Mi još ne brbljamo ali imamo tu i tamo smješnu dogodovštinu.

Jučer npr. peremo zube, Ivan stoji kraj mene i grize četkicu, ja se okrenem na tren i četkica završi u wc školjci, nakon čuđenja i mahanja rukicama nema-nema zatrči se prema sobi. Pogledam, on vadi igračke i ja nastavljam sa pranjem zubi, za tri sekunde stiže i nosi svoju četku za kosu (stoji među igračkama jer ima skroz kratku kosu) i gura je u usta pokušavajući oprati zube a oči mu trepere od sreće i kao da hoće reći evo vidiš da ima