Prekjučer sam se probudila sa grozno ukočenim leđima, znate onaj osjećaj da vam je netko provukao željeznu šipku između lopatica? Uglavnom, koma, na sam spomen nekog propuha mi je zlo i mrzim hladna jutra kad idem na posel...
I tak se vučem ko krepana mačka ovih dana, pa me Leona zabrinuto pita maloprije:Bole te leđa, mama? Evo sad ću ti ja upalit vetilator da ti bude bolje![]()
Kad ju je moj užasnuti vrisak zaustavio u radnji, shvatila je da me to ne bi baš veselilo i umjesto toga mi je dala pusu ozdravilicu u leđa te mi doktorski utješno objasnila: ma nije ti to ništa, brzo će proći![]()




