Vid se uvalio u vrt u zemlju i sav se zaprljao. Obično u toj situaciji sam ode do kante gdje ima vode i pere rukice. Sad, međutim, kanta nije bila na uobičajenom mjestu, a iz vrte čuješ zapomaganje, ali onako afektirano, na sav glas:
- A di je voda? Jooooj, jooooj!
I maše rukicama u nevjerici da kante stvarno nema...
 |
|||
