I kod mene isti slučaj.
Mama sam dva sina, 6,5 i 3,5 godine. Živimo isto tako sa mm-ovim starcima u kući. Oni dolje, mi gore. Ali to što smo naoko odvojeni, nema ama baš nikakve veze. Oni nam se miješaju u baš sve sfere života, od djece, kuhanja, pranja, do odlučivanja i mješanja čak u stvari koje se tiću samo nas dvoje kao muža i žene.
Ja sam isto tako bila na izmaku snaga po par puta, kad bih čvrsto stala uz svoje odluke, a koje su naravno bile i odluke moga muža, dolazilo bi do konflikata. ALI JA NE ODUSTAJEM.
Čak su nas kritizirali zašto šaljemo djecu u vrtić, zašto smo kupili usisavač za 1000 kn, a ne za 1800, zašto kupujemo novi auto, pa zašto baš takav... i tako unedogled.
Osjećam se blesavo da sa 30 godina, nakon osmosatnog radnog vremena, dođem doma i slušam propovjedi.
Odlučila sam za svoju dobrobit da kad nešto odlučim ne posustajem, pod cijenu svega, vidim da bolje prolaze one snahe koje pokažu zube, bar ih nitko ne dira.
Od svoga gorkog iskustva u potpunosti shvaćam kako ti je teško, pogotovo sada jer si nedugo rodila, nemam neko čarobno rješenje jer ni svoje nemogu riješiti. Budi jaka i hrabra zbog svoga djeteta.