Aaaaaaaaaaaaaaa.... ne mogu višeeee!!!
Pa jesam li ja mama ili ziza? U krevet moram redovito s Hrvojem u 8 i nema šanse da me pusti poslije više van. Prištekan je 24/7. Po danu svako malo, moram se skrivati pred njim. Ništa ne stignem napraviti. Ništa.
Ako hoću napraviti pripreme za školu, moram ga poslati mami (srećom pa živi 5 metara od mene).
Je li to zato jer moram odjednom na posao? Kompenzira li to on moje odsustvo? Kako će to dugo trajati?
Totalno sam iscrpljena.
Ponekad mu velim da je ziza umorna ili da spava ili se odmara, ali on me pogleda taaaaaako tužnim pogledom, da se ziza odmah probudi.
