Moja haharica ima devet mjeseci, tko god ju zna složiti će se samnom da je to jedno prekrasno i zlatno dijete, pravi anđelak.
Taj anđelak je sada u fazi čupanja, griženja, najčešće mene, i već me lagano nervira okolina koja se na nju postavlja kada ona nešto napravi i komentira kako je zločesta jer muči mamu ili kogaveć.
Ja joj polako i smireno pokušavam objasniti da to ne radi, npr: "ljubavi (ili ju zovem imenom) nemoj mamu čupati/gristi, to mamu boli i nije lijepo".
Dali je to ispravan način? Kako joj objasniti da se to ne smije? svjesna sam da je premala ali me zanima kako vi rješavate te situacije.
Ili da joj "u samoobrani puknem šamarčinu"kako savjetuje jedna hip&šik mama?