droga

[snorki]

Evo cijeli dan razmisljam komsijama (susjedima) koji su sada "odrasli ljudi" , a jos su kao djecica u osnovnoj skoli, poceli uzimati drogu .

Odrasla sam u ulazu u kojoj stanuje osam porodica. Od tih osam porodica , tri imaju velikih problema, jer su im djeca vec godinama ovisnici o heroinu. Ne moram vam detaljno pricati sta smo sve prozivjeli gledajuci godinama tu djecu kako propadaju. Vjerujte da nisam jednom sretala svog komsiju koji ima jednako godina kao i ja, kako se javno fiksa i to u haustoru . Cak je doslo dotle, da je taj isti komsija dosao nama na vrata trazeici kasiku da prokuha drogu. :shock: Jedne prilike je dosao da od mog brata trazi zilet da se obrije. Domalo je dosla hitna jer je komso izrezao vene. Mozete misliti kako se u tom trenutku osjecao moj brat, koji je kao i ja svih 17-18 godina uspio se drzati podalje od tog drustva.
Roditelji te djece su imali precih problema. Svakodnevno su optuzivalivali su jedni na druge da su njihova djeca kriva sto je njihovo dijete sada ovisnik. Ujutro su te tzv. mamice jedna kod druge isle na kafu, da bi u podne nastala histericna galama jer su "dame" nastavile kriviti jedna drugu. Cule su se rijeci poput" tvoj sin ih je sve navukao", "to je bagra, to sve treba pobit"......
Moji roditelji su bili sasvim drugaciji. Posebnu ulogu na nas odgoj u vezi droge je imala, vjerovali ili ne, moja baka. Svakodnevno smo imali razgovore o paklu zvanom droga i to licno sa njom. :D Ma, bila je prava lafica. :D I hvala Bogu uspjela nas je zadrzati podalje od tog drustva koje je tonulo. S druge strane kada god bi nastala neka frka, najvise mi je smetalo sto bi susjedi pravili kao da se nista ne desava, te se zakljucavali u svoje stanove. Mislim da nismo mogli mnogo pomoci, ali je moja porodica uspjevali da ne dodje do krvoprolica. Ako nista drugo, redovno smo pozivali hitnu pomoc. Na veliku zalost u takvim slucajevima bi prvo dolazila policija, pa onda hitna, te se jedanput desilo da je momak jedva ostao ziv.

Eto, ja se sada pitam da li cu uspjeti na pravi nacin objasniti svom djetetu, kakav pakao donosi droga? Naravno, da mi je jos rano jer moje dijete ima tek dva mjeseca, ali misljanja sam da vrije brzo prolazi, i da ce za kratak cas moja Edi biti skolarka. Bas bih voljela da cujem da li vec razmisljate o tome i sta mislite koji je pravi nacin odgoja vezan za ovu temu.





















P.S. Bas me interesuje sat ce Apricot reci na posljednji pasus :wink:

18.3.2004- Edita :D

[Bubica]

Ma puno ti ja razmišljam o tome jer svakodnevno radim s ovisnicima. I fakat me je strah hoće li se moje dijete uspijeti oduprijeti tom poroku koji se nudi na svakom koraku. Ipak, čvrsto sam uvjerena u to da kvalitetan odnos s djetetom od njegova rođenja može doprinjeti izbjegavanju tih i mnogih drugih problema

[nana]

Tara će uskoro 3 godine i često razmišljam o tome, pogotovo kada krene u školu, i nije to naše vrijeme kada je nekako bilo sve sigurnije. Ja i sestra smo dosta izlazile, imale smo svoje društvo no nikada nismo došle u kontakt s drogom niti smo uopće o tome razmišljale jer nas to nije zanimalo. No, u današnje vrijeme ta droga je sve češće zastupljena i u našem naselju (Voltino) je ima dosta.
Opet, s druge strane i ja mislim da je najbitniji odgoj djeteta, i jednostavno se i o drogi treba razgovarati a ne da to bude jedna od "tabu" tema :?

[Brunda]

Joj, od kada sam zatrudnila razmišljam o tome i jako me toga strah.
nekako kroz sva ta moja razmišljanja sam došla do zaključka da je najbitnije djetetu ugraditi samopouzdanje i "naučiti" ga da razmišlja svojom glavom. Jer mislim da oni koji to uspiju izgraditi nisu (možda samo ne u tolikoj mjeri) povodljivi i da će ipak napraviti ono za što misle da je bolje za njih. Možda sam u krivu, ali mislim da samopouzdanje igra ključnu ulogu kod ovog problema (barem što se tiče početka tj. da do njega niti ne dođe).
E sad, kako to samopouzdanje postići? Tu mislim da je sve individualno, da nema recepta i da se izgrađuje iz svake situacije koju dijete proživi/doživi od rođenja.
Ispravite me ako mislite da griješim, ali do rtakvog sam zaključka ja došla kroz sva ta mozganja o tome.

[Brunda]

E da, još jedna stvar. Mislim da se o drogi isto kao i o svakom drugom poroku/problemu mora otvoreno i iskreno razgovarati, jer i educiranost uvelike pridonosi odlukama koje donosimo.

[Smokica]

Brunda, pogodila si srž problema. Apsolutno se slažem da je samopouzdanje najbitnije, ako ne i jedino bitno. Droga je kao i alkohol bijeg, nažalost prečesto bijeg bez povratka.

[vanan]

meni se jednom dogodilo da sam probao u os. školi samo malo droge(mislim da je bio kokain)bio sam nekoliko dana ovisan ali nekako sam se uspijevao suzdržavati od uzimanja još....! sva sreča, nikada više neču pomirisati drogu!
kad samo pomislim kakav sam kreten bio.............!

[anek]

Joj, od kada sam zatrudnila razmišljam o tome i jako me toga strah.
nekako kroz sva ta moja razmišljanja sam došla do zaključka da je najbitnije djetetu ugraditi samopouzdanje i "naučiti" ga da razmišlja svojom glavom. Jer mislim da oni koji to uspiju izgraditi nisu (možda samo ne u tolikoj mjeri) povodljivi i da će ipak napraviti ono za što misle da je bolje za njih. Možda sam u krivu, ali mislim da samopouzdanje igra ključnu ulogu kod ovog problema (barem što se tiče početka tj. da do njega niti ne dođe).
E sad, kako to samopouzdanje postići? Tu mislim da je sve individualno, da nema recepta i da se izgrađuje iz svake situacije koju dijete proživi/doživi od rođenja.
Ispravite me ako mislite da griješim, ali do rtakvog sam zaključka ja došla kroz sva ta mozganja o tome.

Brunda, apsolutno se slažem s tobom! Snorki, upravo smo o ovoj temi razgovarali danas MM i ja i zaključak je otprilike isti kao i od Brunde; nažalost i mi znamo ljude koji su s nama studirali ili društvo iz susjedstva, a sad su teški narkomani...i često smo razmišljali i analizirali ih, i zaključak je bio da su to u pravilu uvijek vrlo labilne osobe. Odgoj i odnos s djetetom od najranije dobi naravno igra ogromnu ulogu, ali nekako mi se čini da ne možemo reći za svakog narkomana ili nekoga tko je probao droge da su mu zbog toga krivi isključivo roditelji ili "loš odgoj"..
Opet s druge strane, živimo u takvom vremenu i društvu da bi svako mogao pronaći barem jedan dobar "razlog" da se počne drogirati, ali to ipak ne čini.

[Fortuna]

ja sam odrasla medju narkomanima i travom u pitarima po ponistrama pa me nije toliko strah njih koliko me strah pedofila koji su sakriveni iza lica nekih simpaticnih striceva i djedica. (trogir zovu drogir i bio je dugo vrimena prvi po broju narkomana )
i sama sam probala , nisam postala ovisnik, svi moji tipovi su bili u stilu trava i klepton ( alooo, pricam o zivotu prije 15-20 godina)
sa djetetom zelim stvoriti takav odnos da se ono nece bojat ili sramiti sve sta ga bude zanimalo pitat ili reci.

[BusyBee]

Ipak, čvrsto sam uvjerena u to da kvalitetan odnos s djetetom od njegova rođenja može doprinjeti izbjegavanju tih i mnogih drugih problema

Mene vjera u ovo i drzi.

[Mostarka]

I ja takodjer cesto mislim o tome jer je doslo zaista ludo vrijeme sto se tice tih droga.
Osobno mislim da sa dijetetom uvijek treba imati otvorene odnose i da ce takvi odnosi doprinijeti normalnom razmisljanju anti drog.

[Loli]

Ja sam ko klinka u pubertetu stalno izlazila i tulumarila, i u malom gradu znala hrpu narkomana u vrijeme rata kad ih se masa navukla, ali nikad nisam pomislila da bi mogla probat, a bome ni nikom od njih nije nikad palo na pamet da mi ponudi. Moj osnovni razlog je bio strah, i to što sam znala koja je posljedica ako se počnem drogirat. I pomoglo je što sam s 10-11 godina pročitala "Mi djeca s kolodvora ZOO"

Što se tiče mog djeteta, mislim da je važno odgojit ga protiv bilo kakve ovisnosti. Recimo, oduvijek mu govorimo da je pušit ružno, i on kad vidi nekog poznatog s cigaretom, lijepo mu kaže da nije lijepo pušit. E sad. Jedan dan dođe doma iz vrtića, uzme bobi štapić i počne se pravit kao da ga puši i kao da je to super. Ja skuzim da mu je bilo lijepo vidjet nekog kako puši i pitam koga, a on kaže da je vidio tetu u vrtiću. Na igralištu obje puše pred djecom. Eto kako se djeca uče ovisnosti, i kako je to lako neprimjetiti.