UHHHH! Nakon što sam pročitala sve vaše odgovore, moram priznati da mi je lakše. U prvom redu jer vidim da se nisam jedina našla u takvoj gabuli i da stvarno nije sve plod mojeg izmučenog mozga. HVALA na razumijevanju, na podršci, na vašim iskustvima i dobronamjernim savjetima! Priznajem da sam pretolerantna i da ne pokazujem zube - i inače u životu izbjegavam sukobe ako ikako drukčije mogu riješiti stvar, pa čak i na vlastitu štetu, ali ovdje se radi i o mojoj bebi i uviđam da i zbog nje moram ponekad zarežati. Što se tiče MM-a, on me razumije kad god mu se pojadam, ponekad mi pomogne savjetom, ponekad odemo nekamo nas troje. Sukobe i on izbjegava ako je ikako moguće jer uvijek ispadne državni neprijatelj No. 1 i glavni mu je moto: "Samo da čim prije sagradimo kućicu..."
Svjesna sam da njegovi starci vole svoju unučicu, ali često pretpostave svoje želje i potrebe njezinima, npr. smeta im kad ona dugo spava jer će oni uskoro na posao pa je neće stići čuvati... A svekrvina glavna ideja je "ma neće je to baš ubiti" (kad npr. dođe izvana i uzme Anjicu bez da je oprala ruke).
Uglavnom, Hvala na svemu, čujemo se opet!