a obitelj?

[anjina mama]

Pozdrav!
Pišem ovaj post da negdje iskalim nakupljene frustracije, a da se pritom ne zamjerim familijici i da provjerim ima li meni sličnih slučajeva. Rodila sam u travnju svoju prvu bebu, predivnog anđelića Anju. Voljela sam je od trenutka kad sam saznala da je nosim, tatica je isto odmah bio lud za njom, a sada pogotovo. Ali familija... oni nisu ludi za njom, oni su OPSJEDNUTI njome. Živimo u kući s muževom obitelji (roditelji, braća, baka) u kojoj godinama nije bilo ženske djece. I sad kad se rodila moja curica, odmah je postala javno vlasništvo obitelji. Pod time mislim na potpuni nedostatak privatnosti nas troje (nema odvajanja nasamo kad se Anja kupa, kad dojim, kad poželimo odrijemati...). Ako sam tako nešto i pokušala, dočekali su me ružni pogledi i neizrečene optužbe da sam sebična. xy puta kad sam čuvala Anjicu u krilu netko bi došao i jednostavno bi mi je uzeo bez pitanja. Za svaki komadić robice koju je Anji netko donio ili poklonio drugi su našli namjenu, kao da mami ne bi bilo veselje isto o tome odlučivati. Kad sam bila trudna, isključili su me iz svih zajedničkih poslova oko kuće, u polju, vrtu, itd. da slučajno ne bih ugrozila trudnoću (koja je prošla savršeno, bez ikakvih mučnina ili zdravstvenih problema), a sada mi stalno nalaze smiješne izlike da uzmu Anju. Ne znam, možda sam paranoična, ali kad se tako nešto stalno ponavlja, počinje me izluđivati. Nijedna stvar koju ja napravim za moju bebu (pranje i sušenje rublja, peglanje) ne može proći bez prisilne pomoći ili provjeravanja ili ispravljanja. Kao odrasla samostalna osoba sa završenim fakultetom ja sam čudak u obitelji radnika i svaka se moja ideja smatra ekstravagantnom.
Pitam se može li se uslijed svih tih okolnosti poslijeporođajna depresija javiti i tek četiri mjeseca nakom poroda (kad sve te sitnice preliju čašu, kad je muž cijele dane na poslu, a financijski saldo na kraju mjeseca pokaže da nećemo tako brzo sagraditi vlastitu kuću i odseliti).
Kako sam uspjela napisati tako dugačak post, a imam četveromjesečnu bebu? Pa, moja svekrva je čuva u dnevnom boravku i pada u ekstazu kad Anja učini kakav pokret ili proizvede kakav zvuk.
Jesu li moje misli normalne ili pretjerujem? Je li umor učinio svoje?
Hoću li puknuti ili sam već pukla?

[Deaedi]

Svaka prica ima dvije strane: ti imas pravo na privatnost i svoj mir, a oni da vole svoju unuku.
Iskoristi to pozitivno: pusti ih neka kupuju robicu i igracke, tvoj saldo ce biti bolji, a vlastita kuca barem malo blize.
Pusti ih neka peglaju i peru njene stvari, neka pospremaju i rade kucanske poslove a ti se posveti njoj.


Ako ipak mislis da je problem ozbiljiniji i na sebi prepoznajes simptome depresije, OBAVEZNO se javi doktoru.

[rinama]

I kod mene isti slučaj.
Mama sam dva sina, 6,5 i 3,5 godine. Živimo isto tako sa mm-ovim starcima u kući. Oni dolje, mi gore. Ali to što smo naoko odvojeni, nema ama baš nikakve veze. Oni nam se miješaju u baš sve sfere života, od djece, kuhanja, pranja, do odlučivanja i mješanja čak u stvari koje se tiću samo nas dvoje kao muža i žene.
Ja sam isto tako bila na izmaku snaga po par puta, kad bih čvrsto stala uz svoje odluke, a koje su naravno bile i odluke moga muža, dolazilo bi do konflikata. ALI JA NE ODUSTAJEM.
Čak su nas kritizirali zašto šaljemo djecu u vrtić, zašto smo kupili usisavač za 1000 kn, a ne za 1800, zašto kupujemo novi auto, pa zašto baš takav... i tako unedogled.
Osjećam se blesavo da sa 30 godina, nakon osmosatnog radnog vremena, dođem doma i slušam propovjedi.
Odlučila sam za svoju dobrobit da kad nešto odlučim ne posustajem, pod cijenu svega, vidim da bolje prolaze one snahe koje pokažu zube, bar ih nitko ne dira.
Od svoga gorkog iskustva u potpunosti shvaćam kako ti je teško, pogotovo sada jer si nedugo rodila, nemam neko čarobno rješenje jer ni svoje nemogu riješiti. Budi jaka i hrabra zbog svoga djeteta.

[brane]

s obzirom da sam ja aždaja familije ja ću ti reči ovako:
sreži to odmah i sad u korjenu, daj im jasno na znanje da je to tvoje dijete i da je sve vezano za nju tvoja briga, dopustiš li da ti već sada kad ima 4mj rade nered i od tvog i od njenog života prolupat ćeš
jer kad malička prohoda malu više nećeš vidjeti jer :baki se šeta, baki se jede, baki se igra, didi se valja po travi, prabaka je željna itd. tvoje dijete neće biti tvoje

što se tiče kupovine i inih stvari sve je to divno krasno i savršeno, ali zašto i ti ne bi imala gušte u kupovini za svoju bebu????
zašto ti svojoj bebi ne bi kupila majicu
daj ima jasno na znanje da sve što kupuju želiš da ti odabereš jer vaš se ukus razlikuje!!!!

po ovome što čitam iz tvog posta je se samo pitam kako si uopće izdržala 4mjeseca i trpila sve to...
postoji jedna fantastična stvar koja se zove: KLJKUČ U VRATA!!!
imaš svoju spavaču sobu?
Ključ u vrata i adio familja!!!!

100% ću dobiti hrpu osude na ovom postu ali da nisam postupila tako ja bi sad bila u ludnici i ne bi bila u braku sa svojim mužem

ne kažeš li svima jasno i glasno da je to tvoj život i da je to tvoje dijete te da ćeš živjeti kak oti želiš...prolupat ćeš!!!!

ja iz tvog posta ne osjećam depresiju već samo strah majke da je ne odvoje od djeteta!!!!i potpuno te razumijem i šaljem ti hrpu vibrica hrabrica da ti daju snage da se izboriš za svoije mjesto u toj obitelji

[mendula]

100% ću dobiti hrpu osude

Od mene nećeš. Potpuno se slažem.

[sorciere]

ja nemam svekrvu! :D

al imam sestru (koja živi u drugom GRADU) . koja zna što je najbolje za mene. samo jedan primjer...

stolić za kompjuter: za kojeg je ona tvrdila da ga nemam gdje staviti, i da ga NE SMIJEM kupiti. jer ne paše. jer nema mjesta. jer mu boja nije dobra. jer mi ne treba baš takav. jer je preskup. jer nemam pojma kako se kupuju komadi namještaja. jer ću se spoticat o njega kad prolazim. itd...

anjinamama - daedi ti je rekla da napraviš ono što bi ja napravila. u interesu tvog zdravlja - pusti ih nek peru, peglaju, spremaju... u interesu tvog novčanika - tu i tamo napomeni što ti treba . lovu na stranu - i začas ćete se osamostaliti .

[sorciere]

brane - ona iz te kože ne može. za sada dok su zajedno - može se prilagoditi. s anjom u šetnju, a oni nek rade.

(neću ja tebe osuditi , ali meni se čini da su oni malo drukčiji od tvoje sveki . )

[Ana...]

Oduvijek sam znala zašto ne želim živjeti sa svekrvom kada se udam bez obzira na sve. poznavala sam sebe...tako sam nakon udaje ostala živjeti sa mužem u 53 kvadrata a sveki 3 ulice dalje ima ogromnu kuću u kojoj bi "uživali" kako zna reći. nikad nisam dvojila oko odluke, muž je pokušao ali nisam popuštala. nakon rođenja svog sina sveki se izbezumila jer joj je život dobio smisao i ja joj ne zamjeram na tome (muž joj je umro) ali koliko god se ona trudila ja vidim da bi mi život bio pakao da živim kod nje kao tebi ali isto bi mi bilo da je nemam jer i moj muž cijeli dan radi. ja tu angažiranost sveki i šogorice gledam s pozitivne strane jer što ću ako se dijete pretjerano veže za mene onda neću moći ni na posao sa 6 mj...uglavnom koliko mi god išlo na živce ta njihova općinjenost ja znam da je to sve samo ljubav i da mi ne žele ništa loše ja bih u tvom slučaju s njima razgovarala i rekla što mislim jer tako sam ja napravila i zato me sad i ne zove tel. dok se ja ne javim da me nebi uznemirila...sretno!!!

[andrea]

anjina mama, možda su se i oni samo malo raspametili i jednostavno se izgubili u toj novoj situaciji, jer i oni se nose sa hrpom novih emocija i sigurno misle i žele sve najbolje, iako to ponekad ne ispadne tako

razgovaraj sa mužem, pa pokušajte zajedno razgovarati s njima, mirno im objasnite kako se osjećate i da bi željeli malo više vremena samo za sebe

ključ u bravu, kao krajnje rješenje, uvijek možeš staviti, ali nakon toga bi vjerojatno bila mučna atmosfera, pa je možda bolje sve pokušati riješiti mirnim razgovorom

reci im da cijeniš njihovu pomoć, da ti to uvelike olakšava život i rasterećuje te, jer ne moraš brinuti o svakodnevnim stvarima koje nisu vezane uz bebu, ali da o bebi želiš prvenstveno brinuti i donositi odluke TI ( i TM, naravno)

puno strpljenja i sreće ti želim

[Paula]

I ja sam mišljenja da moraš iskazati svoj stav. Ako maziš svoje dijete tko ima prava uzeti ga iz tvojih ruku? To je gaženje tebe kao majke ali i kao osobe.
Dijete je tvoje i ti ga odgajaš najbolje što znaš, obitelj koja živi s vama pod istim krovom mora poštovati vaša pravila kako dijete nebi bilo zbunjeno. Dakle sjedni za stol s TM i dogovori što se smije a što ne a zatim zajednički dogovorite pravila. Ako ne pomaže, radi po svome - obuci dijete kako ti želiš, hrani ga kad ti smatraš da je potrebno. Nije potrebno ratovati sa njima i treba im dozvoliti da uživaju sa svojom unukom ali stvari koje te smetaju moraš iznijeti i od toga ne odustaj.
Uzmi malenu u kolica i prošetajte, posjeti prijateljicu, dok ste vani to su vam trenutci u kojima možete uživati zajedno bez da vam netko visi za vratom. Možete i s TM otići nekamo kad se vrati s posla (još uvijek dani traju dugo a predvečerja su ugodna)

[luce2006]

sorry, ali zvucis kao da nikad u zivotu nisi ikome pokazala svoj stav. imas zube, zar ne? nemoj grist, nego grickaj . lijepo, polako, smireno, pristojno im objasni neke stvari. ako to ne ide---e onda imas pravo na malo rigoroznije

objasni im: dojenje je privatna stvar, JA se sada igram sa svojim djetetom itd. a za kucanske poslove-pusti ih neka rade i ne zali, to ti je super

[Saki79]

Mojoj sestri je svakako pomogao ključ u vrata. A oni nek si misle šta god žele. Imaš pravo na svoj mir i privatnost!!!

[ruby]

Meni se dogodila identična stvar samo ne sa sveki, nego s mojim roditeljima! Žive kat ispod nas: deset puta bi ona zvala na telefon, sve je trebalo bit kako ona misli, kako bi se mali trebao obuć, kad sam skuhala, šta sam skuhala.....Užas!
I moralo je kad-tad doć do toga da ja puknem-i pukla sam!!! Teško smo se posvađali, nisam razgovarala s njom tjednima. Došao bi otac (koji je puno razumniji od nje), odnio maloga na pola sata i vratio ga.
Baš prije neki dan smo se pomirile-i čim krene s nečim, samo joj uputim killer look, ali mislim da će se opet sve vratit kako je bilo. I zato jedva čekamo preselit.
Ja isto mislim da bi trebala strogo postupit, jer s takvim ljudima u fino nećeš ništa riješit.
(valjda smo mi dalmatinke oštrokonđe)

[šefika]

Sigurna sam da sve znate kakvu sveki ja imam!Malo sam o tome pisala...
Nakon što sam ja pukla moja sveki ne dolazi uopće gore na kat već punih 6.mjeseci....čak i kad me nema ako joj možda zafali soli ili šećera prvo me nazove na mob da pita može li gore..... :D
E pa to se zove SLOBODA!!!!

Samo ti pokaži zube...ukoliko vidiš da zbilja podcjenjuju tvoje sposobnosti...

[mamazika]

Pokušaj s njima dogovoriti neko relativno fiksno vrijeme, kad vam svima paše, kad će dijete biti kod njih - ti si za to vrijeme isplaniraj nešto što ne možeš raditi kad je s tobom. Tako nećeš morati za te stvari koristiti vrijeme kad ona spava, nego ćeš se moći s njom odmoriti.
I protumači im da će imati puno, puno vremena za biti s njom kad se ti vratiš na posao. A da je porodiljski zamišljen za to da se mama brine o djetetu.
A za obavljanje kućanskih poslova se ipak nemoj buniti...

[Sanjica]

Mene u prvom redu zanima kakav stav ima tvoj muž u svemu tome? Ako si mu otkrila šta te tišti i povjerila mu se, ako je on stao na tvoju stranu i podržava te - onda je vrijeme da postavite nova pravila ponašanje, i to pod hitno.

Glavni adut imaš ti u rukama, ti si majka djeteta kojeg oni obožavaju iznad svega. Zar misliš da možeš napraviti išta toliko strašno da bi se oni inatili i zbog toga ne viđali svoju voljenu unučicu?

Iz tvog opisa, meni se oni ne čine loši prema tebi, mislim da su oni iz one kategorije previše brižnih i zaštitničkih pa iz velike ljubavi čine loše stvari.

Prvo muž, onda oni - na lijep način. Ak se da objasniti - dobro, al ak se neda onda je vrlo važno da se zna tko je tu koga rodio.

Nas su muževi starci tretirali kao male bebe, iako smo imali već dvoje djece, s tim da je tu bilo svega više nego ljubavi. Onda je MM pukao, odlučio da smo sad njegov život ja i djeca, pobrao nas u podstanare (ćumez, a ne stan, al tak smo bili sretni...)

Od tog časa starci su se preokrenuli za 100%, do jučer su mislili da ćemo bez njih umrijeti od gladi i odjednom su se pretvorili u dva preplašena stara stvorenja. I tek tada su nas počeli doživljavati kao odrasle osobe i roditelje. Poslije je bilo sve 5 al nikad nismo više ni pomišljali živjeti zajedno.

Mislim da kod tebe nije tako strašno, al da je zabrinjavajuće za tebe i tvoj psihički status - definitvno je. Moraš se izboriti za sebe i svoje dijete. Svaku minutu vremena koju ti imaš i želiš je provesti sa svojim djetetom trebaš je imati jer je za tebe nenadoknadiva i ne može se vratiti više nikada. Ne možeš čekati da sagradiš kuću jer do tada će tvoja kćer već imati 4-5 godina i do kraja života ćeš žaliti za propuštenim vremenom.

Apsolutno si ne mogu zamisliti da mi itko na ovome svijetu može uzeti dijete iz mojih ruku ako ja to ne želim i da mu ja to mirno dopustim. A moram naglasiti da spadam u vrlo tolerantne i miroljubive osobe. To znači da si ti pretolerantana, definitivno!

[anjina mama]

UHHHH! Nakon što sam pročitala sve vaše odgovore, moram priznati da mi je lakše. U prvom redu jer vidim da se nisam jedina našla u takvoj gabuli i da stvarno nije sve plod mojeg izmučenog mozga. HVALA na razumijevanju, na podršci, na vašim iskustvima i dobronamjernim savjetima! Priznajem da sam pretolerantna i da ne pokazujem zube - i inače u životu izbjegavam sukobe ako ikako drukčije mogu riješiti stvar, pa čak i na vlastitu štetu, ali ovdje se radi i o mojoj bebi i uviđam da i zbog nje moram ponekad zarežati. Što se tiče MM-a, on me razumije kad god mu se pojadam, ponekad mi pomogne savjetom, ponekad odemo nekamo nas troje. Sukobe i on izbjegava ako je ikako moguće jer uvijek ispadne državni neprijatelj No. 1 i glavni mu je moto: "Samo da čim prije sagradimo kućicu..."
Svjesna sam da njegovi starci vole svoju unučicu, ali često pretpostave svoje želje i potrebe njezinima, npr. smeta im kad ona dugo spava jer će oni uskoro na posao pa je neće stići čuvati... A svekrvina glavna ideja je "ma neće je to baš ubiti" (kad npr. dođe izvana i uzme Anjicu bez da je oprala ruke).
Uglavnom, Hvala na svemu, čujemo se opet!

[šefika]

Da.Zbilja nisi jedina...
Morala sam vam ovo reči jer me strašno iznerviralo...
Jučer sam išla gledat jednu bebu -prijateljica rodila...
U kući ih je puno....svekrva,svekar,šogorica s obitelji,naravno njih dvoje s djetetom,Svi na jednoj etaži...nije kuća na kat...
I kad smo došli zvala nas je u sobu uzela ko i svaka mama dijete u naručje,sjela s njim na krevet i pričala sa mnom...
i uđe joj šogorica u sobu...pa daj ga stavi u krevetac, naučit češ ga na ruke...
Zatim uđe svekrva,pa joj sve ponovi...i doda kak ju je šogorica već opomenula...
I tako u par navrata ove dvije dolazile dok jadna žena nije spustila dijete u krevetac....
A meni puko film kad joj je svekrva ušla u sobu i rekla "samo sam došla provjerit jesi ga maknula s ruku"

Mislim ono,a kako i sama znam kako je naporno kad ti netko stalno kokodače...lijepo sam njenoj svekrvi neke stvari objasnila...
Kako je majka djeteta odgovorna sama za posljedice držanja djeteta na rukama i da je od nje zbilja bezobrazno ovako upadat u sobu...i omalovažavat je pred drugima...Između svega toga pitala ju je jel ga nahranila,jel ga držala da podrigne,nek provjeri pelenu da se nije pokako...
A mama malenog anđela je procvala...zahvalila mi se i rekla da ona to pokušava reči već mjesec dana...

Čule smo se danas i rekla mi je kak joj doma više ne kokodaču i čak kucaju pri ulasku u sobu....i još mi se jednom zahvalila...

A njenu svekrvu sam srela u trgovini i rekla mi je da ni sama nije bila svjesna kako radi upravo ono što je njoj njena svekrva radila...

Evo to je bilo sve...

[ivonna]

sto su dalje to su mi drazi

[anjina mama]

drage moje. iz vaših postova vidim da postoje vrlo slične situacije mojoj i stvarno mi je drago da ste podijelile iskustva sa mnom. i savjete da krenem oštro također mogu razumjeti. ipak, mislim da tako oštre mjere ne mogu poduzeti. jest da me MM razumije i podržava, jest da i njemu ide na nerve to stalno miješanje, ali to su ipak njegovi roditelji i teško mi je kad se svađaju. i inače često među njima škripi, često se posvađaju, a onda se danima fure na njega. da se pokušamo odseliti? - ni govora, "to bi bila veeeeelika sramota, pa što će selo reći?!?" (baka) i tek tada zagorčali bi nam život u cijeloj županiji. u tom slučaju cijela moja muka izašla bi na vidjelo i pred mojima, znam da bi meni pružili pomoć i podršku, ali bojim se da MM-a, ni krivog ni dužnog, ne bi više tako lijepo gledali. i eto, uz postojeće, i još novih problema.
znam da mi vlastito mentalno zdravlje treba biti na prvom mjestu, zbog mojeg djeteta kojem sam potrebna i za normalno funkcioniranje našeg braka. sve to znam. ali neku srednju opciju, između totalnog loma i sadašnjeg popuštanja ne mogu naći.
upravo smo se vratili s mora gdje smo bili samo nas troje i bilo je to sedam dana raja. odmorili se fizički baš i nismo jer je anjica naučena na (mnogobrojne) ruke i nismo baš mogli sjediti ili drijemati kad smo poželjeli. ipak, bili smo sami i to je bio psihički odmor od svega. no, sada kad smo se vratili, sve me još jače puklo. budući da su u sedam dana gotovo umrli bez anjice, sada još jače luduju. danas (dan nakon povratka) otišli smo do mojih pokazati im fotke itd. kad smo se vratili, svekrva je stajala na vratima da uzme anjicu iz sjedalice. popodne, kad dođu s posla - uđu u prostoriju, nama onako usput dobace pozdrav i upute se ravno ka krevetiću gdje spava anja preko dana - da provjere je li budna i mogu li je isti čas uzeti.
što se tiče obavljanja kućnih poslova - ne bih imala ništa protiv da preuzmu dio, dapače, odmor bi mi dobro došao, ali kad su i svekrva i baka tako strašno površne i u pranju vlastitih ruku, a kamoli rublja, onda mi je teško prepustiti im da se bave anjinom robicom. dovoljno bi mi bilo samo da puste stvari koje sam ja objesila sušiti na miru - da ih ne premještaju, preslažu, skidaju, peglaju itd.
možda gnjavim svojim cendranjem, ali nemam se kome izjadati. možda sam već umorna, paranoična, možda mi je mozak odumro od neupotrebe - tko zna? možda se prepuštam apatiji... brinem se samo za moju anjicu - moram nekako prebroditi sve, moram biti tu za nju...

[Sanjica]

Život ti može zagorčati bivši muž - luđak koji te proganja, mlati i hoće te ubiti. Sve ostalo može se staviti pod kontrolu.

Nitko se neće zauzeti za tebe ako to sama ne učiniš, i nitko te neće cijeniti ako ni ti ne cijeniš samu sebe.

Ne bih željela biti gruba, žao mi te, ali najradije bi te primila za ramena, dobro prodrmala i pitala:"Pa dobro, koliko ti trebaš imati godina i koliko djece trebaš roditi da sama sebe počneš smatrati odraslom osobom?"

Kad bi netko radio statistiku na ovom forumu bio bi vrlo mali broj onih koji mogu reći sve najbolje o svojim ili muževim roditeljima. Osobito u prvim godinama braka. Većina nas je prolazila svakave borbe s jednima ili drugima, nije bilo lako, niti ugodno, ali kao dugoročno rješenje svakako učinkovito.

[kate]

Ja mislim da je ovome problem

..."Živimo u kući s muževom obitelji (roditelji, braća, baka) "

[JBT]

Ja mislim da je ovome problem

..."Živimo u kući s muževom obitelji (roditelji, braća, baka) "

Slažeme se u potpunosti.
Ne treba živjeti ni sa kime, moji su na jedanom kraju grada mi na drugi (punica čak u drugom gradu :D ) i super se slažemo. Djecu viđaju kada god zažele (uz uvjet da i nama odgovara) uz obaveznu najavu.

[korason]

Moji svekiji su isto odusevljeni svojim prvim unukom. Kupuju, cuvaju, igraju se, sve 5. Ali netom nakon povratka kuci iz rodilista, sveki mi je jednom "otela" bebu iz ruku. Ja se skoro rasplakala. U sebi sam pomislila da cu pospakirati svoje i bebine stvari i otici (i to ne iz stana i iz grada vec iz drzave). Slijedeci put kad je pruzila ruke prema bebi, ja se lijepo izmaknula i okrenula joj ledja. Ona ostala ko popisana. Onda sam joj lijepo rekla (doduse s oktavom visom od uobicajene) da sad ja drzim svoju bebu a ona nek ceka reda. Bogme je pazila nakon toga da me ne raspiga.
Inace sada sveki cuva dijete dok ja radim, cesto nesto izvede po svom, unatoc mojim uputama da se napravi drugacije (npr oblacenje bodica i majice po 30 stupnjeva ili jedenje zivotinjskog carstva na svakodnevnoj bazi i sl) ali se ne ustrucavam reci - prvo muzu, pa onda njoj, a i od njega ocekujem da joj kaze i to predamnom to sto smo se dogovorili. Svaka cast - pomaze mi puno, puno nam i novaca uspara, ali ako ne bude postovala nase roditeljske stavove i odluke, fuckas i pomaganje i lovu, upisat cu ga u vrtic a ona neka hekla doma...

[Dijana]

Imaju svekiji svojih bisera kad dobiju prvog nuka/unučicu. To stoji. Ključ je samo u tome da li živite skupa, morate li ih pretrpiti nakratko ili konstantno (ako su baš naporni).
Moja sveki je meni bila od ogromne pomoći kad sam rodila. Ona je izuzetno vrijedna i pedantna žena. Ali... Nisam bila pošteđena sljedećeg: ja dojim kćer, a ona na metar i po, bulji! Da vidi valjda je li sve u redu.
Onda: ona je svoje sinove dojila tako da im je samo bradavica bila u ustima. I ne možeš je razuvjeriti da bi u tom slučaju imala ragade, a nije ih imala.
Ali najveći biser joj je bio kad je držala dijete na rukama i onak zaljubljeno je gledajuć veli, "Aha, nosit će baka u Osijek. Ima baka bočicu, pa ti neće trebati cika." Da joj danas kažem da je to izvalila ne bi mi vjerovala jer je veliki zagovornik dojenja. Ja sam je samo pogledala pogledom koji ubija i zašutila je.
A eto, ja svoju sveki jako volim i ne zamjeram joj te izjave. Dugo je čekala prvo unuče, i kad je konačno došlo, raspametila se.
Ali zajednički život, ne hvala. Iako bi mi bilo sve spremljeno, skuhano, popeglano, dijete zbrinuto. Stignem ja to i sama, koliko stignem

Što je pisac htio reći? Ako imate najmanju šansu da se odselite, učinite to. Najmanja briga bi ti trebala biti "što će reći ljudi". Ne žive oni tvoj život.
Mentalno zdravlje je predragocjeno da ga tako prosipaš. Čuvaj živce za dijete. I gledaj se maknuti iz te kuće.

[mamma san]

Selidba. Bez obzira na ono "što će selo reći" (mene bi bolila briga!!).

A dok se ne odseliš...uzmeš dijete i u šetnju. Kada dođeš doma, pokupiš se u svoj mir i zaključaš vrata. (nek se nauče na privatnost). U onom dijelu dana kada se baš moraš maknuti od svojeg djeteta, a dijete je budno, neka se i poigra sa njima. Ali čim si slobodna, uzmi dijete k sebi. Pa, ako opet trebaš mira, zaključaj se u sobu, ili odi u šetnju. Neka jamraju.

Eh, da...ja ne bih šutila. Vjeruj mi, da ne bi niti tvoja sveki.

[malina]

Ja pišem ovaj post ipak sa određene distance vremena. Danas mogu reći da je faza kad se sin rodio bila čisti horor po pitanju svekrve, moje mame, odnosno općenito nonića (kako ih mi zovemo). Prošvikale su obje, željele visiti kod nas svaki dan. Jednom rječju živa panika i euforija, kao da će beba sutra nestati, a ne kao da je tek krenula sa nama živjeti. O glupim komentarima da i ne govorim. Tako je moja mama bila stručnjak za pranje malih beba, za razliku od patronažne, a sveki je rekla "Hvala Bogu da smo doživjeli i taj dan" kad je prvi puta mali dobio bocu sa čokolinom (12. mj) u usta :/ , ili kad bi mali smrdio po parfemu moje svekrve, jer ga je stalno žvaljakala ili rečenice tipa "Nona voli tebe najviše na svijetu" :? i još puno toga.
Postavi točne granice što je prihvatljivo ponašanje, a što ne i to jasno komuniciraj. Prije toga se svakako dogovori sa svojim mužem oko tih pravila i čuvaj živce.
Kako dijete odrasta, tako je sve više svoje i sve te gluposti će ostati samo sjećanje. Nonići, odnosno djedovi i bake više i neće stići komentirati kojekakve gluposti kao ni manipulirati njime. Danas mi je drago da nisam prekinula komunikaciju i što je mali vezan sa jednim i drugim nonićima. Vezu djeteta i roditelja ne može prekinuti nikakvo otimanje nonića ili glupi komentari (ali može otežati odnose sa tvojim mužem). Bitno je jedino da ga ti i tvoj muž odgajate i da imate zajednički stav u tome.

[MajaMajica]

Znaš onu..puno baba kilavo dite..
pa, po tome se ravnaj..
Inače, valjda svi koji su u zajednici čak i sa najdivnijim ljudima oko sebe prolaze ovo..

Bit je u tebi..Kad odlučiš da želiš imati svoj život u rukama, imat ćeš ga..samo bi bilo puno bolje da s ključem u vratima i jasnim i kratkim rečenicama svih staviš na svoje mjesto već sada, a ne poslije, vjerovatno nakon jedne eksplozije..
da se razumijemo-i ovako i onako ćeš ispasti zločesta kučka, ali bi se bez svađe poštedila i još mnogočega gorega
sretno

[tridesetri]

ja se isto ponekad osjecam kao da sam postala prilicna rospija odkad sam mama ali jednostavno drugacije ne ide. i sada kako je drugo dijete na putu ja sam jos veca rospija ali sam sretna! imam konce u svojim rukama...
kad se sjetim perioda nakon poroda, svi su me vozali kako im se htjelo, nabacivali su se s malom kako je kome doslo, obasipali me bespotrebnim primjedbama, kritizirali...isto sam skoro poludila dok nisam preuzela stvar u svoje ruke. na kraju krajeva tko bi trebao odlucivati o mojoj djeci ako ne ja?
treba ti samo jedan kraci period da se uhodas u novu ulogu (majke), a onda ce ti sve opet biti super. samo si daj za pravo!

[Devotion]

Iskustva s roditeljima su nam svima slicna kad nam dodje prinova u obitelj. Zasto?
Moja je sreca da su moja sveki i svekar daleko ...u Istri. Ali opet izgubim zivce. Ovo ljeto malome (2 god) po skrivecki davala kavu na zlicu?! Prije par mjeseci (za Uskrs) dosli k nama s poklonima: mali dobio cetkicu i pastu za zube (iako je btw vec cetkicu koristio) - nije proslo ni pet minuta no sto su stigli odvela ga u kupaonicu da mu opere zube s pastom. Poslije se klela da nije a cetkica je bila sva zapjenjena. Kad je mali imao 6 mjeseci - Uskrs prosle godine, dala mu je komad jabuke da zvace?!
Pa sad vi recite!

[filip]

joj,kad vas citam sve mi je nekako tesko....
ja sam rodila isto jako mlada,muz imao 20 ja 18,ma uzas jedan....
rekla sam si tada ako onda ne dobijem slom zivaca necu nikad....


sada opet treba doci beba......od kada sam ostala trudna kod svekrve uopce neidem,premda zivimo u istoj kuci,ja na katu....zelim im dati do znanja da zelimo svoj mir i tisinu sada a i kada rodim.....imam i sogoricu koja zivi dole kod svoje mamice sa muzem.....ona jedva ceka da rodim,mada nismo si bas best friends,danas sam joj rekla neka stane u red......

e da,imam ja i svekrvinu svekrvu koja zivi u istom dvoristu gdje i mi.....ma uzas....

sva sreca u nesreci da su nam nedavno upali u stan i ukrali neke sitnice,tako da su vrata non-stop zakljucana..da nebi poslije bilo da ih zakljucavam zato kaj im nedam vidjet malu...

[kljucic]

Moja mama je već počela s takvim stvarima, a beba još u tibici! Neki dan, kad sam rekla da želim isključivo dojit i da ne želim bočice i dudice u kući, rekla mi je da neću valjda pustit dijete da umre od gladi zbog svojih principa! A kad sam rekla da smo odabrali muško ime Leon pitala je u koju kategoriju imena to spada? A otimanje djeteta iz ruke joj je najnormalnija stvar. Već vidim da ću šiznut. Bit će to duga i iscrpljujuća bitka!

[filip]

aaaaa,moja stara se nebi usudila zato kaj zna sta ju ceka.....i njoj mi nije problem reci niti rijec.....za svekrvu se nadam da je prosla prije devet godina dobru lekciju kad joj se rodio prvi unuk,valjda ce biti kuš sada....

[mmmama]

Mi živimo sami i nema te kuće koja bi me natjerala da živim kako ne želim. Radije stan, najprije mali, kako je već napisala Ana...
I ja sam za opciju "Rekoh i spasih dušu svoju." Šutnja, politika nezamjeranja i negiranje sebe ne vode nikamo, samo kasnijem žaljenju. Rekla bih im što imam, naravno, ljubazno, ali jasno; izdržala bih njihovu početnu uvrijeđenost i organizirala si život kako je za moju obitelj najbolje.

[mmmama]

Moja mama je već počela s takvim stvarima, a beba još u tibici!

Moja sveki je, dok je M. bila još u trbuhu, isplanirala skijanje čim M. prohoda - samo baka i deda i M. A kad je M. imala 4 mjeseca, isplanirala je da ćemo mi imati 2. dijete pa će M. "doći živjeti k njima i kod njih ići u školu". Planirala je zajednička ljetovanja i zimovanja - samo baka, deda i M.
Ona je rodila s 20 godina i dijete je bilo više kod bake i djeda nego s roditeljima, pa je valjda mislila da je to normalno.
Da bi se izbjegli nesporazumi - treba reći, razgovarati.

[Švedica]

smisleni, otvoreni, iskreni razgovor u oči čini čuda....

govorim iz vlastitig iskustva
nedavno sam otvorila sličan topic
pokušavala sam sve i svašta, od biti fina, pristojna, zahvalna i sve nekako reći na finjaka, ali ljudi ti to ne doživljavaju, barem ne dugoročno
od pokazivanja zubi, bahatosti i kojekakvih igrica samo ćeš se osjećati loše a i odnosi će vam još više otići k vragu

dogovori se sama sa sobom što te konkretno smeta i što ne želiš da rade, razgovaraj o tome sa TM i zajedno pred njegove
čekaj neki trenutak kad su svi ok volje, zatim im reci da im želiš neke stvari reći
vjerujem da te će te htjet saslušati

a i na taj način će osjetiti tvoju zrelost i tvoj čvrsti stav i porast ćeš im u očima i počet će te shvaćat ozbiljno i TI ćeš bit majka svom dijetetu i tvoja riječ će biti ZAKON

kod nas još ima stvari koje mi ne odgovaraju sasvim, ali uspjela sam se izboriti za mm i moju privatnost i autoritet nad vlastitim dijetetom

sad kad bolje razmislim, ne mogu se više ni sjetiti kad je sveki zadnji put upala k nama u sobu....(prije je to radila 100 puta na dan za svaku sitnicu) :D

[sandraf]

citam i uopce ne kuzim u cemu je problem. pa ja bih sve dala da mi netko bar povremeno pomogne oko klinaca....

[Romeo&Julija]

100% ću dobiti hrpu osude

Od mene nećeš. Potpuno se slažem.

I ja se potpuno slažem i sve potpisujem,kako mi sad imamo mira,ma milina jedna a svi ostali dobri nakon bure.

[mmmama]

Pa, i ja bih bila sretna da mi povremeno netko pomogne, npr. kad je MM na poslu, ja imam temperaturu 39 i brinem se za djecu, i nigdje nikoga, ili kada idem liječniku ili frizeru i vučem djecu kao mačiće sa sobom kamo god idem (jedna baka i djed 250 km južno, drugi 400 km sjeverno), ali iz postova Anjine mame baš i ne stječem dojam da joj netko pomaže. :/

[MIJA 32]

Ova tema je već više puta sažvakana,nažalost.
Ukoliko nemate nikakve mogućnosti za "dati petama vjetra" moraš postaviti pravila i biti čvrsta u njihovom provođenju.
Meni je svekrva u prizemlju,šogorica jako blizu (čitaj preblizu) i nemam nikakvih problema,boje me se ko vraga,a ja
Ja sam ih od početka trudnoće pripremala da su to moja djeca i da će biti kako ja odlučim ili nikako.
Fakat je tako;zovu telefonom da pitaju jesu ptičice budne i mogu li doći,a kad dođu onda pitaju jel ih smiju nositi
Nitko mi više ne dijeli savjete kako da hranim i brinem o svojoj djeci,probale su al sam im s osmjehom od uha do uha rekla "Znate da ne prihvaćam savjete!?"
Znam da misle da sam rospija,al to me ne dira;moje ptičice,MM i ja imamo mir i uživamo.

[sir_oliver]

moja svekriva nikad, ali nikad nije ušla u sobu dok sam kupala malu. nikad ju nije uzela hraniti, nikad ju nije uzela šetati, nikad ju nije presvukla, ništa !!! a živjeli smo s njima 9 mjeseci. onda smo se odselili 500 km dalje. sada se samo čuju, a kad se vide onda se znaju prošetati.
kad smo im saopćili da čekao drugu bebu nije ni okom trepnula, nije nas ništa pitala, ponašala se kao da nismo ništa ni rekli.
oba puta sam se osjećala grozno

[Ria]

Moja svekrva živi 6 km od nas, a unuku nije nikad ni vidjela. Toliko nas je maltretirala već od početaka naše veze jer nismo htjeli živjeti s njih 7 u kući (3 obitelji, mi bi bili četvrta) da smo se riješili mučenja već i prije nego sam trudna ostala.
Nitko nam ne pomaže...moji su daleko, svekrvu nismo vidjeli godinama, nekad nam je teško, ali bar imamo svoj mir.
Moji su super, ne miješaju se, poštuju nas i bili bi sretni da smo si bliže no da smo kojim slučajem svekrvi na dohvat ruke ne bi nam bilo lako.

Grcamo u minusima, podstanari smo, a mogli smo trpjeti sve i svašta i živjeti s njima u kući. Hvala, ali ne hvala. MI smo ovako sretniji

[smoki]

Zavisi kakvi su vam inače odnosi. Mi živimo u podstanarstvu, ali su opet kad se R rodila, pošto je prvo unuče sa obje strane, svi visili kod mene. Dobro, nisu mi otimali dijete, ali su je htjeli: buditi, nosati, postavljali pitanja kad ću prestati dojiti da je mogu hraniti na bočicu, planirali "lijepe supice kad joj bude 3 mjeseca", donosili plazmu, keksolino, htjeli u šetnju, otimali ručke od kolica, dolazili bez najave i poziva u svaka doba,...
Jedan dan, kad mi je stvarno dodijalo lijepo sam pozvala sebi mamu ( nisu ni moji bili bolji) i svekrvu, skuhala kafu i očitala bukvicu: da mi ne pomažu, da dijete neće jesti supice, da neće ići spavati kod njih dok ne bude htjela, i konačno da su dosadne, ako hoće pomoći nek kuhaju i peru veš
Začudo nije bilo ljutnje, a ne moram ti reći koliko je bilo bolje poslje.
Sad kad je promjena sezone nabacim šta sve trebam kupiti za R, tu i tamo neko se volontira da kupi dio stvari i super mi je. Ako radim neka velika spremanja onda ih zovem da dođu po nju i vode je u šetnju, posjećujemo se idalje normalno, ma ljepota.
Želim ti reći da prvo sama odlučiš što točno želiš, dogovoriš se s TM, sačekaš da dijete zaspe i dan kad su svi raspoloženi, najaviš "bitan" razgovor, sjedneš i polako, uz puno onoga "vi meni pomažete, ali" ; "puno mi znači kad, ali" " to je vaše unuče, ali moje dijete", "mi smo zakonski odgovorni za njega",....
Izvini na dugom postu

[smoki]

Evo me opet, e jesam i dosadna
Ako ti je baš puno nezgodno raspravljati se ili očekuješ veće probleme nakon toga, probaj poslje sljedećeg posjeta pedijatru ustvrditi da je dijete nezvozno zbog nepostojanja dnevnog rasporeda i izvjesi ga na vidnom mjestu, naravno sve "po preporuci pedijatra". Ono 6:00 dojenje u privatnosti "da bolje napreduje", 7-9 spavanje, 9-10 igranje,... i odredi im termin koji je njihov.