 |
|||
MM je stajao pokraj moje glave.... po potrebi se okrenuo jer je jako gadljiv.... nije htio prerezati pupčanu vrpcu.... gledao je meni u lice, a ne među noge.... i nije vidjeo ništa puno više nego ja... a ni ja nisam puno vidjela
Puuno mi je pomoglo što je tamo.... vodio me kroz disanje jer sam se gubila pa me držao za ruku i glasno disao sa mnom... i to mi je jaaako pomoglo... vlažio mi je usne s vodom
Ići će i opet na porod
I, da, ništa mu se nisam zgadila, dapače
Moj dragi je bio sa mnom na porodu. I meni i njemu je bilo jako stalo da zajedno dočekamo naše dijete kad dođe na svijet. I sad, skoro 8 mjeseci nakon poroda iznimno smo sretni da smo sve to prošli zajedno. On kaže da ne može uopće zamislit situaciju da nije bio tamo i da svaki tata koji ne doživi rođenje svog djeteta mnogo, mnogo propušta.
I prije samog poroda puno smo razgovarali o tome i on je znao sve što ja od njega trebam i očekujem u tom trenutku. Velikim djelom je i on zaslužan za prekrasan porod. Mislim da bi i odnos bolničkog osoblja prema meni bio bitno drugačiji da u rodilište nismo došli sa jasnim i čvrstim stavom oko toga kakav porod želimo. Ja usred trudova nisam imala snage da se s njima borim oko toga hoće li mi bušit vodenjak ili ne, hoće li mi dati drip- ali zato je moj dragi savršeno odradio svoj zadatak. Vjerujem da bi prošla i sa epiziotomijom da on sto puta nije rekao "nema rezanja". Da ne spominjem sad sitnice, koje su ipak bitne, imao mi je tko dodat vodu, prigušit svijetlo, upalit klimu...i ono najbitnije, držat me za ruku, mazit me. Sama njegova prisutnost ulijevala mi je sigurnost.
Ima li išta ljepše nego sa osobom koju volite najviše na svijetu, sa osobom s kojom ste i stvorile novi život, taj mali život dočekat kad dođe na svijet?
Ja doista imam tu sreću da mogu reći da smo nas dvoje zajedno rodili naše dijete
ajme ovo je diiiivno.
Ja isto to želim i isto mislim da če mi i tad to biti bitno.
Ja svom mužu pokušavam baš točno ovo objasniti i sad ču mu dati da pročita ovaj tvoj post!!!
A što se rezanja tiče tu se moram fuul potruditi da do toga ne dođe!!
Nadam se da ču ja isto ovako govoriti kao ti sad!!
Pozz
Ne bih htjela uvrijediti nekoga, nego samo hocu reci da mi je puna glava prica raznih ljudi bilo onih koji su u medicini ili pak laika.
Istina je da se cesto dogodi da osoblje ima vecu brigu oko oca nego oko same rodilje ( npr. onesvjeste se i padnu na nezgodno mjesto- zeni medju noge, u sudoper gdje treba oprati dijete, medju instrumente... Pa ih uhvati panika, zenu polijevaju sa vodom bez da pitaju ikog, itd). To sto se preporuca da ne budu uz zenu ako nisu sigurni u sebe skroz je u redu. Bitno je da na vrijeme izadje.
Ali ne sviđa mi se kad govore da je porod samo zenina stvar i da se otac ne smije mijesati. I spike da se muzu zgadi zena ako ju gleda dok porađa mi ne drže vodu. Mislim da je ljubav jaca, naravno ako je ima dovoljno.
Svi muzevi koji bez gađenja svojoj ženi gledaju šavove, mažu i vode brigu o tome su posve normalni i svaka pohvala takvima!
Naši se prijatelji tj.njegovi zgražaju nad tim što će biti sa mnom,a pogotovo im to ne paše jer se neče moči napiti...što mi je uuužasno.
Moj m nije seljačina koja će dijete dočekati na šanku obližnje kafane.
A mamica mu je rekla da što će on tamo,zar nije dovoljno meni teško što moram rađati a još da i njega operečujem da to i gleda ??????
meni je rekla da ništa neču dobiti s time da je on tamo.Ja sam joj samo kratko odgovorila da ona niti ne zna koliko ću dobiti što će on biti tamo.
Ponekad se i ja pitam jeli spreman on na to,zna li uopće što ga ćeka,ali hoče da ide i nek ide, hoču i ja...nipošto ne idem sama,ne idem bez ikog svog...nema šanse!
iskreno bebac, ja si isto ponekad mislim da možda i nije najbolje da me pamti u tim trenucima,jer možda ja fakat (tako kažu) zaboravim na porođaj,ali on siiiigurno neče....i nisam sigurna koliko bi mi ugodno bilo da me se sječa takve.bebac123 prvotno napisa
iskreno bebac, ja si isto ponekad mislim da možda i nije najbolje da me pamti u tim trenucima,jer možda ja fakat (tako kažu) zaboravim na porođaj,ali on siiiigurno neče....i nisam sigurna koliko bi mi ugodno bilo da me se sječa takve.
Moj dragi je na porodu vidio opsolutno sve, ali sve i glavicu kad je izlazila i zaista nisam primjetila da se na bilo koji način promijenio njegov odnos prema meni.
I sam mi je nebrojeno puta naglasio koliko mu je drago da je bio tamo i kolko je ponosan na mene. Ali ti sama najbolje znaš kakav odnos imaš sa svojim mužem i što je za nega previše i nemoj se opterećivat sa time što ti drugi govore.
Ja sam rodila u petrovoj i muz nije mogao biti uz mene jer nismo imali vremena pohađati njihov tećaj...
Cesto razmisljam bi li mi bilo lakse da je bio, manje me ne bi boljelo, nego barem ne bih onoliko dugo bila sama u box-u.
A opet se bojim da bi jadnicak bio u panici i strahu od mog kukanja i plakanja. Jos nisam zaboravila muke poroda.
Muz me tjesi i zna da mi je bilo tesko sve te dane u rodilistu. Cijeli dan trudovi, nisam jela preko 30 sati, premorena, krvava spavacica koju sam nosila 3 dana jer mi nitko nije dolazio i drugu donio, cimericama su non stop dolazili i donosili klopu i sokove... A moj dragi je sam prao i pripremao sve za bebu te dane jer smo naknap nasli gdje cemo dovesti dijete. Ja sam bila ocajna i zadnji dan sam najvise plakala a moja rođena majka mi je javila da se raspitala i da su joj rekli da cu morat ostat jos 2 dana. Tulila sam i jecala joj da ne mogu vise a ona meni da ce zvati odjel da mi uzmu dijete i mene posalju u vrapće. Strašno!Sat vremena poslije toga na dj.viziti nas je najnormalnije pedijatrica pustila doma. Mama nije htjela doci po nas. Oprostite sto sam rekla puno toga sto je OT. Nazalost morali smo puno toga ruznoga proci. Sto ne ubije, jaca.
Nego, neki muzevi zele biti na porodu jer ih to zanima i bas im je fora. Ne dozivljavaju to toliko duboko i emotivno. Njihove zene mozda misle da ce se promijeniti takva osoba kad vidi sam cin.
Upoznata sam sa slucajem u kojem je buduci otac bio na porodu i 2 i pol mjeseca nakon toga brutalno iscipelario svoju dragu, bez imalo opravdanih razloga.
dunja&vita
Netipična, potpisujem dunja&vita
U rodilištu nam je rečeno da mužu ne daju da gleda dalje od ženine glave,iako znam neke muževe koji su sve to snimali i sve gledali.
Ma ipak ja ne bi da on gleda kako beba izlazi
Ali kad bi mi reko da mu je fora da ide da to gleda,a ne da ide da mi pomogne,zahvalila bi mu se i rekla da ne mora niti ići
bebač,žao mi je da ti se to tako dogodilo na porodu.Ja isto imam slične strahove
moj muž definitivno ide sa mnom na porod (ako ipak odem u bolnicu roditi).
na to je odmah pristao.
a ja sam mu rekla "samo , molim te, ne gledaj dolje..."
moja svekrva i moja mama se zgražaju nad time.
jako mi ide na živce kad netko krene s pričama o tome kako "žale muškarce koji moraju na porod sa ženom."
čekaj...ja ću rađati 20ak sati i proživljavati svu tu fizičku bol, a oni njega žale zato jer će me držati za ruku i biti mi moralna podrška???
šta me briga.
ja ga uopće ne žalim.
neka vidi šta je napravio
Death-of-Art, He he he!
Netipična, Nemoj se bojati. Donijet ces svoje sunce na svijet bio suprug uz tebe ili ne. Kad dodje trenutak kad treba ici u rodiliste, spontano cete reagirati. Sta bude neka bude! Bitno je da se volite
I od tada ce vas najbolje instinkti i necete si moci vjerovati kako stvari idu kako treba! Sto manje ljudi petljate u vasu obitelj, to je bolje.
Ja mislim da dosta žena danas želi da im muž bude na porodu jer je to "moderno" a muževi idu jer im je to "fora" ili jednostavno žele udovoljiti ženama. Skroz krivo, nažalost. Muževi bi trebali znati što žena očekuje od njih a i žena bi trebala biti svjesna što želi. Nije stvar u tome "neka vidi kako se patim pa če me više voljeti". Ženi je potrebna podrška osobe koju voli, uz koju se može opustiti i prepustiti tom najljepšem i najprirodnijem činu. Treba joj netko uz koga će se osjećati mirnom i opuštenom, a ne netko za koga treba misliti "da li će mu se gaditi" ili "da li će me pamtiti takvu". Ako se ne možete opustiti uz svog supruga i porod doživjeti kao nešto normalno, onda možda i nije najbolja ideja da ga vodite sa sobom. Nismo svi isti. Ja se ne bi mogla opustiti a još bi i mislila da li će on to izdržati (pošto i od igle poblijedi :/ ) .
A svekrve se svakako ne bi trebale petljati u vaše odluke. Njihov sin je dovoljno odrastao da sam zna što želi, i ako želi i može pomoći svojoj supruzi u tom trenutku, zašto ne
Nedavno je kumin muž pitao mog, onako u povjerenju, kako je "to" bilo, prisustvovati rođenju Lucije i zabrinuto dodao "a kaj, su u pravu, niš se ne vidi, jelda?". Na to je ovaj moj rekao da je on sve vidio. Nije da se gurao ali vidio je bebu pri izlasku i nije mu to bio problem ni tad niti mu je sad.
Oboma nam je drago što je bio tamo. Bojala sam se poroda i neopisivo mi je značilo što je tamo. I nisam ga mrzila u tom trenutku (s tim su ga plašili "vidjet ćeš ti, kad počne vrištati na tebe da si joj ti kriv što je sad tu", kao da se mene nije pitalo). Dapače, u jednom trenutku sam ga zabrinuto pitala stišćem li mu ruku prejako
Naša je ljubav samo ojačala poslije svega toga
Meni je normalno da mm sudjeluje u čemu god može. Nije mogao biti trudan umjesto mene, ne može roditi, ali može biti dio toga i biti mi partner u tom važnom događaju za sve nas.
Bio je sa mnom na prvom porodu i ide opet sa mnom na drugi. Vidio je sve što je htio vidjeti, nitko ih ne sili da gledaju ako im je problem. Meni je bilo važno da znam da je tu i da možemo to doživjeti skupa! Čak kad se prisjećamo, on se puno više sjeća nego ja.
mm je bio na oba poroda sa mnom u petrovoj (nije trebao nikakav tečaj).
mislim da je kao i u svakoj stvari pa i u ovoj to ovisno o osobi. MM je htio biti sa mnom a i ja sam to htjela. Više mi je pomagao do samog čina izgona negoli tada. U izgonu nisam ni marila tko je oko mene
Svatko ima svoje iskustvo. Meni je bilo super vidjeti ga kada su nam davali bebe....nadam se da će i na ovom trećem moći biti jer to će biti prava stvar...dvoje zaredom...
MM je bio samnom na oba poroda i kaže da je to nešto najljepše što je u životu vidio. Na prvom porodu je bila frka pa su ga kod izgona izbacili van jer kraj njih 10-ak nije stao u box. Na drugom je bio svih 14 min. kolko smo proveli u rađaoni. Gledao je bebu kako izlazi i bio naprosto oduševljen. Njegov odnos prema meni se nakon oba poroda promijenio. Ali na bolje. Mislim da me na neki način više cijeni i kao mamu i kao osobu i naravno zahvalan je do neba što sam nam rodila dvoje prekrasne dijece. Sad navija za treće.
Sretno cure i ako žele VM s vama, povedite ih. U svakom trenutku im možete reć da odu ako vam budu smetali.
Evo jednog drugačijeg iskustva
Na mom sljedećem porodu, bude li ga, sigurno neće biti ni MM, niti itko drugi- u tom se smislu slažem sa teoretičarima prirodnog poroda (a i curama koje su u praksi "odradile" porod kod kuće) da prisustvo druge osobe samo smeta. Ja bih najradije bila sama, i stvarno mi je odgovaralo da nije bilo ni drugih rodilja niti su me dr ili babice prečesto posjećivali.
MM mi je išao neopisivo na živce, a nije sirot radio ništa krivo. Bio je tih i miran, dodavao mi vodu, brisao mi čelo, ma sve by the book, ali zauzvrat je od mene dobio urlanje, psovke, tukla sam ga ručnikom i slično... Zapravo je krivica u meni, jer sam se brinula kako on to podnosi (isto tako blijedi od igle i samo što ne pada u nesvijest na scene krvi), a ta briga mi nije trebala. Eventualno bih imala doulu, ali mislim da mi zapravo ne treba nitko.
To je, dakle, s mog stajališta. On, naprotiv, kaže da mu je drago što je bio, a i ja pamtim taj izraz lica kad mu je babica dala Ivana u ruke
I da odgovorim na pitanje-ne, nipošto me ne gleda drugačije otada, ali je on ionako dobro pazio da ne skida pogled s mog lica
mm mi je mogao ići na živce isključivo u tranziciji-i on i svi-i jest. Inače mi je trebao u pauzama trudova.
NEgo, nitko ne spominje njegov pogled na činjenicu da prisustvuje rođenju svojega djeteta, mislim, mm ne ide zbog mene, nego zbog sebe(i jer meni odgovara, nebi išao da meni NE ODGOVARA, tj. da mi smeta), on kaže da mu je to toliko nevjerojatno i veličanstveno i nebi propustio ni za šta.
ja se sva raznježim kada se sjetim tih trenutaka.....
Moj nije bio na nijednom porodu, ali vidio je svoje curice odmah nakon poroda i ne mogu zaboraviti taj izraz lica i prvi, plašljivi dodir malenog obrašćića.
ili bi ležao na podu rađaonice :/
na prvom porodu bila sam sama i koliko god da su primalja i med. sestra bile super, bas sam se osjecala jako usamljeno. nije me bilo strah, ali bas sam se osjecala kao da nemam nikoga svoga...jedan jako ruzan osjecaj.
drugi put je mm isao samnom i bio je fantastican. osjecala sam se sigurno i zasticeno i cijeli porod bio je jedno predivno iskustvo.
nakon sto se ad rodio i prosao prvi pregled dali su mi ga u onaj veeeeliki plavi krevet, ugasili svjetla u boxu, vratili cd stinga na pocetak, zatvorili vrata i pustili nas troje da uzivamo u tim trenucima. bio je to sigurno jedan od najljepsih dogadjaja u mom zivotu. odnos mm prema meni kao zeni, nije se promjenio uopce.
jedino sto me izludjivalo bilo je, kad je svima pricao kako sam jako lako rodila i kako me to uopce nije boljelo (zato jer nisam vikala)....e na to sam mu rekla da cu mu dat samar ako jos jednom cujem da to nekome kaze.
mm je bio samnom na porodu i bio mi je velika podrška. bilo bi mi grozno da sam bila sama, jer su trudovi trajali par sati nakon što smo došli u rodilište.
Što se tiče izgona, rodila sam na stolčiću i mm je vidio izgon bebe. poslije je rekao da mu je bilo zanimljivo, zapravo fascinantno kako to sve ide. nije mu bilo ni bljak, niti nešto tako slično, i samo smo se dodatno zbližili nakon toga.
a u samom trenutku izgona, ja sam bila u stanju:baš me briga za sve, ništa mi ne smeta...
poslije mi je ispričao puno detalja koje ja nisam vidjela, jer sam od umora imala zatvorene oči.
najbolje mi je bilo što mu poslije poroda nisam morala objašnjavati kako mi je bilo, jer je sve vidio, i to mi je olakšalo dane kad smo došli kući. imala sam osjećaj da me bolje razumije.
Poliona, apsolutno se slažem i kužim te.
MM nije u početku bio lud za time da ide na porod (ali smo se složili da ako ja želim da je kraj mene, on će tamo biti), najviše jer je mislio kako će mi biti beskoristan, možda i smetati, ali kako se porod približavao sve je više osjećao da mu je tamo mjesto i danas svima opijeno priča kako su to trenuci u njegovom sjećanju koje ne bi dao za sav novac svijeta. A meni je tamo značio i trebao više nego išta, a da ne pričam da je osoblje bolnice odmah postalo ljubaznije kad više nisam bila sama.
Nemojte ništa pitati svekrve, babe i prijatelje koji nisu zajedno prošli porod, slušajte samo one koji jesu- ne znam jesam li ikad čula da je nekome bilo žao što je prisustvovao rođenju svog djeteta.
mm je bio na porodu na njegovo inzistiranje, ja sam smatrala (znala) da to mogu sama i naravno da bih bila mogla.
mm je bio cijelo vrijeme u rađaoni (kojih 6h), dodavao mi vodu, prodisavao svaki trud sa mnom, bodrio me i šutio kad je trebalo... ma po pravilniku!- ali to mi u konačnici nije ni bilo bitno, ono što jest i što će mi cijeli život ostati urezano u sjećanje jest njegov pogled kada se naše dijete rodilo, neopisiva sreća, blaženstvo na njegovom licu, onaj savršen trenutak u životu.
naravno da se hvalisao okolo kako je prerezao pupčanu vrpcu (neš' ti, glavna stvar). On ju je prvi ugledao (ženo, ima tvoje usne!) i zaljubio se
mene danas gleda samo s više ljubavi i to nije ništa promijenilo u intimnom životu.
U svakom slučaju, vodim ga i sljedeći put
MM je prisustvovao na oba poroda, ali sada na trećem neće, jer sam ja tako odlučila...
Možda sam na prvom porodu bila nesigurna pa mi je trebala podrška, možda je na drugi došao po inerciji jer, kao, bio je i na prvom, ali sada sam sigurna da bi mi samo smetao i da to lakše mogu sama.
Jedino bih voljela da odmah po rođenju djeteta dođe u rađaonu prvi vidjeti dijete, a to i on želi.
MM bio na porodu, rekao da će ići ako ga želim tamo...bila sam skroz mirna i opuštena samo zato jer je on tu, nisam sama..
sad sam viče da ćeli i na drugi
Moj nije bio, iz objektivnih razloga: prvi put njega, kao ni ostale tate, nisu pustili zbog gužve; drugi put nije stigao - radio u drugom gradu a ja sam rodila u roku keks (ali nas je oba puta skoro pa odmah vidio). Ako bude trećega, slažem se skroz sa Svimbalom, jer sam se drugi put uvjerila koliko je lakše i jednostavnije kad sam na porodu sama. Čim mi je prva osoba ujutro "upala" u porod, to više nije bilo "to", sva sam se ispogubila.
S druge strane, mislim da je u našim bolnicama tata jako koristan, ako ništa drugo onda zato da poveća ljubaznost i obazrivost osoblja, a i da se žena ne osjeća sama (jedno je kad samoću želimo, drugo je kad nam je nametnu).
Ziva istinaukrala mi rijeci iz glave...
Moj bio na porodu, sve sama pozitivna iskustva, osjecaji, trenutci...
Bio mi velika podrska pri pripremnim trudovima, koji su me jako bolili a dok on nije doso vecinom sam u toj divnoj muci uzivala sama
pa onda sam porod - opet neprocjenjiva podrska,
pa sivanje (jako popucala) -neprocjenjiva podrska,
a kad je nasa slatkica izletila van, predivno iskustvo za oboje, nikad si ne bi oprostila da sam mu ikada i iz kojeg razloga uskratila taj dozivljaj...
A da ne kazem da sam jedno vrijeme razmisljala o tom da nejde sa mnom na porod jer sam se bojala da mu se ne zgadim kad to sve vidi, cista zabluda, hvala Bogu!!! Sve 5!
Moj muž je svojom željom i voljom prisustvovao porodu, i hvala Bogu da je...Zbilja ne znam kako bih 8 sati ležala sama, priključena na drip, u nesnosnim bolovima.Olakšao mi je maksimalno, on je bio moja epiduralna!
Nisam bila sigurna kako će sve to podnijeti, jer sam slušala razne priče o padanju u nesvjest, povraćanju...bla bla, al bio je super, hrabrio me, masirao, vlažio mi usta...plakali smo zajedno od sreće u trenutku kad su mi stavili našu bebu na prsa.To je divno iskustvo, za mene i za njega.
ja ne vjerujem da će moj povraćati ili pasti u nesvijest.
u dvije sam stvari nekako 100% sigurna što se tiče mog muža a to je da me nikad nikad nikad ne bi udario
makar... živi bili pa vidjeli.
al nemrem njega zamislit niti kako plače niti kako pada u nesvijest
Moj muž nije bi na prvom porodu - nisu ga pustili jer je bila sezona gripe, a neće biti ni na drugom jer će u to vrijeme biti u misiji.
neke zene su za a neke je protiv ovisno o gustu. Moja sveki je bila protiv npr (kao i za jos neke nebulozne stvari), ali tko je pita
Meni je MM bio na porodu i mogu zakljuciti sljedece:
- on je bio odusevljen, navijao je za bebu, rekao da prvi vidi glavicu i sl...
-meni je to strasno puno znacilo, od dodavanja vode i tetosenja do apsolutno psihice podrske...najgora pomisao mi je da sam sama u takvoj situaciji
- nista mu se nije "zgadilo" ni sl, Bogu hvala, nije ostavilo nikakve posljedice na nase jelte "druzenje"
Nadam se da ce i drugi put biti tako.
ja mislim da ove starije žene koje su protiv i koje se doslovce zgražaju nad pomisli da im sinovi idu na porod sa svojom ženicom... ko moja svekrva naprimjer...neke zene su za a neke je protiv ovisno o gustu. Moja sveki je bila protiv npr (kao i za jos neke nebulozne stvari), ali tko je pita
Meni je MM bio na porodu i mogu zakljuciti sljedece:
- on je bio odusevljen, navijao je za bebu, rekao da prvi vidi glavicu i sl...
-meni je to strasno puno znacilo, od dodavanja vode i tetosenja do apsolutno psihice podrske...najgora pomisao mi je da sam sama u takvoj situaciji
- nista mu se nije "zgadilo" ni sl, Bogu hvala, nije ostavilo nikakve posljedice na nase jelte "druzenje"
Nadam se da ce i drugi put biti tako.
a vjerojatno ni poštenog seksa nikad nisu dobile...
ja bez svog muža ne idem tamo i točka
rekla sam mu da ne mora raditi ništa... samo neka me poljubi s vremena na vrijeme onim svojim usnama veeeeelikiiim i sooooočnim... to mi uvijek odagna bol i daje mi psihičku snagu
:D :D :D
čak bih uvela zakon o dužnosti prisustvovanja očeva na porodu
pa mislim... nek lijepo izvoli vidjeti kaj je napravio
bila bih užasno razočarana i tužna i osjećala bih se prilično jadno kad bih rađala tamo u bolnici sama i prolazila kroz kojekakve torture.... i onda da mi muž šalje poruku "jesi rodila? meni je super. žderem s frendovima čevape i pijemo pivu."što je nažalost česta praksa.
ma mislim...briga me. moj nije takav. moj je odmah pristao da ide sa mnom. al mi je žao u neku ruku žena i muškaraca koji su u braku a nisu oslonac jedan drugome i u lijepim i u teškim trenucima.
pa da mi se muž zgraža nad jednim prirodnim i prekrasnim procesom ko što je porod, što bi to govorilo o njemu?..što bih uopće radila s takvim čovjekom pred kojim bih se očito trebala sramiti činjenice što sam žena, oh, oprosti mi bože.
i mislim ... koja je to dvoličnost... tipovi žderu kokice dok gledaju one filmove od Tarantina i slično di neki poremećeni serijiski ubojica zabija bušilicu ovome u koljeno, ovome u glavu... i to im je ok i super i fora.
a dolazak njihovog djeteta na svijet u čitavoj svojoj punini i sjaju im se gadi.
ma da baš..šta će mi takav muškarac.
MM je bio sa mnom na porodu, na njegovu želju. Meni je bilo svejedno, jer sam znala da bio on tamo ili ne, ja moram roditi. Drago mi je što je bio sa mnom, i pomogao mi je - od masiranja, dodavanja vode, hlađenja, grijanja, šta mi je već trebalo.... Ali ne bih mu uopće zamjerila da je odlučio ne biti tamo. Rekla sam mu ako u bilo kojem trenutku iz bilo kojeg razloga ne može/ne želi biti tamo, samo neka izađe. Mišljenja sam da mi je u tim trenucima potreban samo onaj tko zaista želi biti sa mnom, a ne netko koga sam ja primorala. Šta dobivam s tim? Nekoga o kome moram brinuti u tim trenucima? Ne hvala. I ne osuđujem one muškarce koji nisu sa svojim ženama na porodu. Moja mama koja je rodila troje djece kaže da nema šanse da bi ona mogla prisustvovati kada žena rađa. Jednostavno misli da bi joj bilo slabo. I zašto tjerati takve osobe koje same kažu da misle da nisu sposobne to izdržati, iz bilo kojeg razloga, da budu tamo? Mislim da bi meni takva osoba samo odmogla, a ne pomogla.
MM je bio samnom na porodu. Da nije bilo njega mislim da bi mi bilo milijun puta teže.
Pogotovo što se mališ nije spuštao u porođajni kanal i nakon silne muke ipak je carskim rezom došao na svijet.
Iako nije bio prisutan samom činu poroda a ni carskom (jer u Splitu nema mogućnosti da otac bude u sali) ipak je malenog vidio samo 2-3 minute nakon poroda.
A 10 dana smo ostali u rodilištu i umirala sam od muke što MM ne može viditi svoje dijete i tješilo me samo to što ga je makar na tih minutu dvije uspio vidit.
Sa kim god sam razgovarala od medicinskog osoblja svi su rekli da sa prisustvom očeva na porodu imaju samo pozitivna iskustva i da je i ženama i osoblju neusporedivo lakše.
A u slučaju kada muž stvarno to ne želi to može biti mama, prijateljica, netko ko vam je ugodan i ko će vas umiriti i pomoći vam da ostanete pribrani.
sa mnom je na porodu bila svekrva
muz nije mogao naci parking
ovaj put je u rezervi moja mama.
Muz je htio prisustvovati porodu vise iz razloga da to "dozivi" i da vidi dijete cim se rodi. Meni je pasalo da je tamo, ali nije bio toliko point pomoc meni.
nisam rodila, ali se spremam
moj ide na porod, želim da ide....ne toliko što mi treba njegova podrška nego eto...da bude tamo kad bebač stigne i da me svojim prisustvom zaštiti od mogućih odvratnih komentara i ponašanja osoblja u bolnici....
Prvi porod mi je bio carski i MM je čekao ispred sale s mamom i odmah su vidjeli sina. Drugi put je htio biti, više radi mene. Mene su ostavili u predrađaoni, a njega poslali doma i rekli da nazove oko 5 ujutro, a ja eto rodila u 3 i 35. Sad na trečem ne želim da bude samnom osim ako to on stvarno ne bi želio. Na drugom porodu dok sam odrađivala trudove u predrađaoni bila je tu još jedna ženica i muž je konstantno izbezumljen cupkao za njom, a ja sam si pomislila kako bi mi to užasno smetalo i bog zna što bi mu rekla i napravila, ja sam onaj tip da kad me nešto boli zavučem se u svoju jazbinu i želim samo da me svi ostave na miru. Dakle, ako će MM biti na porodu, onda mu je bolje da bude nevidljiv.
moj mm je bio sa mnom,jer jednostavno neću biti sama,neka je tamo i nek sjedi,ako ja mogu sve obaviti,može on barem sjest sa strane i gledati
i bio je i bilo nam je super.nije mu bilo slabo i bio je jako ponosan što smo skupa to odradili,što je vidio svoju djevojčicu.nikakvog traga nije to ostavilo na naš odnos negativnog,niti na naš sexualni život.pozitivno je što mi je rekao poslije da mi se divi što sam sve izdržala i koliko sam suradnje pružila,da nije očekivao od mene da budem tako "poslušna"
'igrom slucaja' moj muz mije bio samnom na predhodna dva poroda. Prvi puta mi je porod krenuo ujutro taman kada je on morao biti doma musti krave, a bio nam je prvi put i nismo znali koliko ce to sve trajati. Dok je on sve obavio, dosao iz Novoga do Rijeke ja sam vec imala bebaca u rukama
mm je bio prisutan.
gledao je i spreda i pozadi
ostao je sokiran kako se vukli glavu bebici i plasio se da ce ga celog izlomiti
mnogo mi je pomoglo sto je bio tu a i njemu je lakse bilo nego da sedi toliko sati i ceka da mu neko nesto javi ili da zivka svaki cas
svakako mislim da je bolje da otac bude prisutan
Ja ne znam kako bih rodila da MM niej bio samnom. Mislim, rodila bih ja, ali ovako mi je bilo puuuno lakse. U prvim satima, dok su trudovi bili jos slabi mi je pravio drustvo, setao se samnom po bolnici, poslije kad su poceli oni pravi, dok sam bila u kadi drzao mi je glavu da ne lupam s njom po kadi
I naravno, bio je prisutan nasem najljepsem trenutku - rodjenju nase prve kceri, prerezao joj je pupcanu vrpcu, snimao ju dok ju je sestra mjerila, vagala i ostalo, a slike prvoga podoja na kojima nas on grli (a na kojima izgledam kao da me pregazio vlak
Sljedeci dan, kad je dosao doma, i kad se cuo sa svojom sestrom i kad ga je pitala kako je proslo, joj je rekao : " Joj, bas smo se namucili!"
Prvi put sam bila sama, drugi put muž sa mnom, svakako bih se opet odlučila za njega na porodu. Naravno, nikakve koristi od njega ako nije spreman na to, ali mi smo prije poroda razgovarali i rekla sam mu što očekujem od njega i sl. Puuuno mi je pomogao, a čini mi se da su se i liječnici i sestre drugačije odnosili prema meni zbog njega ili se situacija u rađaonama drastično promijenila u tih 4 godine
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom