Ja sam ko klinka u pubertetu stalno izlazila i tulumarila, i u malom gradu znala hrpu narkomana u vrijeme rata kad ih se masa navukla, ali nikad nisam pomislila da bi mogla probat, a bome ni nikom od njih nije nikad palo na pamet da mi ponudi. Moj osnovni razlog je bio strah, i to što sam znala koja je posljedica ako se počnem drogirat. I pomoglo je što sam s 10-11 godina pročitala "Mi djeca s kolodvora ZOO"

Što se tiče mog djeteta, mislim da je važno odgojit ga protiv bilo kakve ovisnosti. Recimo, oduvijek mu govorimo da je pušit ružno, i on kad vidi nekog poznatog s cigaretom, lijepo mu kaže da nije lijepo pušit. E sad. Jedan dan dođe doma iz vrtića, uzme bobi štapić i počne se pravit kao da ga puši i kao da je to super. Ja skuzim da mu je bilo lijepo vidjet nekog kako puši i pitam koga, a on kaže da je vidio tetu u vrtiću. Na igralištu obje puše pred djecom. Eto kako se djeca uče ovisnosti, i kako je to lako neprimjetiti.