Joj, od kada sam zatrudnila razmišljam o tome i jako me toga strah.
nekako kroz sva ta moja razmišljanja sam došla do zaključka da je najbitnije djetetu ugraditi samopouzdanje i "naučiti" ga da razmišlja svojom glavom. Jer mislim da oni koji to uspiju izgraditi nisu (možda samo ne u tolikoj mjeri) povodljivi i da će ipak napraviti ono za što misle da je bolje za njih. Možda sam u krivu, ali mislim da samopouzdanje igra ključnu ulogu kod ovog problema (barem što se tiče početka tj. da do njega niti ne dođe).
E sad, kako to samopouzdanje postići? Tu mislim da je sve individualno, da nema recepta i da se izgrađuje iz svake situacije koju dijete proživi/doživi od rođenja.
Ispravite me ako mislite da griješim, ali do rtakvog sam zaključka ja došla kroz sva ta mozganja o tome.