AP roditelji i 2,3 i vise djece

[MamaQ!]

Mame
trazim savjet iskusnih u jednoj "slatkoj brizi"
mm i ja smo odlucili da je stiglo vrijeme za "akciju"
Juju ima 14 mjeseci i uvijek sam govorila da zelim sto manju razliku, plus planiramo jos djece tako da ne bih dugo odgadala

Iako se ne volim tako deklarisat jer radim onako kako osjecam
eto reci cu da smo AP roditelji
s tim da se jako brinem hocu li to moci ostati dolaskom bebe?

Kako sve uskladiti
da se stariji ne osjeca zapustenim,da se bebi posvetim 100% a opet imati uvijek vremena za drugo

Nekad se zaista osjecam da je tezak zadatak ispred mene,da necu moci(da me pogresno ne shvatite sto se tice kucnih poslova to me najmanje brine)

I jako me interesuje kako to funkionise kod vas u stvarnom zivotu

[Zorana]

MamQ ima jedna slicna tema ovdje

http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...866&highlight=

btw nista ne odgovaram jer i mene ovo zanima pa cekam da se jave iskusnije mame

[renata]

ne bih puno o ovome, samo da sam bas danas razmisljala koliko su se Larine potrebe za mnom promijenile u pisljivih 6 mjeseci. Istina, ona sad ima 3 i pol godine, ne 14+9 mjeseci. no, ovako: puno manje me treba, puno rjedje se mazi sa mnom, lakse se oprasta, sve rjedje spava s nama. treba me na drugi nacin nego prije. sad su to samo price i igre, po doma ju vise uopce ne nosim, samo navecer iz kade do kreveta.

hocu reci, malo dijete ima potrebe kakve ih vi sada znate, ali kad malo naraste, ima drugacije potrebe koje nece uopce "smetati" da zadovoljavate potrebe manjeg djeteta. ok, malo sam pretjerala s "uopce", naravno da nece biti isto s drugim kao s prvim, ali AP ce biti i dalje moguc. i nisam rekla da ce biti lako

[Zorana]

Detalje hocemo, detalje :D
Kako se ti osjecas u svemu tome? Jesi tuzna, jesi vesela, jesi ponosna, koliko ti nedostaje recimo djecja dob tvoje tinejdzerke (nadam se da se sada ne osjecas staro ) , osjecas li nekakvu prazninu zbog tog drugacijeg nacina iskazivanja potreba ili je jednostavno novi nacin popunio prazninu staroga.
Kako je s disciplinom? Koliko se mala ugleda u starije? S kim je bilo najteze? Jeste li imali puno bijesnih ispada recimo, koliko se to sve razlikuje sa starijom i mladjom djecom?
I najzadnje, valjda i najgore, kako izlazis na kraj s tinejdzerkom? :D
Jel se ono tipicno AP-ovski super slazete, ima povjerenje u tebe, ne osjeca se potlaceno pod navalom autoriteta itd.
Nadam se da nisam pretjerala s pitanjima

[zrinka]

astisto, zorana :D, kolko pitanja
aj, cekamo odgovor i mi

[Zorana]

:D
Kopka me to, ocu da se na vrijeme informiram

[renata]

ja sam ispocetka kako se koja radjala, obavezno sve zivo uslikavala, snimala, neke trenutke sam pokusavala zabiljeziti jer su mi tada izgledali jako vazni.
onda sam shvatila da ti je svaka osoba, svako dijete, najvaznije i najljepse onakvo kakvo je sada.
meni je barbara moja velika barbara, a kakva je beba ili curica bila, ustvari se jako rijetko uopce sjetim. jako nam je drago pogledati stare snimke, uvijek uzivamo u njima. ali kad gledam bilo koju od njih, uvijek ih dozivljavam kakve su sada i ne tugujem niti patim za starim danima, jer su novi uvijek zanimljivi i vrijedni i volim ih.
jedino kad gledam na rodinom sastanku male bebace, onda malo slinim za tim ovisnostima i slatkim guzama u pelenama, ali ne za larom ili barbarom u pelenama.

trenutno mi je malo bed sto se lara vise toliko ne mazi, ali istovremeno osjecam olaksanje sto mogu na wc bez problema :D.

b. i v. su se fantasticno slagale, cak su se zajedno igrale iako je velika razlika. otkad se lara rodila, to se poremetilo, ali vjerojatno i zbog puberteta i zato sto je barbara sad vec skoro djevojka, a veronika jos uvijek klinka. lara je sad i b. i v. prenezanimljiva za igranje, ali ju vole maziti kad im se uopce ona dade maziti. ma znate ono: kad su zajedno, znaju se poklati, a kad se neko vrijeme ne vide, onda ulijecu jedna drugoj u zagrljaj s izrazima obozavanja.

ja se ne nosim s pubertetom kako bih htjela. ali ja za to najvise krivim mma, samo sto je bezveze da ga sad tu ogovaram iza ledja :D. jer ne mogu nikako na njega utjecati da promijeni neka ponasanja s barbarom, a roditelji su ipak tim, nikako ne mogu biti pojedinci, samo do neke mjere. uporno vec 2 godine nece procitati neke knjige koje mu guram, meni prica da sam teoreticar a u praksi da sam prepopustljiva (za njegov ukus).
barbara kad je ljuta na njega bezobrazna je prema meni. onda ne mozes nista: ako si dobar, nije dobro jer ne smije biti bezobrazna, ako tada nisi dobar, opet nije dobro jer si onda na ugnjetavackoj strani, bez obzira sto imas pravo da ne smije biti bezobrazna.
a kad sad gledam pubertet, dodje mi cesto da joj se smijem kako reagira, moram se suzdrzavati.
i barbara i ja smo preslicne da bi se super slagale ja poludim na neke stvari kod nje koje sama sebi zamjeram. a ona opet ne moze podnijeti npr. kad joj ja pokusavam objasniti matematiku nacin na koji to radim i slicne gluposti :D ali da znamo pricati o svacemu, znamo. drago mi je jako kad vidim kako se u nekim stvarima razlikuje od frendica, a znam da sam ja na to utjecala, da ne podlegne misljenju mase. mislim, u biti se dobro slazemo, ali znamo jedna drugoj ici na zivce ponekad i planuti dok si reko keks. tako tipicno...

[renata]

e, da, male se totalno ugledavaju u starije.

kad gledam pojedinacno, sa svakom slijedecom mi je bilo lakse, ali kad se gleda zbrojeno, naravno da je sve teze, jer imas manje vremena i teze je sve uskladiti.

[MamaQ!]

....i jos nesto
po vama je bolje napraviti vecu razliku ili to uopste nema veze

jer puno sam razlogavarala sa starom(koja je poprilicno AP) izmedu mene i brata je razlika 5.5 godina
ona tvrdi da je tako bolje(mogla se obome posvetiti u potpunosti)

meni nema logike
mozda grijesim

[apricot]

Lako Renati kad je izmeću nje i njezine "pubertetlijice" mala razlika!
Ja ću Orki u tim godinama već biti baka

[mamazika]

Apricot, ne možeš ti Orki biti baka pa da se na trepavice postaviš... a sjetila sam se svoj starijeg sina koji kaže da je on tata mlađem bratu a da sam mu ja baka... onda se zblesira kad pitam tko je mama: "...pa ti, ali..."

Btw, jeste li primijetili kako se pubertetlije puno bolje slažu s bakama i didama nego s roditeljima, i nije tu u pitanju popuštanje nego baš razumijevanje! Zašto je to tako?

[ivakika]

MamaQ, ja cu ti odgovoriti iz mojeg iskustva, posto imam i razliku od 22 mjeseca i razliku od 5,5 i 7,5.
Po meni je to jako individualno, mala razlika je super, jest da je napornije, ali nije nemoguce, a djeca su ipak slicnije dobi i bolje se slazu. Ja sam odmah htjela i trece, ali eto iz nekih razloga malko smo pricekali i moram priznati da u ovom djetetu uzivam kao u prvome, jer imam dosta vremena da mu se posvetim. Kristina je u skoli do 15,30, a Karlo do tada u vrticu, pa sam cijelo to vrijeme sa Lukom sama-i uzivam. Onda kad oni dodju pokusavam se vise posvetiti njima(recimo ponoviti gradivo, odigrati covjece ne ljuti se-normalno sa Lukom na rukama). Ipak mislim da sam i trece rodila brzo nakon drugog, opet bih se stigla posvetiti svima-treba samo jako dobro rasporediti vrijeme

Najbitnije je slusati sebe i znati vlastite mogucnosti, a kolika ce razlika medju djecom biti to je manje bitno

[renata]

razlika medju djecom - ja ne bih mogla tvrditi da je velika razlika super, a niti da je losa. i mala i velika razlika imaju svoje mane i prednosti.

mislim da se jedino treba obratiti paznju na ovakvu situaciju:
mala razlika, starije dijete povuceno i mirno po prirodi, mladje zivo, vedro i zahtjevno (rode se takva kakva jesu)
tu starije moze nadrapati, a da se vidi tek za puno godina.
iz iskustva, ali radilo se o drugom i trecem djetetu.

ali ne mora naravno ispasti lose, za prave ap roditelje

[Poslid]

Razlika u godinama ne mora ništa značiti, ali istina je da su si braća bliža ako su razlike manje. Međutim, što je manja razlika, to je teže dok su mali. Ja imam curo od 5, dečka od 2 godine i curu 1 mj. Teško ih je nadgledati, ali se svakome može pružiti vrijeme za maženje, brigu, razgovor, ljubav. Čak nije sve ni u organizaciji, jer svaka mama koja ima troje zna da svaka organizacija vremena uz troje male djece pada u vodu.
Mama voli svoju djecu i djeca vole svoje mame najviše na svijetu. Treba se prepustiti instiktu i zaboraviti malo na to da kuća nije baš čista, da imaš hrpu veša za peglanje i da je sudoper pun suđa. I da, ne zaboravi na supruga: više ljubavi između vas - više ljubavi u cijeloj obitelji.

[nana]

Razlika između mene i sestre je bila 4,5 godina i znam da je mama uvijek znala reći kako joj je bilo lakse, jer je sestra već bila veća, čak joj je znala pomoći oko mene, donjeti pelenu, flašicu, pričuvati me dok mama nešto obavi po kući. Oduvijek smo se dobro slagale, moja seka je kao dijete bila "star mali", i naravno ja mali vražičak sam joj sigurno znala ponekad ići na živce, ali sve u svemu odnos nam je bio odličan, tako je i dan danas, ta razlika se uopće ne vidi. A ustvari i što je razlika od 4,5 godine??

[pikula]

I ja bih voljela troje. Dominik ima 19 mjeseci ubrzo bih još jednu bebicu, a što više mislim o bebama povratka na posao mi se čini dalje. Ja radim od njegovih 3 i pol mjeseca povremeno i po par sati tako da sam veći dio godine s njim doma i na rasapolaganju, dani kad radim su mi totalna ludnica. Ne mogu zamisliti to sa dvoje, troje... Kako vi uspijevate? Da li ste ostali doma s klincima s obzirom da ih je troje i da se prodiljski mogu stvarno spojiti u dosta vremena? Mene ta ideja sve više privlači. Ne čini mi se da bi mi bilo dosadno s klincima, ali financijski....

[Ribica]

Sto da kazem, mislim da u svemu trenutno patimo najvise MM i ja.

Organizacija je takva da MM i Mis ujutro idu na posao i u vrtic, a Tin i ja ostajemo kod kuce. Kada Tin spava pokusavam obaviti sto vise kucanskih poslova kako bismo se mogli malo «poigrati» kada je budan. Poslijepodne, oko 15, idemo zajedno po Misa u vrtic i onda se moze reci da sam samo Misova (koliko je to moguce, jer Tina treba i hraniti i presvuci i ponositi). Navecer je kupanje, prvo Tin, a onda Mis, i u 22 nastojimo da su oboje u krevetu. Zatim slijede zavrsni radovi po stanu, nekad i malo Interneta i sutra sve ispocetka.

Razlika medu njima je 3 godine, ali mislim da smo Misa jako dobro pripremili za dolazak Tina, pa «ispada ljubomore» gotovo da i nema. Najvece probleme su imaju oni kojii kada dodu u goste ili ih sretnemo na ulici prvo se obrate Tinu, a onda Mislavu. Dolaze u Misovu nemilost. Ukoliko prvo pozdrave Misa i onda ga pitaju za Tina, mogu s Tinom biti cijeli a da ih Mis jos uvijek gleda, kako on to u vrticu kaze, za svoje prijatelje.

[MamaRibice]

A kada bi dijete trebalo poceti pripremati na prinovu? Kad se vec vidi trbuh?

[Ribica]

Misa sam pocela pripremati za naseg novog clana kada sam otprilike bila tri mjeseca trudna (trbuh mi se onda tek poceo nazirati).

To je bilo u rujnu i on je upravo krenuo u vrtic i stekao puno novih prijatelja. Tada sam mu postavila pitanje da kako bi bilo kada bi dosao kuci i imao jos jednog prijatelja ili prijateljicu s kojim bi se mogao igrati sve do spavanje i ici spavati zajedno itd. Onda sam mu pokazala slike beba iz starih casopisa, a nakon par dana smo mu rekli da mama nosi jednu malu bebu u trbuhu i pokazivali mu slike iz Larussine enciklopedije.

Nismo nista forsirali, a kako je trbuh rastao, tako je i on trbuhu sve vise pricao. U to vrijeme su jos 2 mame od djece iz vrtica ostale trudne, pa im je i teta u vrticu jako puno pricala o tome. Najbolje od svega je bilo sto teta nije znala da sm ja trudna, nego joj je Mis rekao da ce i on dobiti bebu . Pred kraj trudnoce prali smo i slagali zajedno robicu u ormar i on je svima ponosno pokazivao gdje je robica za njegovu bebu. Pomogao je dedi i tati sklopiti kinderbet. Beba je bila cijelo vrijeme tu, iako ju nije vidio. Pricali smo mu i mojem odlasku u bolnicu i kako ce doktori izvaditi bebu (jos i danas misli da je Tin izasao na pupak ).

I najvaznije pravilo, a koje sam skoro zabrljala, beba i njezine stvari nisu nikakva svetinja. Moja opsjednutost cistocom kod bebe skoro je ugrozila Misov odnos prema bebi (dok smo pripremali robicu, a Tin se jos nije rodio, jedva sm mu dala da ju takne, krivo, krivo i krivo). Isto tako, kada je Tin dosao doma svi su mi govorili da Misa ne pustiti blizu, bili su u krivu. Njih dvojica su se odmah upoznali, naucila sam ga da je Tin mali i da ga treba pazljivo dragati i Misovom veselju nije bilo kraja, jer je on isto mogao dirati Tina, Tin nije bio samo za odrasle. I ono najvaznije sto sam spomenula u prijasnjem postu ovdje. Starije treba nauciti da se uvijek prije obrate starijem djetetu i da ih ono odvede i pokaze im svojeg malog brata ili sestru, onda nema ljumobore.

[mamal]

Mame
trazim savjet iskusnih u jednoj "slatkoj brizi"
mm i ja smo odlucili da je stiglo vrijeme za "akciju"
Juju ima 14 mjeseci i uvijek sam govorila da zelim sto manju razliku, plus planiramo jos djece tako da ne bih dugo odgadala

Iako se ne volim tako deklarisat jer radim onako kako osjecam
eto reci cu da smo AP roditelji
s tim da se jako brinem hocu li to moci ostati dolaskom bebe?

Kako sve uskladiti
da se stariji ne osjeca zapustenim,da se bebi posvetim 100% a opet imati uvijek vremena za drugo

Nekad se zaista osjecam da je tezak zadatak ispred mene,da necu moci(da me pogresno ne shvatite sto se tice kucnih poslova to me najmanje brine)

I jako me interesuje kako to funkionise kod vas u stvarnom zivotu

mamaQ, ne znam jesi li još aktivna na rodi, nadam se da jesi...

kakva su tvoja iskustva sa ovom temom?
moji bebači će biti 18ipo mjeseci razlike, pa me zanimaju isto neka iskustva...

kako si se snašla, kakva je situacija sada, nakon 5 godina?

jedva čekam odgovor...

[apricot]

MamaQ se nije javila 5 i pol godina.
Teško da ćeš čuti njezino iskustvo.

[mamal]

MamaQ se nije javila 5 i pol godina.
Teško da ćeš čuti njezino iskustvo.

hvala na info

šteta, vjerojatno im apuno posla oko dječice pa ne stigne