Citiraj ms. ivy prvotno napisa
Citiraj Zorana prvotno napisa
Ajde kad se vec prica o potrebama, integritetu itd. Jel po vama "forsiranje" da dijete ide spavati tada i tada potkopavanje integriteta?
Npr. Juul kaze da je potreba za snom nesto sto neupitno spada pod domenu osobnog integriteta. I sada, ako ja imam naviku djecu stavljati na spavanje npr. u osam navecer jel ja njih stavljam u polozaj objekta? A znam da bi bio cirkus ako bi isli spavati kasnije ili ako ih pustim da idu spavati kad se njima spava??
joj zorana, ovo mene u zadnje vrijeme ubija u pojam.
mene nije ubijalo u pojam, ali me bacilo u veliko razmišljanje.
Što se frana tiče on od svog sedmog mjeseca ne bi spavao, ali bi zato njurgao od nemila do nedraga.
I tako sam 15 dana intenzivno razmišlala što i kako(skužila sam da meni uvijek treba 15 dana razmišljanja o rješenju problema a da obje strane budu zadovoljne).

Sebično sam zaključila da je meni jako bitno da se on odmori sat i pol popodne, jer se tad i ja odmorim i zato jer se probudi dobre volje, što nam omogućuje daljnje kvalitetnije povođenje vremena.
Isto tako meni je bitno da on ode u krevet oko 20 do 20:30, jer tad više nemam snage provoditi kvalitetno vrijeme s njim, a i moram imati ta dva sata za obavljanje ostalih stvari u našim životima.
Odlazak u krevet navečer mu nije nikad predstavaljao problem, ali popodnevno ne voli. Ipak, inzistiram na njemu, ali jako pazim da kako je ta popodnevna priča "obojana". Kroz priču/bajku/pjemicu/likove koje voli "napravim" da se poželi odmoriti.
Znam da sam tom situacijom zapravo provela svoju volju, ali to sam isto napravila i kad sam uskratila/odredila količinu soka, slatkiša, predugog bivanja u moru, inzistirala na davanju ruke kad se ide preko ceste itd.
Da ne nabrajam dalje, kao u svemu tako i u ovome mislim da je najvažniji način na koji ćemo postići nešto što znamo da je za njihovo dobro, ali im nije po volji.