 |
|||
VedranaV, sto mi onda savjetujes? nas su otpilili a do toga nam je jako stalo. priznajem da smo se dugo neckali, prvenstveno zato sto se MM bojao da ce mu pozliti... da mijenjam rodiliste? nekak mi se to ne cini ok, buduci da sam sve kontrole radila u petrovoj...
Drage Rode,
ja cu rodit u Dubrovniku pa me zanima zna li itko nesto o tom rodilistu i zasto nije dopusteno tatama da sudjeluju?
tratincice, cula sam da u dubrovniku postoji tecaj za trudnice u sklopu rodilista...da li si bila?
za tate, ne znam, provjerit cu
Nema više mjesta?
nema
A kad je tebi termin?
Možda da nazoveš i zamoliš da te stave na listu čekanja, možda netko odustane.
termin je 5.1.
probat cu to sa cekanjem, hvala :D
Možda da pitaš i da li priznaju tečaj u Gorici, možda tamo ima mjesta.
Da MM nije bio sa mnom na porodjaju, ja neznam kako bi se porodila ( :D salim se).
Ja sam letos u osmom mesecu dosla u francusku, i ni rec nisam znala da progovorim. E onda je na porodjaju nastupio MM sa simultanim prevodom svega sto je babica govorila (ajde sada, tooo, guraj), tako da smo se zajedno vrlo brzo porodili
.
A o psihickoj i fizickoj podrsci stvarno ne treba ni govoriti, jer sada kad pogledam neznam kako je zenama koje se same poradjaju ( bez prisustva muzeva) samo znam da je meni JAKO puno znacilo sto je MM pored mene.
Inace ovde ga nisu ni pitali hoce li ili nece da prisustvuje, samo su mu dali mantil da obuce i ajmo.
Evo da vam se javimo i nas dvoje (tj. troje) MM, beba u trbuhu i ja! Radi se o slijedećem: u ovim trenucima pripreme za bebu, tko god ne mora, taj i ne misli na troškove - takvi smo i mi, ali...nikma prvotno napisa
Smatramo krajnjim bezobrazlukom ponovno plaćanje onoga što već plaćamo kroz doprinose uz plaću - školovanje sestara i liječnika od osnovne škole do doktorata, a i plaćanje zdravstva kroz koje se provlači i prostor i oprema i grijanje i...
Ako ćemo o matematici, možemo onda pomnožiti izdavanja koja daje svaki zaposleni, pa PDV, pa participacije, pa čitav niz sličnih pljačkarinai podijeliti sa brojem ljudi koji pohađa tečajeve širom Hrvatske i reći da su svi oni PLAĆENI!!
Što se tiče tečaja u Rijeci: on je besplatan, ODLIČNO VOĐEN od osoblja, uz identične teme i simpatične prezentacije proizvoda ((kršitelj koda) i ****) popraćene svima dragim poklonima!!
Porod u kadi kojem namjeravamo pristupiti se plaća, ali to je naš izbor i luksuz koji smo spremni sebi priuštiti, ali kategorički odbijamo sva plaćanja koja su izvor lokalnih odluka ovisno od KBC-a do KBC-a!!
mala_plavva, baš mi je žao da nisam ranije vidjela tvoj post. Naime, mi smo krenuli na tečaj u petrovu prije dva dana, tj. 02.12. U dvorani nas ima 30-40 i stane još dva puta toliko ljudi. Do sada smo imali dva predavanja, a sljedeće je u utorak 09.12. i počinje u 17 sati. Predlažem ti da naprosto dođeš u petrovu i na porti pitaš za predavanja za trudnice. Oni će te uputiti sestri Franciski koja ostavlja dojam susretljive osobe pa možda ipak uspiješ upasti na tečaj. U svakom slučaju, slobodnih mjesta u predavaoni ima jako puno tako da to ne može biti razlog što te nisu htjeli primiti. Držim fige da upali!
jao, velika ti hvala! pokusat cu
Moj je muž bio samnom na porodu i mogu va reći da se to ne može usporediti s onim kad žena rađa sama.Puno je lakše kad je netko s vama,da vas drži za ruku i diše s vama.Naša beba nije nažalost ugledala svjetlost dana,ali moj vam je savjet ako ikako možete vodite muževe sa sobom.I njemu je to neprocjenjivo iskustvo.
MM je bio sam mnom i to je bilo super. Osim, naravno, psihološke strane, puno mi je značilo i to što mi je mazao usnice, špricao vodu s limunom u usta (na tečaju na Sv. Duhu su rekli da drugdje po tome odmah prepoznaju žene koje su bile kod njih na tečaju :D ), par sekundi prije nego što bi popustio trud on bi to vidio na ctg-u i rekao - evo, odlazi - pa bi mi bilo lakše,...U rađaoni je bio zadnjih 45 min (dobro, a ja sam sveukupno bila 1 sat i 40 min).
I on je htio pitati doktora i babicu je li izašla cijela posteljica, ali mu je bilo malo glupo, da ne ispadne da se pravi pametan :wink: . S tečaja se sjećao više stvari nego ja. Zapravo, me on nekad podsjećao na neke stvari.nakon poroda je zajedno s doktoricom pregledavao posteljicu
A ispočetka, na početku trudnoće, nije bio pretjerano zainteresiran za to jer baš i ne može vidjeti krv, ali je rekao da će ići ako meni to puno znači. Na kraju je ispalo super i rekao je da je očekivao da će biti krvavije. Jedino ga je šokirala veličina i debljina pupčane vrpce :shock: - mislio je da je to debljine žniranca, a ne onak debelo
Inače, bili smo na tečau u Sigetu.Traje dva puta, drugi i treći četvrtak u mjesecu i dobije se potvrda za tate. Na Sv. duhu prije nije trebalo, ali unazad nekih 10-ak mjeseci treba.
Razlika s muzem i bez njega je drasticna. Povedi ga ako ikako mozes.Nije mi jasno zasto to toliko smeta osoblju u bolnicama ?! Pa to je VASA beba , ne samo tvoja (iako ti sad odradjujes najveci dio posla :D)! Vasa, vasa, vasa....
koliko znam u Dubrovniku da ..postoji tecaj ali iskljucivo za trudnice i ne ...ne mogu ocevi prisustvovati porodu (pitala ja babicu na mom....i dobila objasnjenje da nemaju prostora )
sad si nesto mislim..ovaj Dubrovnik kronicno nema prostora za nista (ni za pedijatrijske ordinacije,ni za vrtice ni za radjaone),sto me iskreno cudi jer onoliku bolnicu sagraditi a totalno ne funkcionalna...nije mi jasno
any way..MM je izrazio zelju kad napadnemo 4tu bazu
...a možeš si mislit kako puno mjesta može zauzeti još jedan čovjek u prostoriji i to ženi iznad glave
ionako obično jedna sestra ženi pri izgonu pridiže glavu, a kad je tata na porodu onda to umjesto nje radi on.
Oni i dalje pričaju svoje i traže bilo kakav razlog samo da im se nebi tu još netko "petljao" i nasuprot dokazanoj koristi koju žena ima od prisustva bliske osobe na porodu.
MM je bio sa mnom, kao sto smo to vec i napisali, i moram samo nadodati, da sljedeci put ne idem bez njega, bio mi je super podrska!!
kod nas (nizozemska) je standard da vam je partner na porodu, a po vasoj zelji dovedete koga god hocete
standard je roditi doma ali ako imate medicinske indikacije ili zelite mozete roditi u bolnici (i u bolnicu mozete dovesti kog hocete)
prema informacijama koje su mi dostupne partner je prisutan na porodu unatrag 100 godina (nemam podatke kako je bilo ranije, ovo znam jer su se otprilike tad radjali matsovi djed i baka i njihovi su starci bili skupa na porodu)
meni je puno pomoglo jer mi je mats vodio disanje dok se nisam otvorila a imala sam nagon za tiskanje i tad sam disala prema njegovom vodjenju dok sam se suzdrzavala da ne tiskam i jako mi je pomogao kod tiskanja. drzao mi je glavu, dizao noge
ovdje nema nikakvog tecaja ili uvijeta koje treba ispuniti da bi otac prisustvovao porodu, otac je obucen u svoju odjecu, onako kako je dosao u bolnicu
Prvo sam dijete rodila u inozemstvu. MM je bio samnom cijelo vrijeme i uopce ne mogu zamisliti porod bez njega.
Sada cu morati roditi u Hrvatskoj, pa me zanima da li je tecaj potreban i za oceve koji su vec prije bili na porodu (Sv. Duh, Merkur)?
Citajuci postove, imam dojam da muzeve ovdje pustaju tek u 3. fazi poroda - u box (nadam se da grijesim). Na prvom porodu kod mene je ono prije trajalo 10 sati. Znaci li to da cijelo to vrijeme moram biti bez muza? Postoji li nacin da muz bude uz mene cijelo vrijeme poroda, ili moram cekati doma dok mi dijete ne izviri?
Bravo tati i tebi, svaka čast na njegovoj inicijativi.
ideš li u Petrovu na preglede, zamoli poznatog liječnika neka ti 'sredi' potvrdu. MM i ja smo to učinili jer ja zbog strogog mirovanja nisam smjela ići na tečaj a MM zbog posla nije mogao ići sam. Tamo je stanovita sestra Franciska koja će ti očitati bukvicu (to radi svakome kad liječnik umjesto nje potpiše potvrdu), ali pretrpiš, platiš 400 kuna i tati su otvorena vrata rađaone. Rodila sam prije šest tjedana.
Meni je najveći spas na porodu (koji je trajao svega tri sata) bio upravo muž. Velika je potpora, sve je pretrpio i bio je pravi junak, za razliku od mene. A kad je na svijet došao naš sin, plakali smo svo troje ko kišna godina. Trebaš li detalje, reci.
Sretno!!!
svim budućim mamama želim od srca neka porod, to čudo i neopisivo genijalan osjećaj kad mrvica napokon dođe mami u ruke, podijele i s tatama.
A veliki je plus i što, kad se porod oduži, a babice ne nevraćaju često, možeš s voljenim podijeliti sve misli što ti u tim trenucima padnu na pamet, znaš da nisi sama, da si voljena a to te barem malo opusti. Danas porod muž i ja prepričavamo kao neki vic, čak smo se i smijali i zezali još u rađaoni.
Fabijan
4.03. 2004.
Leptirice, koliko ja znam, kod nas ne pustaju oceve u predradjaonu. Razlog je sto je tamo vise zena koje nisu bas previse obucene, pa bi im moglo smetat.
Posto smo i mi razmisljali o tome dosjetili smo se dvije mogucnosti. Prvo, da pricekate s dolaskom u bolnicu dok ne budes vec u fazi da mozete odmah u radjaonu. I drugo, da ti izadjes iz predradjaone i da provedete vrijeme do ulaska u radjaonu negdje oko bolnice. Pitao sam na SD i dobio odgovor da nema problema (za ovo drugo).
U predrađaonici, najblaže rečeno, žena nije baš obučena za ići se šetati oko bolnice i svako toliko je stavljaju na CTG. Pokušavam si zamisliti, ali mi baš ne ide, kako bi to dobili da se obuče i ide šetati oko bolnice. Znam da žena može moliti da je pošalju ranije u rađaonicu, a u nju smije i partner, pa onda i velik dio prvog porođajnog doba mogu biti skupa.
Leptirice, ako ti nije toliko bitan rooming in (meni je bio
Sveti Duh ima svoje prednosti , tata može biti ako završi tečaj koji je svega par sati i ima mogućnost da je beba s tobom ako ti na tome inzistiraš, svakako više nego u prethodne 2 bolnice.
Za Merkur neka netko drugi napiše.
Gle raskoši, sad fino biraj
Evo naše friško iskustvo
Prvo moram reći da je predivan osjećaj kad je osoba koju voliš i koja te voli pored tebe u takvim trenucima. Mi smo prošli tečaj, s time da zadnja 2 predavanja MM je pohađao sam jer sam ja već imala visok tlak.
Kako smo znali dan poroda doktorica je rekla da MM dođe u 8,15 ispred rađaone. Mene su ionako pripremali na odjelu a ne u predrađaoni. Točno u 8,15 pustili su ga unutra. Svi su se šalili s njim da vide koliko mi može dići ili spustiti tlak. Srećom spustio se tlak pa je tata dobio pohvale :D
Primio je Josipa (nakon mene naravno) čim se rodio i rekao je da nikada neće zaboraviti taj trenutak....
Hm, da. Čini se da sam krivo shvatio kad je doktor odgovorio da se može izaći van i biti s mužem. Naime, MŽ je to protumačila van iz predrađaone na hodnik, za razliku od mene, koji sam mislio da je to van iz bolnice (kak se babi htilo, tak joj se i snilo
No, izgleda da je moguć i drugi slučaj. Razgovarao sam s prijateljem kojem je žena rodila prije mjesec dana u Merkuru i tamo preferiraju da je otac tek na samom kraju poroda, bez obzira na rađaonu. Tako da je ona bila u rađaoni prvih nekoliko sati bez muža. Oni su bili zadovoljni, no ako je nekome bitno da muž bude što više prisutan, vjerojatno bi trebalo malo više inzistirati.
E da. Išli su zajedno na tečaj u Merkur i dobili potvrdu. Tečaj traje 8 dolazaka (jedan dolazak tjedno). On pri porodu nije trebao pokazati potvrdu, nego je bilo dosta što je rekao da je bio. No, to vjerojatno ovisi o slučaju.
možda sad domagoj prenese svoje iskustvo, jer je prekjučer postao tata jedne male- velike curice :D !i naravno, prisustvovao porodu :wink: .
a ja obavještavam zainteresirane za ovu temu da je danas
na RTLu u 17:15 h upravo emisija o tome
http://roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?p=64964#64964
Hvala :D
Pozdrav svima.
Da se javi i jedan tata.
Jučer se u 15.10h rodila Petra i bio sam s mamom na porodu, mami je bilo lakše sa tatom.
Za mene je to najljepše iskustvo koje sam imao u životu, stvarno je bilo prekrasno.
Preporučio bih svim tatama da budu na porodu, jer vidjeti svoje dijete kako dolazi na svijet je neopisiv osjećaj :D
tata cestitam
super ti je slicica
Tata76 svaka čast! Iako nisam trudna svog dragog nagovaram na to ali nekako mu to i nije neka ideja.Bila sam na nekoliko poroda(te sam struke) i znam kako je upravo tada ženi najpotrebnije da je netko uz nju.Imamo još vremena da promjeni odluku ako ne - ultimatum!
Mislim da je bitno da sam tata osjeti da to želi. Mene je bilo strah prisustvovati porodu jer se užasno bojim igala, bolnica i krvi. Ali čim sam ušao unutra i vidio svoju dragu kako leži, u tom trenu mi je nestao sav strah.
Cijeli porod mi je prošao brzo kao da je trajao par minuta, a ne par sati :D
Probaj s mužem razgovarati, al ga nemoj nagovarati. Bitno je da on ŽELI biti s tobom, a ne da MORA! Bitno je da on shvati da reprize poroda nema.
Ja sam se odlučio da budem sa svojom ženom, jer se nisam mogao zamisliti da sjedim tri sata u nekoj birtiji i čekam da mi jave da sam postao tata i nisam si mogao zamisliti da moram čekati dan, dva da bi na par sekundi vidio svoju Petru.
p.s. jučer je Petra napokon počela cicati (nisam bila gladna cijeli dan)
:D :D :D :D :D
Svaka cast TATA76! :D
Ja sam se najezila od glave do pete kad sam citala tvoj post, jer sam se sjetila naseg poroda :D
I najbolje mi je to sto si rekao: REPRIZE NEMA! 8)
To i MM govori "ne bih ja mogao gledati da tebe boli a ja ne mogu tu ništa napraviti"! U biti čuo je previše stašnih priča iz rodilišta od prijatelja,rodbine...pa mu je to sve strašno. Gledati rođenje nepoznatog djeteta preeedivan je osjećaj a tek svoje....
Tata76, suuuuuuuuuuuuuuper si :D
Ovo sliči na onaj vic kad žena pere suđe u kuhinji, dok muž, zavaljen u fotelji, gleda TV. Onda kaže: "Draga molim te zatvori vrata, ne mogu gledati kako se mučiš."
A osim toga uopće nije istina. Ako ti na neki način može pomoći, onda je to tako da bude tamo. Prvo što će te zbog njegovog prisustva medicinsko osoblje vjerojatno bolje tretirati, drugo što se sigurnije osjećaš uz nekog poznatog, treće jer ti može pomoći u ostvarivanju eventualnog plana poroda itd.
mislim da je u ovome bit i da tu mnogi ocevi grijese....
nije otac na porodu samo da bi pomogao mami da ju ne boli, nego da sam prodje iskustvo prisustvovanju poroda , da sam prisustvuje rodjenju svog djeteta i da bude uz mamu, da je vodi, da je masira, da joj pomaze koliko moze....a to je dovoljno...
mislim da nijedna rodilja ne zeli muza uza se da radi toga sto ocekuje da ce je on totalno osloboditi boli, nego radi osjecaja sigurnosti, radi osjecaja zajednistva u tom jako vaznom zivotnom trenutku za sve troje (mamu, tatu, bebu).......
mozda treba ocevima reci da se od njih ne ocekuje nemoguce, jer se mnoig smatraju nedorasli zadatku, misleci kako joj ja mogu pomoci, pa ja ne znam, nego da shvate to kao idemo skupa u ovo iskustvo, idemo docekati nase dijete, zajedno smo ga radili, zajedno cemo mu pruziti dobrodoslicu....
Plavva, je li vama uspjelo? Znam da je vec pola godine od tada ali nisam nigdje vidjela je li i tata bio.
U srednjoj školi bila sam 2 tjedna na praksi u rađaonici,tako da sam prisustvovala na dosta poroda.U biti sam porod i nije problem nego ti pusti sati u predrađaonici ili box-u.Žene su same,preplašene(sestre uvijek imaju nekog posla) i prepuštene same sebi i to naravno satima! Ne mogu vam opisati zahvalnost tih žena kad bi mi uz njih sjedile,pričale s njima ili ih samo držale za ruku!
Znam jednu curu koja je iz rađaonice svakih pet min. obaviještavala svoju sestru " Dali su mi klistir;sad su me obrijali; ajme koji trud; podsjeti me da zadavim muža; i sl. Ona kaže da joj je to pomoglo jer se nije osjećala sama. I zato drage trudnice ili buduće trudnice imamo zadatak educirati naše muževe!!!!!!!!
Da li mi moze netko reci nesto ?? Moj muz ce ici sigurno samnom na porod al zanima me da li ce on vidjeti krv ?? Da li ima neka pregrada u radjaonici ili ??
Unaprijed velika HVALA na odgovoru .
mostarka, pitaj u rodilistu u kojem namjeravas roditi da li imaju tecaj za roditelje, bilo bi dobro da odete skupa na tecaj (u nekim tecajevima odvedu vas do radajonice, pokazu sve...)
Jedina krv koju sam ja vidio pri porodu MŽ je bila prilikom rezanja pupčane vrpce (a nije bilo nikakve pregrade, naprotiv). Tako da će vrlo vjerojatno vidjeti. Ali to stvarno nije nikakav problem, osim ako netko ima baš problem kad vidi krv (pri vađenju krvi ili kod rane).
Podižem malo ovu temu iz prašine!
Naime, ovdje se moglo puno pročitati o mišljenjima mama sa poroda na kojem su prisutvovali njihovi muževi/dečki, odnosno partneri, zanimaju me prije svega mišljenja muškog dijela publike, pa bi molila iskusne mame da ih malo opišu gledano sa muške strane.
Zašto me to zanima, hm! Od početka silno želim da moj muž na taj poseban dan za nas oboje/troje i on bude prisutan, naravno i on dijeli istu želju, no kako se bliži taj čas javile su mi se neke sumje, jer u poslijednje vrijeme na par mijesta sam čula priče žalosnih žena kako su nakon poroda manje poželjne svojim muževima iz razloga koji muževi navode, kao što su sva ta krv, sluz na porodu, jednostavno, od tad im nisu više seksualno privlačne.
Neznam zašto me to toliko muči ali si jednostavno ne mogu pomoći i molim vas za pomoć. Nadam se da su ovo izolirani slučaji za koje sam ja čula i da se radi samo o konzervativnim ljudima (ajmo reć muškarcima) i molim vas da podjelite sa mnom vaša i iskustva i tako me oslobodite dileme, maknete mi tu "bubicu iz ušiju" i riješite me tog straha da se ne "zgadim" svom vlastitom suprugu (koji je normalna i racionalna osoba) nakon što vidi porod. Kakav vam je sada život i da li ste i dalje seksualno privlačne svojim muževima.
Iz mog iskustva mogu tvrditi da ovo nije ni najmanje istina, s. život nam je (bio i ostao) odličanPodižem malo ovu temu iz prašine!
Naime, ovdje se moglo puno pročitati o mišljenjima mama sa poroda na kojem su prisutvovali njihovi muževi/dečki, odnosno partneri, zanimaju me prije svega mišljenja muškog dijela publike, pa bi molila iskusne mame da ih malo opišu gledano sa muške strane.
Zašto me to zanima, hm! Od početka silno želim da moj muž na taj poseban dan za nas oboje/troje i on bude prisutan, naravno i on dijeli istu želju, no kako se bliži taj čas javile su mi se neke sumje, jer u poslijednje vrijeme na par mijesta sam čula priče žalosnih žena kako su nakon poroda manje poželjne svojim muževima iz razloga koji muževi navode, kao što su sva ta krv, sluz na porodu, jednostavno, od tad im nisu više seksualno privlačne.
Neznam zašto me to toliko muči ali si jednostavno ne mogu pomoći i molim vas za pomoć. Nadam se da su ovo izolirani slučaji za koje sam ja čula i da se radi samo o konzervativnim ljudima (ajmo reć muškarcima) i molim vas da podjelite sa mnom vaša i iskustva i tako me oslobodite dileme, maknete mi tu "bubicu iz ušiju" i riješite me tog straha da se ne "zgadim" svom vlastitom suprugu (koji je normalna i racionalna osoba) nakon što vidi porod. Kakav vam je sada život i da li ste i dalje seksualno privlačne svojim muževima.
Šalim se, no MM nije imao problema s tim (a sasvim je normalna i racionalna osoba). Virio je kad je L izlazio (kasnije mi je prepričao detalje), raspitivao se o posteljici, virio kako izgleda posteljica, gledao epi i šivanje (na ćemu bih ja vjerojatno pala u nesvijest). Doma mi je gledao šavove i mazao ih..
I još uvijek se aktivno sek...
Mislim da bi trebalo naglasiti da je partner na porodu jedino i isključivo da bude potpora ženi a ne "da gleda porod".
Tek nakon poroda može se govoriti o nekom jačem povezivanju s djetetom i povezivanju obitelji.
Ovi muškarci koje ti spominješ očito nisu došli u rađaonu da bi bili potpora ženi, već da bi odgledali porod i poslije se hvalili kako su to izdržali.
Mislim da je jako bitno da i pratnja na porodu bude jednako informirana i pripremljena kao i žena koja rađa.
Također je bitno da partner na porodu bude zaista potpora, netko tko će vas dirati kad vam to paše i pustiti na miru kad to zatražite, netko tko će pričati sa vama ako vam se priča ili samo sjediti uz vas, netko tko će reći osoblju vaše želje kad vi zbog trudova to ne možete ili ne želite, netko tko vas neće stalno nešto zapitkivati i smetati vam, netko tko će znati što vam točno u tom trenutku treba i odgovara.
Ako smatrate da je ta osoba vaš muž, onda je njegovo prisustvo na porodu neupitno i prije svega povezivajuće.
Meni je beskrajno puno značilo to što je mm bio uz mene na porodu, ulijevalo mi je neku mirnoću i sigurnost. I neopisiv mi je bio osjećaj kad sam dobila L u naručje,a on nas je zagrlio obje i dok sam ga gledala kako sjedi s tek rođenom bebicom u rukama dok sam ja rađala posteljicu. I njemu su ti trenuci bili jednako tako neopisivi, i oni su razlog zašto će i drugi put, sigurna sam, biti uz mene na porodu.
Kažem, sigurna sam, jer je on nakon poroda rekao da nije siguran, jer mu je bilo ''prestresno''. Ne sam porod, nego smo imali malo problema na kraju i bebica nije baš imala idealan apgar pa se jako uplašio da nešto nije u redu. Ali mislim da je to samo još bio pod dojmom.
To čega se bojiš, nama nije predstavljalo problem, i mislim da netko tko ulazi u rađaonu iz pravih razloga i informiran, ni ne doživljava to tako.
I potpisujem poslid od riječi do riječi.
potpis.
Poslid, ja se u pooootpunosti slažem s tobom
Moj muž naravno da neče gledati porod,a to i babica kaže da inače muževi ne stoje ispred žena,niti da oni to daju nego kraj žena.
Moj muž,a vjerujem i ostali ne razmišljaju tako u detalje o porodu kao mi žene, i sigurna sam da on baš i nema predodžbu kako to stvarno izgleda i što on treba raditi,ali će se informirati ful i biti uz mene i raditi ono što meni treba u tom trenutku i ono što bi ja htjela tad,a vjerujem da to tada neču moči izboriti sama zato je on tu da se bori za mene
Rekla sam mu da ako on to ne može ili misli da se on tamo neče prepirati s babicama,da mi reče jer u tom slučaju neče iči sa mnom.
Stvarno mi treba netko tko će raditi za mene,tražiti da smanje svijetlo kad mi to odgovara,tražiti da šute ili da se bar stišaju,natezat mi spavačicu da ne stojim baš gola i raskečena kad to ne treba i tako...te sitnice o kojima ja vjerujem ne razmišlja ne samo moj muž nego i večina ostalih.
Ja sam presretna što tamo neču biti sama i ponekad se mislim da je možda samo to i dovoljno...
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom