Ja pišem ovaj post ipak sa određene distance vremena. Danas mogu reći da je faza kad se sin rodio bila čisti horor po pitanju svekrve, moje mame, odnosno općenito nonića (kako ih mi zovemo). Prošvikale su obje, željele visiti kod nas svaki dan. Jednom rječju živa panika i euforija, kao da će beba sutra nestati, a ne kao da je tek krenula sa nama živjeti. O glupim komentarima da i ne govorim. Tako je moja mama bila stručnjak za pranje malih beba, za razliku od patronažne, a sveki je rekla "Hvala Bogu da smo doživjeli i taj dan" kad je prvi puta mali dobio bocu sa čokolinom (12. mj) u usta :/ , ili kad bi mali smrdio po parfemu moje svekrve, jer ga je stalno žvaljakala ili rečenice tipa "Nona voli tebe najviše na svijetu" :? i još puno toga.
Postavi točne granice što je prihvatljivo ponašanje, a što ne i to jasno komuniciraj. Prije toga se svakako dogovori sa svojim mužem oko tih pravila i čuvaj živce.
Kako dijete odrasta, tako je sve više svoje i sve te gluposti će ostati samo sjećanje. Nonići, odnosno djedovi i bake više i neće stići komentirati kojekakve gluposti kao ni manipulirati njime. Danas mi je drago da nisam prekinula komunikaciju i što je mali vezan sa jednim i drugim nonićima. Vezu djeteta i roditelja ne može prekinuti nikakvo otimanje nonića ili glupi komentari (ali može otežati odnose sa tvojim mužem). Bitno je jedino da ga ti i tvoj muž odgajate i da imate zajednički stav u tome.