Za one koji me još ne znaju, ja sam rođeni neurotičar i paničar. Dobro, nisam rođeni, to sam naučila putem, ali to je druga priča.
Uglavnom, da ne bi bilo da smo hladni roditelji i to sve, mi bebicu stalno nosimo i mazimo i po danu spavamo uz njega, tj. ležimo dok on spava, uvijek je na rukama kad to traži, dojim na zahtjev...
Ali.. Uvijek taj "ali". Ja bih bila najsretnija da mogu mirno spavati uz njega noću, ali strah me (i to panično) SIDSa pa smo kupili monitor disanja. Monitor se može staviti samo na bebin krevetac, a mali više ne želi spavati u njemu. Naime, prva tri dana nakon rodilišta smo čekali taj monitor i spavao je s nama u krevetu, a kako ga i dojim, svako malo papa kod nas pa i zaspe.
Ne možemo ga naučiti na taj krevetić :/
Cure, upomoć, ali stvarno. Jel postoji način za to, a da se izbjegne frustracija s njegove i moje strane. Ja ne podnosim da on plače tamo sam i nakon par minuta ga dignem. Inače, krevetić je na 10 cm od mog nosa, znači nije u drugoj sobi ili drugoj vremenskoj zoni.
I ponavljam, znam da je to MOJ problem i zato mi savjeti tipa: "Samo ti uživaj spavati s njim" na žalost ne znače puno.
Hvala!