kad mirno gledaju crtiće, a mi tada koristimo priliku obavite što više zaostalih poslova, ne pitamo ih ništa.
Čim počne ludovanje mi reagiramo.
Klinci imaju dobre senzore i upijaju svaki trenutak. Gledaju nas, oponašaju, imitiraju, samo što mi to nevidimo.
Kod mene i danas vrijedi pravilo da svi poslovi čekaju. Samo ono što je važno kao kuhanje i održavanje barem osnovne higijene kučanstava, mora se obaviti, a uspjevam to tako što ih uključujem u baš svaki posao.
Naravno nemožeš im dati noževe, vilice, staklene stvari u kuhnji, ili pak detrđente da ribaju wc školjku, ali mogu u plastično posuđe stavljati tjesteninu žlicom, pa premještaju u drugu ili suhom krpom glancaju vrata od ormara sto na sat.
Rezultat je taj da njima ispunjavam vrijeme, koje provode samnom, stvaram u njima neke temelje za daljnji život, a oni su sretni i zadovoljni jer se osječaju korisno i vrijedno jer mami pomažu.
Olakšaj sebi i njemu život i nevažne stvari ostavi za dane kad si odmorna i dobre volje, jer danas obrišeš prašinu sutra se opet pojavi, nema svrhe biti rob.