Kad sam prvi put čula za taj izraz, mislila sam tko zna što je to i kakav je to sad rocket science...Sjećam se da sam i Luni poslala pp što je sad to i jesam li ja ili nisam AP mama. Po osnovnim smjernicama AP-a (spavanje s djetetom, platnene i dojenje) shvatila sam da nisam i bila pomalo razočarana zato što sam mislila da zbog toga nisam dobra mama. Sad shvaćam da je taj naziv modernih načela odgoja samo naziv, tj. paket aranžman za maksimu koju više-manje svi mi sprovodimo u djelo - voli svoje dijete/djecu bezuvjetno, pokaži im to, prihvati ih, osluškuj njihove potrebe i budi kooperativan. Tko mi može reći jesam li AP mama ili nisam?! Nitko! Ja sama, u najmanju ruku. Educiram se po pitanju zdravlja i odgoja djece, sve što je vezano za djecu me jako zanima, izuzetno mi je stalo do njegove dobrobiti i da on to vidi, još mi je više stalo do toga da uvijek zna da sam bez obzira na sve za njega tu i to je to. To je meni AP.
Sad imamo Juula koji nam je ukazao na neke stvari, prirodne, tako očite i logične, dobili smo naziv AP, a danas sutra ćemo imati nekog Peru Petardu sa svojom revolucionarnom teorijom odgoja i tko zna kako će se to onda zvati. Kako je netko dobro napisao, roditeljstvo i "AP" ili imaš u sebi ili nemaš.
Ja, nažalost iz objektivnih razloga, nisam mogla dojiti, ne spavam sa svojim djetetom zato što spavam k'o svinja (kao i MM) i ne tako malo puta sam se našla na podu, pa se bojim da bih ga nenamjerno zviznula, zdrobila ili nešto još gore i ne koristim platnene iz čiste pragmatike i vlastite komocije, ali to sve NE znači da sam manje attached za svoje dijete.
Ok, za platnene nisam sigurna da li spadaju u AP, kao i za spavanje s djetetom, ali kužite poantu?! Mislim da se ne moram svrstavati u kanone i dogme da bih znala da svoje dijete volim najviše i da ga doživljavam kao sebi najvrjednije, najdragocjenije i potpuno ravnopravnog, ako ne i boljeg od sebe. To je moja mala osoba za koju sam potpuno attached.
A kako se to zove, boli me đon!