strašno je emocionalno senzibilna. ne mislim da je osjetljiva ili da ju sve smeta, nego baš senzibilna, strašno dobro čita i osjeća nečije emocije. ponekad je to na njezinu štetu (pa se jednom skoro rasplakala u parku kad sam joj rekla da nije dobro bacati kamenčiće prema curicama jer se onda one preplaše da ih ne ozlijedi.. jedva sam spriječila suzice, već joj se počela bradica tresti
). također, puno je mirnija od ostale djece i puno promatra. čini mi se kao da sve može pročitati, kao da ponekad "vidi kroz nas"
Sramežljiva, plaha djeca.. ima li vas još?
Zato mi je i sinulo da podijelimo iskustva mi ap roditelji koji imamo sramežljivu djecu. Jer koliko god se meni činilo da radim dobro s njom, snažno me pogodi kad mi netko dobronamjerno kaže da je neva toliko sramežljiva jer smo ju mi toliko snažno okrenuli na mene. :/
)
Odgovori s citatom
). Po novome joj ostavim neki prostor za odgovor, pa ako mi se čini da se distancirala onda pristojno slegnem ramenima i odgovorim ljudima "ha ništa, drugi put" ili se našalim sa poznatima da se moraju malo bolje upoznati prije nego zavrijede čuti njezino ime. I to nam dosta dobro ide. I još, skužila sam da će prije odgovoriti na neko neutralno pitanje (tipa, kaj to imaš na majici, kako se zove ovaj tvoj pesek ili kud ideš) nego na osobno pitanje tipa kako se zoveš (čak je imala fazu kada je, nakon što bi se opustila, odraslima odgovarala da se zove vidović. samo djeci (i odraslima nakon dužeg vremena) bi rekla neva 
aqua prvotno napisa
. Neva ima tek dvije godine, stigne otkrivati nove horizonte kad bude spremna za to! 
…pošizile smo…i ja i baka. Takva etiketiranja malog djeteta…Naime…Hana se ne stidi…odmah kaže da neće reći kako se zove, koliko ima godina i sl. (ili da ne zna) i da idemo jer nećemo pričati s tom tetom/bakom, ili ako smo u gostima da idemo kući. Da ne duljim…pisala sam o tom svom problemu na drugom topiku…"nesigurnost i strah od odvajanja" jer je ono što je mene mučilo, da li smo MM i ja na bilo koji način svojim ponašanjem doprinijeli takvom stavu prema drugima te isto kao i aqua, da li nam nešto poručuje …a, da priznam bila sam i u krizi jer ponekad više nisam mogla…voditi je u društvo da bi se ona samo zalijepila za mene i stalno me dozivala, voditi je među djecu pa se ja igrati s njima kako bi se ona postepeno uključila, mirno i staloženo smirivati plakanje na igralištu kad se spravi približi drugo dijete, nalaziti dobre odgovore za začuđene likove kad ima malečka odbrusi (dok je bila manja to je bilo plakanje čim joj se bilo tko približi) itd. Cure su me uvjerile da je to je to nešto što treba prihvatiti, i dalje se truditi uključivati dijete, ali ne forsirati 
, slično je i kad je u pitanju bilo koji oblik zabave gdje bi ona trebala nešto pokazati što ona zna, u tom trenutku ko da postaje svjesna onoga što zna i ne želi to pokazati na da čovjek na njoj "drva cijepa". Takve stvari me frustriraju jer ona zbilja ima jako puno toga za pokazati ali imam osječaj ko da je nešto koči. Molim vas da mi pomognete jer bi htjela pomoči svojoj curici a iskreno neznam na koji način. 
". pa govori, odavno, verbalno je baš jak, samo to dobro krije 
