Recite mi, griješim li

[thalia]

Namjerno ne stavljam topic na attachment parenting, zanimaju me različiti pogledi.

Bebač mi je sad star točno šest tjedana. Od rodilišta pa do sad, mi ga dižemo kad zaplače i kad znamo da želi na ruke, ja mu dajem cicu kad zakmeči, mazimo ga i pričamo s njim, nekako mi se čini da ga osluškujemo.
Zanima me jesmo li pogriješili u tom stalnom dizanju na ruke, budući da se smiri jedino kad ga muž ili ja nosimo na ramenu i više ne želi spavati u svom krevetiću osim kad se onesvijesti od umora pa može visit na lusteru i spavat, bilo bi mu svejedno.
Jučer smo bili vani s kumom i mali se vozio u kolicima. Počelo mu je ići sunce u oči i zaplakao je. Kako ga muž vozi (jer ja dojim pa su ovo sve njegove aktivnosti ), stao je i digao ga na ruke da se smiri. Onda je mali skužio da i u kolicima može plakati kao i na krevetu i da ćemo ga uzeti na ruke pa je to isprobavao
Uglavnom, kumova cura je iskomentirala kako je to loše i kako nas mali dresira. Znam da je muž to čuo i pravio se da nije i dalje ga je nosio i mazio i zezao se kako smo dresirani.

Nakon ovog ludila od nevezanog posta, da rezimiram; jesmo li pretjerali s nošenjem na rukama?
Stvar je u tome što niti muž niti ja nismo imali sretno djetinjstvo, a nosile su nas jedino bake (njega) i deda (mene) i to ponekad. Svom djetetu silno želimo pružiti sve, ali me strah da ne pretjeramo i ne napravimo medvjeđu uslugu.

Evo, sad plače, sit i suh. Idem ga dić na ruke jer jednostavno ne podnosim da plače, silno mi je to tužno.

Hvala.

[marta]

cuj, jednostavan odgovor na tvoje pitanje glasi: ne moze se pretjerati s nosenjem djeteta.

[Arijana]

Ja sam uvijek išla logikom da je beba jaaako mala da bi znala za išta drugo osim mamine i tatine blizine, topline, ljubavi i hrane i da ja na te njene potrebe moram reagirati da bi se ona/on osjećali sigurno, voljeno i zadovoljno.
Sve ostalo mi je dresura beba, a beba u tome uči jedino da nema smisla plakati niti išta tražiti jer nikoga nije briga.

Sve to, nosanje, stalno sisanje, traženje pažnje tako brzo prođe .. i što se više bebi udovoljavalo tim osnovnim ljudskim potrebama to će izrasti u zadovoljnije i samostalnije dijete. Dijete koje to ne dobije će uvijek biti "gladno" pažnje i ljubavi.

Zato grli, ljubi, mazi, nosi svoju bebu kao i dosad

[mamasch]

Ne može se pretjerati, ali se može pogriješiti ako ga se diže iz krivih razloga. Tj. ako ga dižeš zato što je tebi to tužno a ne zato što si uvjerena da ćeš sa time olakšati djetetovu tegobu ili mu pružiti dodir ljubavi koji u tom trenutku treba.
Sunce u oči se može riješiti i pusom, zagrljajem, draganjem po ličeku, dodavanjem igračkice i stavljanjem gazice ili krpice za krović kolica uz obavezan osmijeh i toplu riječ. Nema dizanja jer nije jedino rješenje, a plač je zaustavljen i dijete je zadovoljno jer jedobilo roditeljsku pažnju, utjehu i pomoć.
Ovo nije iz idealne situacije, jer mislim da ima malo djece kojoj ovakva reakcija ne bi pomogla.

[Mukica]

Ako vama to nije problem, kaj te briga kaj drugi pricaju!

Ako vam je osjecaj bliskosti koji imate prilkom nosenja i drzanja dobar - uzivajte i dalje u tome, a tko komentira reci mu da ga nosis zato jer se tebi taj osjecaj svidja, a da je osim toga dobra i za tvoje dijete.

[thalia]

Sunce u oči se može riješiti i pusom, zagrljajem, draganjem po ličeku, dodavanjem igračkice i stavljanjem gazice ili krpice za krović kolica uz obavezan osmijeh i toplu riječ. Nema dizanja jer nije jedino rješenje, a plač je zaustavljen i dijete je zadovoljno jer jedobilo roditeljsku pažnju, utjehu i pomoć.
Ovo nije iz idealne situacije, jer mislim da ima malo djece kojoj ovakva reakcija ne bi pomogla.

Sve smo probali, što ide. Premali je za igračkicu. Napravili smo mu sjenu, ali već je bio jako tužan. Puse još uvijek ne mogu riješiti ništa, tako da je u tom slučaju dizanje bilo jedino što je upalilo. I poslije, jer je samo to htio.

[thalia]

Ako vam je osjecaj bliskosti koji imate prilkom nosenja i drzanja dobar - uzivajte i dalje u tome, a tko komentira reci mu da ga nosis zato jer se tebi taj osjecaj svidja, a da je osim toga dobra i za tvoje dijete.

Je, osjećaj je predivan. Strah me je da zbog svog osjećaja ugode ne zeznem bebu. Uh, jel kužiš šta hoću reći?

[mamasch]

ah onda se ispričavam, ne bih htjela da ispadnem prepraktična i zločesta.

pusa maloj bebici

a možda sam već zaboravila kako je imati skroz malog bebača???

[Arijana]

Thalia, zar nisi pročitala moj post , to ti govorim iz osobnog iskustva jer moje cura sad ima 4,5 godine i skorz je samostalna, otvorena, samopouzdana i nimalo razmažena.
Kao beba je bila jako zahtjevna, stalno mi je bila na rukama ili na ciki, kako je rasla tako se produbljivao osjećaj povjerenja koje je imala u svoje roditelje i sve manje i manje je zahtjevala našu pažnju.

Naravno da kad dijete bude raslo da nećeš dopuštati sve i svašta i udovoljavati mu u svemu, ali dok je tako malo i dok ne traži previše - a ljubavi nikad previše, ne možeš pogriještiti nikako.

[Sanjica]

Uvijek mi u ušima zvone riječi od kumine mame (žena je danas šesterostruka baka), jedna od rijetkih starijih žena koja ne propovijeda dresiranje djece:

UŽIVAJTE U TOJ PRVOJ GODINI VAŠEG DJETETA JER NIKADA VIŠE NEĆE BITI TAKO MALO, TA PRVA GODINA TAKO BRZO PROĐE....

I sve je to velika i ogromna istina, bit će prilike za postavljanje granica i određivanje pravila, i to vrlo brzo.

I nećete dijete oštetiti s tim što ćete mu pružiti svoju ljubav i svoju blizinu, što će se osjetiti zaštićeno i sigurno, naprotiv!

[thalia]

Thalia, zar nisi pročitala moj post , to ti govorim iz osobnog iskustva jer moje cura sad ima 4,5 godine i skorz je samostalna, otvorena, samopouzdana i nimalo razmažena.
Kao beba je bila jako zahtjevna, stalno mi je bila na rukama ili na ciki, kako je rasla tako se produbljivao osjećaj povjerenja koje je imala u svoje roditelje i sve manje i manje je zahtjevala našu pažnju.

Naravno da kad dijete bude raslo da nećeš dopuštati sve i svašta i udovoljavati mu u svemu, ali dok je tako malo i dok ne traži previše - a ljubavi nikad previše, ne možeš pogriještiti nikako.

Jesam, koke, jesam

Ne stignem odgovorit na sve, jer mališa grinta iza mene pa ga stalno ljubim i mazim. Imam još "krivih Drina" za ispravit po forumu.

Hvala, tome sam se i nadala. I Sven je jako zahtjevan.
Mamasch, sve je ok, zato mi i trebaju različita mišljenja.

[kloklo]

Potpisujem Arijanu, skroz naskroz :D

[ninet]

Kratko i jasno, cinis pravu stvar...

[Luna Rocco]

Ja sam uvijek išla logikom da je beba jaaako mala da bi znala za išta drugo osim mamine i tatine blizine, topline, ljubavi i hrane i da ja na te njene potrebe moram reagirati da bi se ona/on osjećali sigurno, voljeno i zadovoljno.
Sve ostalo mi je dresura beba, a beba u tome uči jedino da nema smisla plakati niti išta tražiti jer nikoga nije briga.

Sve to, nosanje, stalno sisanje, traženje pažnje tako brzo prođe .. i što se više bebi udovoljavalo tim osnovnim ljudskim potrebama to će izrasti u zadovoljnije i samostalnije dijete. Dijete koje to ne dobije će uvijek biti "gladno" pažnje i ljubavi.

Zato grli, ljubi, mazi, nosi svoju bebu kao i dosad

Ističem još jednom ovaj post na kojeg nemam dodati ni riječ.

[šefika]

Ne kužim komentar tvoje kume ako sam zapamtila dobro.
Kako dijete može dresirati?Pogotovo beba.
Ja mislim da je beba najsigurnija kad je kod mame ili tate ili pogotovo na ciki ko moj bubač.
Prvih mjesec dana nije silazio s nje.



Mislim da je najbolje radit onako kako ti želiš...osječaš...

[Luna Rocco]

Ma za kumu je suvišno trošiti riječi. Takve ljude treba tretirati kao zrak, ne zaslužuju ni objašnjenja.

[šefika]

Jedna moja poznanica kaže da je batina izišla iz raja...
Njen sinčić je kaže sa mjesec dana znao DI MU JE MJESTO!!!!!! :shock:
Kad ona drekne kaže mali odma ušuti....
A kad joj muž dođe naveče umoran s posla nema da bi mali zaplako jer kaže kad čuje da se ćaća na njega izere od straha zaspi....
Dojila nije jer kaže da to ne valja djeteu stavljat u usta pa će je muž kasnije dirat...Njen malecki je po cijele dane u kindaču pusti mu muziku i one igračkice da se okreču....
Šta bi ona mijenjala svoj život i navike zbog jednog bale koji če ionako na kraju otić kad naraste...
Kaže još da se ne valja previše vezat uz djecu...


E pa kad se usporede ova priča i tvoja Thalia mislim da si jedna izvrsna majka koja će ipak sama odlučit hoće li svom djeteu pružat medvjeđe usluge...
Pa zato nas imaju

[tanja_b]

Ajme, Gago, mislila sam da sam već oguglala na razne bisere od izjava poznanika, rođaka i dr. kakve čitam po forumu, ali od ove tvoje poznanice je i meni došlo mučno. Jadno dijete

[thalia]

Gago, strašno

Btw. - to nije moja kuma, nego cura od kuma MM

Moja kuma je jedna cool žemska koja je svoja dva sina dojila, nosila i odgovarala na potrebe

[šefika]

to nije moja kuma

To mi je drago čuti!

[ovca_i_janjad]

Ne griješiš.
Pokazuješ 'di mu je mjesto' - uz mamu i tatu.
Ljudi se osjećaju krivi zbog nečega svoga, pa pokušavaju to isprati.

Gago, skoro mi pozlilo, ali zaista.[/img]

[kinder]

vau, vau, grrr - evo još jedne 2 x dresirane mame koja se u svemu slaže s vama . Bolje da oni mene dresiraju nego ja njih !

[Paulita]

Ma ne griješiš, pa on je još malecki i lijepo mu je s vama. A komentari o dresuri...čut ćeš ih još.

Gago...ovo još nisam čula, pogotovo za ne-dojenje. Kako primitivno!

[Storma]

Nosaj, do bola i nazad...uskoro ce te boljeti svaka kost u tijelu, kako ce beba bit teza, ali kad se sav taj trud pocne vracati...
Malo OT: ako mogu ja sa svojom bolesnom kicmom, svi mogu...mada, mislim da ljude koji ne nose svoju djecu pomalo dode sram kad mene vide i kad im tumacim da cu je nosit koliko god treba ako je to NJOJ bitno(Aniti)

[jadro]

Thalia, uzivaj. Uzivajte s bebacem...kako je netko napisao one divne rijeci one bake...to tako brzo prodje.
Evo nasa Cvrckica ce za par dana 10 mjeseci, i ja ponekad (po)mislim da ju nisam dovoljno nosila, ni ljubila, ni mazila...ono, da sam mogla i vise. A stalno ju nosim, mazim, cmacem, ljubim, tepam joj, spava s nama...

[india]

fakat ne kužim zašto se roditelji toliko boje tog nosanja djece. pa to je zaboga jedino prirodno stanje stvari dok je bebač tako mali. joooj koliko sam se samo naslušala komentara da ću ju naviknuti na ruke, da ju pustim da plače jer će se naviknuti na ruke... a onda se ti isti stalno čudom čude da kakvo to dijete imam koje nikad ne plače, koje se svima smije i koje je toliko sretno i zadovoljno.

[Poslid]

Poanta je riječi cura
pretpostavljam da nema svoje djece
promjenit će mišljenje
a vi bebu samo mazite, pa što bi drugo s njim

[leonisa]

ja sam alergicna na recenicu: nemoj je nauciti na ruke i pitanje: sta si je naucila na ruke?
doslovno kipim na takve komentare. no ipak "neprekipim" jer dolaze, sto je najbolje, od zena koje jos nisu majke niti imaju taj neki filing i zelju da uskoro postanu.

na sta je trebam nauciti, na onu uzicu da je drzim u setnji ko psa dok ja sjedim i tracam ko-zna-koga?

[leonisa]

fakat ne kužim zašto se roditelji toliko boje tog nosanja djece. pa to je zaboga jedino prirodno stanje stvari dok je bebač tako mali. joooj koliko sam se samo naslušala komentara da ću ju naviknuti na ruke, da ju pustim da plače jer će se naviknuti na ruke... a onda se ti isti stalno čudom čude da kakvo to dijete imam koje nikad ne plače, koje se svima smije i koje je toliko sretno i zadovoljno.

mislim da se boje oni koji jos nisu rodielji.. zasto? jer su to culi od svojih roditelja. a znamo da oni bas i nisu imali neki pristup. jer nisu znali.
bas me zanima da li ce ijedna ta cura kad postane majka i dalje misliti da ce si uciniti medvjedju usugu ako uzme dijete u narucje i oce li moci mirne duse gledati kako dijete place?

i meni su to govorili. i Lea je jako zahtjevno dijete (ne bi htjela da je imalo drugacija!) i ako zanemarimo ovo cudljivo raspolozenje koje pripisujem zubicima, smije se uvijek sima, od teta nablagajni do prolaznika u liftu!! i

[suzyem]

Nisam se htjela umješati, al ne mogu izdržati.. Kod mene je ovakva situacija: dvije bebe od 5,5 mj. i curica od 6 god... I ne nosamo se.... jer je to fizički nemoguće... koliko sam se samo trudila da nađem neki način uspavljivanja, jer se nosat ne možemo.... E. je prihvatila da se uspavljuje ležeći potrbuške na meni a S. leži do nas dok ju nunam na jastučiću, al jako plače.. ja ih ne mogu uzet obje... Preko dana su se navikle, igraju se zvečkicama, starija curica i ja smo stalno s njima, al i kućanski poslovi se moraju napraviti... one su baš vesele bebe, isto se svima smiju, a ne nosamo ih. I šta sad? Hoće li njima faliti ljubavi, pažnje, itd? Hoće li biti nesigurne, nesamostalne, itd? Slažete li se da se neke stvari mogu nadoknaditi drugim načinima osim nosanjem? Vama je nosanje zakon.... i sad mi je tako krivo jer se ja ne mogu dati objema bebama (odnos je 2:1) a da ne govorim o trećoj...

[kloklo]

Suzyem, draga, čovjek da ono što može dati...
Slijepa mama bi vrlo rado listala slikovnice sa svojim djetetom i učila ga boje, ali jednostavno to nemože...zar je ona loša mama?

Isto tako ti imaš samo dvije ruke, zar si loša mama ako ne odeš naoperaciju da si ugradiš još dvije

Naravno da ne...ovdje generalno govorimo o načinu razmišljanja...
Za mene je žalosno kad majka ima samo jedno dijete a iz nekog svog principa ne želi nositi to dijete onoliko koliko mu treba, princip joj je važniji od djetetovih potreba...

Ali tebe ne muče principi, već manjak dijelova i to je veliak razlika koju će tvoja djeca osjetiti...
Uostalom, sama si rekla, što ne možeš na jedan način, nadoknadit ćeš drugim i opet će svi biti sretni

Problem je po meni, kad ljudi niti nose niti maze svoju djecu niti se baš pretrgavaju da u drugim načinima iskazivanja ljubavi :sad:

[NatasaM...]

Suzyem, nije bit u nosanju, nego u odgovaranju da djetetove potrebe. Ako ti curica place, place pored tebe, a ne u drugoj sobi - to je jako bitno, jer ona tako zna da je mama ipak pored nje. Osim toga, samo napustena djeca ne placu, znaci da su tvoja voljena.

Slažete li se da se neke stvari mogu nadoknaditi drugim načinima osim nosanjem?

Slazem se. Samo sto je meni lakse moje dijete uzeti u narucje. Nekad ih nosim i obje, jednostavno se tako najbrze umire. Naravno, Leda je morala nauciti kako ce stati dok je nosim istovremeno s Lanom, nekako smo se iskombinirale, a i sling dosta pomaze.

[snorki]

Poanta je riječi cura
pretpostavljam da nema svoje djece
promjenit će mišljenje
a vi bebu samo mazite, pa što bi drugo s njim

... kad se sjetim sebe i nekadasnjih recenica kako cu biti stroga mama itd... da ne nabrajam
A sad djeca mi bukvalno sjede na glavi

Nego, sasvim je normalno da beba od sest tjedana cesto place i da trai da je nosas Editi je skoro 2,5 godine pa zna dici ruke da je nosam

[Deaedi]

Ne mozes pretjerati sa nosenjem - to si ja mislim, ali svi kad vide moje pogrbljena ledja si misle drugacije. Kada se vidim u izlogu, nije mi bas lijepi pogled na onu grbu na ledjima

Probaj sjesti na fotelju i tako je drzati u rukama. Ipak je manje oterecenje. Ja nastojim npr. sjediti, a ona sjedi na meni - tako mi je i na rukama, a ipak me ledja manje bole. Nastoj je ne nauciti na nosenje, ali na drzanje u narucju, zasto ne?

[leonisa]

potpisujem post od kloklo
moja rodjakinja je sad rodila blizance i ona da se postavi na trepavice ne moze nosati obadvojicu. ali upravo to sto kazes, nadoknadjuje na drug nacin. poanta je da reagira i odgovara na njihove potrebe. nemas dijete za ukras, da ga pokazujes okolo i da ga volis kad je nasmjeseno. tek kad reagiras, odgovoris i zadovoljis njegove potrebe vidis svoju velicinu. i nema ljepseg osjecaja

[buca]

Nama su moji starci prva 2-3 mjeseca kad smo dolazili k njima stalno govorili i komentirali da smo ga naučili na ruke.Ja sam samo klimala glavom ne pridajući previše pažnje tome.I onda su samo prestali jer su skužili da se to nije dogodilo i sad kak je još veći da ne traži našu neprestanu pažnju i da se i sam zna zabaviti.Jer S. je i vesela i zadovoljna beba i svima se uvijek veseli.
Dakle,nošenja nikad dosta,a ja svom djetetu želim pružiti te bliskosti tim više što to sa svojim starcima nisam imala.

Suzyem,sa tri klinca se izvrsno snalaziš,bitno je da si ti njima blizu,a ne da ih baš nosiš

[suzyem]

Ja sam uvijek išla logikom da je beba jaaako mala da bi znala za išta drugo osim mamine i tatine blizine, topline, ljubavi i hrane i da ja na te njene potrebe moram reagirati da bi se ona/on osjećali sigurno, voljeno i zadovoljno.
Sve ostalo mi je dresura beba, a beba u tome uči jedino da nema smisla plakati niti išta tražiti jer nikoga nije briga.

Sve to, nosanje, stalno sisanje, traženje pažnje tako brzo prođe .. i što se više bebi udovoljavalo tim osnovnim ljudskim potrebama to će izrasti u zadovoljnije i samostalnije dijete. Dijete koje to ne dobije će uvijek biti "gladno" pažnje i ljubavi.

Zato grli, ljubi, mazi, nosi svoju bebu kao i dosad

Evo kad čitam ovakve posteve postajem nesigurna i stalno sam u brizi:jesu li mi djeca sretna? To što su one navikle da se ne nosaju, što se znaju i same zabavit (ja naravno stalno ulijećem) jel to dresura? Što i kad se jedna nosa, druga mirno leži i sa zanimanjem gleda u nas i čeka... da dođe na red.... jel i to dresura? Što ponekad kad plaču ja ne mogu k njima, jer je ova veća razbila koljeno, pa joj moram očistiti ranu, il dati jesti.. onda je dovoljno samo da im se javim pa one zašute, znaju da sam tu... hoće li one biti gladne ljubavi? Naravno, svi će reći, ovdje je situacija drugačija, nemoguće ih je nosat istovremeno, pa može se pažnja i ljubav dati i na drugi način... zašto to ne vrijedi i za jedno dijete? Jel stvarno treba toliko nosat? Ponekad mi se čini da je nosat najlakše, lakše nego zabavljati bebu na neke druge načine... ponekad se osjećam ko majmunčić koji skače oko njih, he,he!

[suzyem]

I ono da je nosanje prirodno stanje za male bebe... Ne znam, meni nije lako kad to procitam...

[Arijana]

Suzyem, njena beba ima tek 6 tjedana i naravno da će je nosit jer je to sve što bebi u tom trenutku treba.

Jedna je stvar imati blizance ( oduševljena sam mamama blizanaca i divim vam se iz dubine duše) i udovoljavat im onako kako najbolje možeš. A i oni imaju jedno drugo pa im je i tu malo lakše se zaigrat nego solo bebi.
Druga je stvar imati jednu malu bebu od 6 tjedana i učiti je da nije na rukama, zašto..? Bar se jednoj bebi može udovoljiti gotovo uvijek, a svijesno odabrati da je se ignorira ne može biti dobro nikako.

Ja iskreno vjerujem, po ovome što pišeš, da tvojim blizancima ne fali i neće faliti ništa jer se trudiš oko njih onoliko koliko se to fizički može, a bebe to osjećaju

[suzyem]

Arijana 8)

[brane]

Ako vama to nije problem, kaj te briga kaj drugi pricaju!

Ako vam je osjecaj bliskosti koji imate prilkom nosenja i drzanja dobar - uzivajte i dalje u tome, a tko komentira reci mu da ga nosis zato jer se tebi taj osjecaj svidja, a da je osim toga dobra i za tvoje dijete.

[ninet]

suzyem...kako ti arijana rece....oni imaju jedno drugo skoro uvijek kraj sebe. Tako su se navikli i u stomaku. I mislim da je to jedina stvar u kojoj je roditeljima blizanaca lakse, jer tu potrebu da su fizicki zajedno dijele na vise osoba :D

[suzyem]

Ninet i Arijana, bojim se da je to jedna od zabluda, al vidit ćemo kasnije.... one se još ne primjećuju, odnosno ne obraćaju pažnju jedna na drugu... ako i da, onda pokušavaju zbit jedna drugoj prst u oko... oko zvečki su se već počele otimati... ako jedna plače, odmah druga krene za njom.. neki dan je moja starija dobila bebu kojoj se stisne noga i ona počne plakat, a ove dvije čim su je čule krenule za bebom A da ne govorimo o noćnim buđenjima, jedna spava druga ju plačem probudi.... Možda će biti zanimljive kasnije jedna drugoj, ali razgovarajući s majkama blizanaca najčešće ispada da onda majke moraju biti policajci, jer se stalno otimaju za igračke, itd. Tako da o toj prednosti o kojoj vi govorite za sada nema ni p...

[luce2006]

Poanta je riječi cura
pretpostavljam da nema svoje djece
promjenit će mišljenje

a ja se sve bojin da nece....moje misljenje je da obicno neke takve rigoroznice ostanu iste. a meni je strasno zao njihove djece. ja se ne kajen zbog niti jedne sekunde sta mi je andrea provela na rukama i tako cu postupat sa svakim sljedecim djetetom.
za tebe, thalia-nista ne brini, nemoj da te takvi komentari poljujaju, postupaj kao i do sada a takve komentare rjesavaj po principu-na jedno uslo, a na drugo izaslo

[retha]

fakat ne kužim zašto se roditelji toliko boje tog nosanja djece. pa to je zaboga jedino prirodno stanje stvari dok je bebač tako mali. joooj koliko sam se samo naslušala komentara da ću ju naviknuti na ruke, da ju pustim da plače jer će se naviknuti na ruke... a onda se ti isti stalno čudom čude da kakvo to dijete imam koje nikad ne plače, koje se svima smije i koje je toliko sretno i zadovoljno.

Da,da..to mi je najzesce kad se iscudavaju,ajme koju dobru bebu imate,a zasto nikad ne place?! Na to odgovaram:Zato jer nema razloga plakat!

[bdina]

Ponekad mi se čini da je nosat najlakše, lakše nego zabavljati bebu na neke druge načine... ponekad se osjećam ko majmunčić koji skače oko njih, he,he!

Ajme, točno tako sam i ja razmišljala dok su B i K bili još bebice. Meni se znalo zavrtit u glavi od silnog zabavljanja i kreveljenja i smišljanja novih fora. Sad s Lucijom najčešće pali nošenje jer je to zapravo puno lakše.

[mamasch]

suzyem - kužim te u potpunosti, i moji klinci nisu puno nosani, uglavnom onda kad je jedno dijete bilo zabavljeno nečim drugim pronosala sam drugo dijete, a ponekad ih pronosam oboje skupa (čak i sad kad imaju svaki bar 10 kila) i to im je super ali ne bih rekla da su nesretni što su ta nosanja rijetka. Nadoknađujem im fizičku bliskost na jako puno drugih načina, kako god i kad godmogu i sve je OK. Duplići su od rođenja specifična situacija i da si i htjela nisi ih mogla baš dizati na ruke svaki put kad su tražili. Vjerujem da su ti klinci sretni i zadovoljni, pogotovo jer imaju stariju seku da ih mazi i pazi.
Nemoj se gristi zbog nenosanja jer blizanci su poseban blagoslov.

Ljubimo vas

[hildegard]

uf kad čitam vaše postove pitam se dal sam Jakoba premalo ljuljala kad je bio majušna beba. Nisam ga puštala da plače, ne bi nikad, on jednostavno nije plakao. Čak dapače kad ga je netko (bake ili netko drugi) uzeo na ruke baš onda bi zaplakao.
Da sad opet ne mislite da ga uopče nisam nosala. Dijete gotovo da ne zna što su kolica (u njima su ga vozale samo bake), uvijek je bio u marami ili slingu tj. još uvijek je ako želi da ga nosimo. Čak je i moj tata super prihvatio maramu i kilometre je tako s njime prepješačio.
Kao beba je bio miran, ležao je na strunjači na podu kad sam kuhala ili šila.
Sad se jako voli maziti i družiti i uvijek odgovaram na njegove potrebe.
I ja slušam priče tipa "pa ne možeš mu sve dozvoliti" i bla bla i baš me briga (naravno priče se odnose i na dojenje).
I da budem iskrena i ja sam mislila da se beba ne smije čuvati da se ne navikne na ruke, naravno to je bilo prije nego što sam postala mama (svašta sam onda mislila pa čak da je knjiga "svako dijete može naučiti spavati dobra knjiga - to sam čak mislila i kad sam već imala bebu ). Na svu sreću pa sam ubrzo prestala slušati "pametne" savjete.
AP topik sam kasno počela pratiti jer nisam imala pojima što to je no kad sam počela čitati skužila sam da u stvari dosta dobro znam što to je samo što nisam znala kako je tome ime.

[mama petra]

Samo jedna opaska na dresiranje: imam poznanike koji svojoj maloj bebi nikada nisu u isto vrijeme davali kako oni to kazu dvije nagrade (djete je imalo par mjeseci), sto bi znacilo, ako ima dudu-nije na rukama, ako je na rukama-nema dudu...Ili njihova izjava da ce je hraniti svaka 3 sata...i da nece odustati od toga niti ako bude urlala - ja sam joj vec htijela dat cicu. Ne znam sta i ocekivati od osobe koja je pusila u trudnoci. Epilog svega toga je da mala ne trazi ni mamu ni tatu, zapravo mislim da ih ne dozivljava kao nekog od koga moze nesto traziti... Mislim da su sve te odluke krajnje sebicne, i u krajnjem slucaju pokazuju emotivnu nezrelost roditelja.
Moja djeca; Marin (2,5 god) - totalni solo brijac, u najranijoj dobi minimalno na rukama, ali mu je uvijek bio potreban kontakt, u voznji drzanje za ruku, kod uspavljivanja draganje glavice, ruku, nogu...po zelji. Kada je imao godinu dana dobio je seku Maju (sada 1,5 godina) - priljepak, mazilica, stalno je na meni. Tek se sada malo odljepila kada sam je prestala dojiti. Uvijek sam imala griznju savjesti da nju vise mazim od njega,pogotovo u trudnoci i danas je tako. Ali njemu to mazenje nije potrebno u tolikoj kolicini kao njoj, sretan je i zadovoljan i ovako, a mislim da fakat kuzi da su nam jednaki. Veseli me sto je tako jer je i meni onda lakse. Mislim da je to sve jako individualno, ali isto tako da paznje nikada nema previse!!!

[mamasch]

ne znam kako druge mame blizanaca razmišljaju, ali ja smatram dan ije fer što je uvriježeno mišljenje da je sa blizancima lakše jer kao njih je dvoje pa imaju jedno drugo, mama je rasterećena, oni se solo zabavljaju. da, to ponekad pali, ali samo PONEKAD, jer nijedno dijete, pa čak ni brat/sestra blizanac ne mogu djetetu zamijeniti majčinsku brigu i ljubav. mame blizanaca (a da ne¸spominjem trojke, četvorke!) svoju snagu, strpljenje i pažnju moraju podijeliti na više djece. na stranu situaciju gdje je više djece različite dobi. vjerujem da nije isto kad jedno dijete uspavaš a drugo učiš čitati, ili starijem daš neku super zabavnu igru a mlađe učiš hodati (OK, znam da je ovo idealizirana situacija). duplići bi oboje u isto vrijeme šetali, u isto vrijeme učili pričati, čitati i ostalo. jedno ti super hoda i htjelo bi trčati po cesti, a drugo te grčevito drži za ruku jer još nije sigurno, a nemaš nikog da ti pomogne u šetnji. kako oboje staviti u maramu ili nosiljku? šta kad imaju svaki 10 kila pa ih ne možeš nositi nekud u isto vrijeme a plaču i traže da ih digneš na ruke i poneseš.....

nije baš lakše kako se misli. nisam bila u situaciji da imam samo 1 dijete nego odmah dvoje, pa ne mogu uspoređivati. i dalje mislim da je u principu u svemu teže duplim mamama, no višestruka trudnoća je divna koliko je i teška i jako sam ponosna što sam imala sreće postati dupla mama