Pitam onda MŽ gdje ju je naručila. Mislim da je bio WGW, ali nisam siguran. Na Jakuševcu sam viđao "No sports, only drugs", ali to nekako promašuje bit.
 |
|||
|
|
|||
Pitam onda MŽ gdje ju je naručila. Mislim da je bio WGW, ali nisam siguran. Na Jakuševcu sam viđao "No sports, only drugs", ali to nekako promašuje bit.
Mama mi je kupila najskuplji i u toj trgovini najveći sintisajzer samo da 1 mj ne idem na treninge.Nakon tri dana sam ga ponosno spremila u vitrinu i tamo ga ostavila...
Kada sam htjela upisati veterinu,roditelji su se udružili i ucjenama me odgovorili.Smatrali su da mi je druga opcija (prof.književnosti) bolja opcija,jer "žene mogu dovesti na svijet tele".
Nakon jedne prekrasne utakmice došla sam kući i izjavila da želim biti prof.tjelesnog.I na to su imali primjedbi i urota,ali su odustali jer je to bila moja odluka.Danas imam svoj klub i uživam raditi sa djecom. Mučim se,plačem,živciram se,...,ali se i radujem,smijem,...I NE MORAM BITI UVIJEK OZBILJNA!!!
Poantano dijete koje je za nešto stvoreno i ima sreću time se i baviti,na bilo kojoj razini,trebalo bi se time baviti. Zar nas osobni uspjeh ne čini sretnima?!
Ono dijete koje posjeduje predispozicije za određenu grupaciju sportova ili neki sport konkretno i njime se bavi,lakše savladava motoričke informacije.Da skratim priču,talentiranom djetetu ili motorički razvijenijem djetetu se isti motorički sadržaji čine lakši u odnosu na "prosječno motorički razvijeno dijete".
Isto kao i u drugim zanimanjima,samo ovdje je dodatno naglašena motorička komponenta. Ako posjeduješ talent i voliš sport-iskoristi ga!
MM je bio vratar u 1 HNL.Kada je upisao strojarstvo zapustio je nogomet.Radio je neko vrijeme na fakultetu,ali se zahvalio i sada radi u privatnoj firmi.Dan-danas žali za odlukom da napusti sport!
Naš je klinac talentiran za sport i bila bi šteta da se njime ne bavi. Igra rukomet, i dobar je. Povremeno je (obično početkom škole) htio odustati. Rekli smo da smije odustati jedino ako si prvo nađe drugi sport, i to ne načelno, nego točno mjesto i vrijeme. Za to si nije dao truda, a u međuvremenu se uhodao, dobio poneku pohvalu trenera, i "rukomet se popravio".
Ne dižem rukomet u nebesa, dapače. Ali to je timski sport, što smatram važnim. Osim toga, trebate vidjet to dijete kako je šizavo kad iz nekih razloga ne može dulje vrijeme ići na trening. Nije odlikaš, pa je sport, u ovom slučaju rukomet, ona aktivnost gdje za uložen trud postiže dobar rezultat i dobiva priznanja - a to je svakome potrebno.
Biciklizam i planinarenje suprugu i meni su omiljene aktivnosti, vodili smo malca sa sobom, ali uglavnom smo odustali. Prihvatili smo njegovu argumentaciju: to je ugodno nama, a nije njemu. Ne želim da zamrzi brda za cijeli život. Nekakva iskustva je stekao, brda mu nisu nepoznata, vidio je i doživio više nego vršnjaci. Ponešto mu se svidjelo, ali nije to njemu nešto, posebno ne višednevni izleti. Sad povremeno napravimo kraći izlet ili vožnju.
On sam smatra da bicikl može ugodno iskoristiti jedino za skakanje. S tim nismo sretni, ali ne branimo, jedino inzistiramo na nošenju kacige.
sitila sam te se jučer davore
išla sam nešto po gradu, prolaz kroz podrume zatvoren i ja priko geta
nisam tuda prošla od srednje škole sigurno, kad naletim na grafit
POLITIKOM PROTIV SPORTA
drogom protiv sportskih kladionica
Svidio mi se:
No pain - no gain,
No brain - no pain.
Sjetim se često ove teme, a posebno kad vidim kak' moj dvoipolgodišnjak šutira loptu lijevom nogom :shock: (a ni desna nije za odbaciti!) Prestat ću pričati da ne želim da bude sportaš, stvarno smo MM i ja ostali u šoku kad je slučajno demonstrirao vještinu (vjerojatno ju je naučio u vrtiću, od roditelja nije). Demonstrirao ju je kad smo kupili gumene čizme koje na sebi imaju nogometnu loptu- mislio valjda da su to "kopačke"
Jučer sam opet bila u šoku jer me kolegica s posla pokušavala uvjeriti kak' je normalno da treneri vrijeđaju djecu :shock:tipa "ovco" i sl. ljepote, jer "ne znaš ti kakve sve djece ima". Moram priznati da me i rastužilo i uplašilo koliko volje je branila tu tezu. (ona se bavila sportom)
Re: No sports!
mislim da nije problem zastiti djete od sporta ( barem po defeniciji koju si dao, tj. profesionalnog bavljenja sportom ). Ne znam niti za jedan slucaj profesionalnog sportasa koji u jednom trenutku nije htio odustati, i onda je ostao pri tome zato jer ga je okolina natjerala da se dalje bavi time ( mislim prije svega na roditelje ). Puno je lakse odustati nego se baviti sportom na takav nacin. Ja sam dugo godina plivala, i kada je doslo do toga da se trenira 2 puta dnevno svaki dan, ja sam odustala i roditelji su me u tome podrzali, dalje sam se bavila odbojkom, opet rekreativno i zato jer sam ja to htjela. Dakle, mislim da ne treba razbijati glavu s time kako zastiti dijete od sporta, jednostavno treba postovati njihovu zelju i volju kada kazu da im se to vise ne svidja ( a svima, bas svima se to u jednom tenutku desi ).Davor prvotno napisa
Re: No sports!
mudro
a ovo bi nosila s gustom
No pain - no gain,
No brain - no pain.
Konačno je svanuo dan kada se počela uvoditi kakva-takva regulativa u zloporabi dječjeg (robovskog) rada u sportu. Od sada će dječica prije nastupa morati pokazati koliko (stvarno) imaju godina: http://sports.espn.go.com/oly/gymnas...=ESPNHeadlines
Toliko sam obožavala odbojku (obožavam je i dan danas), da sam u srednjoj školi i na prvoj godini faksa svaki dan išla na treninge. Moji roditelji su mi to dopuštali, ali kao što netko reče- "spuštali su me na zemlju". Radili su to na način da nikad nisu obraćali pažnju na moje igranje, nikad mi nisu došli na utakmicu i nikad nisu pričali samnom o tome. Mene je to tad jako boljelo, boli me i dan danas. To je bio glavni razlog zašto sam prekinula trenirati. Jednostavno zato jer su ignorirali moju ljubav prema sportu općenito, umjesto da su me kao roditelji podržavali. Tako da to nikada ne bih priuštila svome djetetu! Podržavat ću ga u bilo čemu što voli i što želi raditi, jer zato i jesam tu. A profesionalno bavljenje sportom nije tako loša stvar kako je neki od vas pokušavaju prikazati. Govorite o ozljedama.....pa onda bismo trebali i otvoriti temu "Zabranit ću svome djetetu da bude računovođa ili vozač"...jer svi znamo da takva zanimanja gdje se puno sjedi, stvaraju probleme s leđima. :/ Dajte ljudi, nemojte ići u krajnosti
Sportovi su krajnost.
Ko klinka sam isprobala razno razne sportove i upoznala razno razne trenere. Neki su bili strozi, zahtjevniji, neki blazi, opusteniji, ali niti jedan me nikad nije vrijedjao. To je apsolutno neprihvatljivo.Jučer sam opet bila u šoku jer me kolegica s posla pokušavala uvjeriti kak' je normalno da treneri vrijeđaju djecu :shock:
Pa...ispada da je u zadnje vrijeme krajnost biti novinar, a ne sportaš. Hajmo im zabraniti i to zanimanje. :/
A, vidiš, ja sam upoznala dvojicu kojima su roditelji napravili SVE da se prestanu baviti sportom. Jedan je danas otac trojice sportaša, svojevremeno jedan od najboljih u svijetu u svom sportu, danas radi kao trener (usporedo s profesionalnom karijerom završio je pravni fakultet), a drugi je vrsni kineziolog-oboje djece mu se bavi sportom. Ukratko-ako postoji u djetetu ljubav prema sportu/glazbi/čemu god-roditelj to ne može spriječiti. A ne bi ni smio.Ne znam niti za jedan slucaj profesionalnog sportasa koji u jednom trenutku nije htio odustati, i onda je ostao pri tome zato jer ga je okolina natjerala da se dalje bavi time ( mislim prije svega na roditelje ).
... jer ćeš mu to ti zabranit.
Daj pročitaj još jednom gore linkani članak. Odnosi se na djecu kod koje je sport stvarno postao krajnost.
...sto me podsjetilo. Jeli jos tko isao gledati the red race - u sklopu ZG film festa?
jedan od najzalostnijih dokumentaraca koje sam vidjela.
http://kempton.wordpress.com/2008/09...-the-red-race/
i ti si krajnost.
ni jedno ni drugo ne možemo zabraniti
Pogledala sam samo dio na youtubu, nisam mogla sve. Povracalo mi se.
moram pohvalit davorov avatar!
ima davor pravo..profesionalni sport je totalno pretjerana i bolesna kategorija
moj sin je postao davorov sljedbenik
izjavljuje 'mrzim sportove! tamo ti samo nesto zapovijedaju!'
Davorova sljedba
vidis.
uredno sam ga cijepila i hranila mesom, a on opet u tvoje stado!
To se zove imunitet krda
a zakaj, jel tvoj sin isto nosi svoje majice ko davor - prek glave?
pa kad se bolje prisjetim, bilo je i takvih epizodaa zakaj, jel tvoj sin isto nosi svoje majice ko davor - prek glave?
Javljam se kao mama dva mala nogometaša!!
Presretna sam što su si našli neku zanimaciju pogotovo Luka koji je kronični alergičar koji pleše na granici astme.
Ovako: POZITIVNO
Luka ima 8,5 god. ide u drugi razred i ima puno prijatelja.u klubu gdje trenira 4 puta tjedno u timu ih je 14 i to je takva prijateljska klapa da ih je milina gledati.Subotom su obićno prvenstvene tekme i to njihovo zajedništvo u pobjedi ili porazu meni sa skoro 40 god, je nešto predivno.O talentima i ambicijama neću ovom prilikom ali dokle god ON bude htio ići meni neće biti problem voditi ga na treninge po kiši ili suncu...
Borna ide njegovim stopama i u veljači i on iz školice prelazi u klub što isto znači još 4 treninga tjedno + vikend utakmice i budući da on ima "ono nešto" za nogomet i njega ćemo navažati dokle god bude htio.
NEGATIVNO
Sav taj "dječji sport" je u stvari uzimanje love iz đepova roditelja. Od svih neznam ni ja koliko generacija u klubu možda samo JEDAN od njih postane vrhunski nogometaš,a ostali se razbježe kuda koji po kojekakvim drugim aktivnostima.Iskreno mi se gade svi predsjednici klubova, ambiciozni treneri koji na silu pokušavaju iz djeteta izvuči nešto što to dijete nema,a još više oni koji totalno nezainteresirano odrađuju tih 1,5h.Sve te opreme, pripreme isl.je samo izvlačenje love,ali najžalosnije je to da druge alternative nema.Hoćeš - nećeš...mi tebe ne trebamo ti trebaš nas!
Mi ćemo ići na taj nogomet dokle god ima želje u dječaka,a ja sretna što večeri provode na zraku, trčeči...a ne glumeći gljive s daljinskim u rukama ili pred ekranom televizije.
Meni je sport puno toga lijepog donio. Nisam se profesionalno bavila ali je jedno vrijeme bilo i treninzi svaki dan, utakmice, ljeti pripreme. Poslije sam se prebacila na drugi sport, slomila nogu i pauzirala godinu dana, pa opet samo rekreativno. Uz dva faksa počela rekreativno trenirati druge i sad me put vratio opet skoro profesionalno u sport. I unatoč dvije diplome neću ni malo žaliti ako od sporta budem mogla živjeti.
Dijete treba pratiti i podržavati da ostvari sebe, bilo to kao profesionalni sportaš, kuhar ili bilo što drugo. Nije na nama da odlučujemo što će nam djeca biti.
Eto naletjeh i uključit ću se. 12 godina aktivno sam se i ozbiljno bavila odbojkom. 4 puta tjedno trening i subotom utakmica. Naporne pripreme u kampovima u 8 mj. prije početka škole. Treneri su svemu tome pristupali vrlo ambiciozno i ozbiljno. Uvijek sam igrala u 1. ekipi pa je i moja fizička sprema bila jako važna, a to znači da su mi i treninzi bili zahtjevniji.
Neke cure iz kluba su zaigrle i za repku.
Onog trenutka kada sam to napustila započeli su moji zdravstveni problemi, za koje mi je poštovani dr. Peharac rekao da su prouzročeni dugogodišnjim teškim fizičkim naporom.
Mi smo trenirale pod vodstvom ljudi koji su stručjaci i prof. treneri itd.
Ja danas ima povremene bolne upale tetiva, strašne bolove u leđima, ukočenja vratnog djela kralježnice. Dvije operacije na koljenu, jedna zbog meniskusa. Uglavnom sve je to od jačih treninga koji su započeli davno i nikada nisu trebali postati nešto ozbiljno.
Pa ipak ja bih svojem djetetu isto dozvolila da učini isto jer mi tih 12 godina druženja sa curama i putovanja i smjeh ništa ne može zamjeniti.
Tu su mi rođena i prijateljstva za cijeli život, pa i neka kumstva. I uvijek sam za tu opciju bavljenja sportom. Iako požalim na svaku promjenu vremena.
I da. Ne treba u svemu traziti crno-bijelu verziju. "poslati ću dijete npr. na nogomet da bude zdravo i bavi se sportom". Osim toga tu će naći puno prijatelja, učit će se dijeliti i funkcionirati u teamskom okruženju. Neće biti u centru pažnje pa će učiti i kako je to kada se za nešto treba izboriti i pomučiti, a ako uz to dođu i rezultati njegovoj/njenoj sreći neće biti kraja. A to je ono što svi želimo. Sretno dijete.
Naravno krajnosti današnjeg prof. sporta su mi isto užas. Ali ne zavaravajmo se, malo je onih čija će djeca završiti u vrhunskom sportu.
... a ostalima se uglavnom neće omogućiti istovrsna rekreacija. Svijet sporta je ipak potpuno crno/bijeli svijet.
Ma WTF, Davore....što je s tobom?
Moj otac je bio trener biciklizma i redvno sam odlazila s njim na treninge u kojima je tjerao mladiće da po desetke kilometara voze bicikl po kiši, po nevremenu, po snijegu, krvavi, umorni....svatko od njih je to želio, svatko od njih je svjesno pristajao na takav režim...dakle, smatram da je granica osobne povezanosti sa sportom posve individualna....oni su uživali u tome, kao i mnogi sexualno (ne)elokventni ljudi koje svoje zadovoljstvo vide npr. u sadomazohizmu....nakon toga sam i ja vozila po 20-25km dnevno....oblikovalo me je fizički/psihički za pop*****....uživala sam u svakom brdu kojega sam s teškom mukom i znojem prešla....nisam vidjela krajnost, vidjela sam čisti užitak...veliko zadovoljstvo i olakšanje...odkada imam Nilu ne bavim se ničim rekreativnim i patim....unutra...jako.... :/
A kako to? Iz raznih rekreativnih klubova su i proizašli vrhunski sportaši. Svaki dnašnji poznati sportaš je započeo u nekom lokalnom klubu sa hrpom druge djece, ali kako nismo svi isti, oni su se izdvojili rezultatima, ili su u tome vidjeli nešto više. Svako dijete ima priliku ako je talentirano. Ostaloj djeci će se omogućiti istovrsna rekreacija.
... ni ti ne znaš šta si sa ovime htio reći. Meni se čini kao da si ti kao mali htio opstati u nekom sportu, ali nije ti išlo pa si sad malo ljut.
A ako se nisi kao dijete bavio sportom, onda dozvoli da ti mi koji jesmo objasnimo kako je to na nas pozitivno i negativno djelovalo. Ovo CRNO-BIJELO je potpuno bez argumenata.
Onda ti neće biti problem nabrojati dva kad već postoje razni. Dakle, bitno je da se radi o rekreativnom klubu iz kojeg je izrastao vrhunski sportaš (ljubi ga majka) i sve nas zadivio svojim nastupima.
Uzgred, 18.11. u Večernjaku je izašao članak "Nije važno sudjelovati nego imati sjajne rezultate" sukus kojega je:
Kako objasniti djetetu da nije nesposobno? Da je to volja kluba? Nijedne lijepe riječi na rastanku, nijedne riječi utjehe ... razočarani roditelji
Do ove situacije je došlo sustavnim uništavanjem rekreativnih sadržaja u korist sportskima, a ovima se pak živo fućka za rekreaciju.
Iako (za sada) ne mogu utjecati na koji način će političari spiskati moje novce od poreza i prireza, ne moram financirati sport kroz plaćanje gledanja sportskih priredbi. Uzimam si punu slobodu o sportašima izražavati svoje mišljenje koje je usklađeno s činjenicom da je radi njihovog preseravanja nečije dijete zakinuto za vrijedan rekreativni sadržaj.
Glasam svojim novcima - ne dam ih u sport.
Davore, potpuno se slazem s tobom u nacelnim razmisljanjima o ovoj temi i jako respektiram kritican pristup koji imas u formiranju svojih stavova. Bas zbog toga, napisat cu i svoja iskustva - ne da osporim tvoje stavove, nego zbog istine, koja valjda uvijek sadrzi svega pomalo i gotovo nikad nije crno-bijela.
Jerko je ove godine krenuo u prvi razred i na samom pocetku skolske godine snimio je na skoli plakat za judo i pozelio da ga odevedem na trening. Nisam uopce bila odusevljena idejom, prvenstveno zato jer sam zamislila da cemo sportske sadrzaje, kao i do tad, upraznjavati unutar obitelji - kroz planinarenja, trcanje, sportsko penjanje, bicikliranje. Upravo smo i bili preselili u novi stan cija je jedina prednost (uz nisku cijenu) bila neposredna blizina sume s prirodnom stazom za trcanje i relativna blizina javnog sportskog terena opremljenog za kosarku, nogomet, stolni tenis, bocanje. Medutim, J je bio jako uporan, pa sam na kraju popustila – ajd', naucit ce padati, to je zgodno znati, a ja ga ne znam nauciti... I odvela ga na trening. Sve sto smo tamo dozivjeli bilo je samo pozitivno, a kao nejsvjetliju tocku izdvojila bih osobu trenera (njegov pristup djeci). Jedno sam vrijeme na treninge vodila i mladu kcer (5.5 g.), i nju bi uspijevao ukljuciti u aktivnosti. Roditelji su mogli nazociti SVAKOM treningu, a na treningu bi obicno bilo 5-8 djece. Sto se tice financijske strane, J je besplatno dobio na koristenje kimono i jednu majicu na poklon, a do danas za treninge nismo platili niti kune (rekli su da ce se poceti placati tek u novoj g., kad se izfiltrira tko zeli, a tko ne zeli nastaviti). Naravno, meni su ti treninzi jos uvijek bili insuficijentno rjesenje u odnosu na to da odemo trcati po nasoj sumi - jer se za vrijeme trajanja treninga ja ne rekreiram
Druga, jos gora, stvar: dolazeci na treninge juda, J je snimio trening kosarke. Pa me zamolio da pitam trenera ima li trening i za malce poput njega. Pa sam ja bila sigurna da nema i pitala, kad ono - :shock: ima, i to ponedjeljkom i cetvrtkom (judo je bio utorkom i petkom). Neeeee... Tjednima me doslovno pilio da ga odvedem na kosarku. Tata ga je vodio na ono "nase" igraliste (gdje, btw, ne bi uspjevo loptu dobaciti do kosa, bila bi mu preteska), ali cinilo se da to samo podpiruje njegovu zelju. Na kraju sam podlegla pritiscima i nakon par tjedana ga odvela na prvi trening kosarke, nadajuci se, naravno, da ce ga zelja ipak proci. Buduci da su roditelji i ovdje mogli gledati treninge, bolo me u oci kako je J na terenu izgledao 3 klase smotaniji od ostatka ekipe. Bio je na jedno 4-5 ogledna treninga, prije nego smo ga definitivno i upisali. Pri upisu sam treneru komentirala da J silno zeli trenirati, iako se meni cini da mu bas i ne ide... Ocekivala sam da ce covjek kurtuazno reci da je to sve ok za pocetnika, ali umjesto toga, odgovorio je "Da, J stvarno ima problema s koordinacijom, moram priznati da takvo nesto jos nisam vidio, ali bitno je da to njemu ne smeta i da voli dolaziti." :shock:
Eto, to bi bilo to sto sam htjela napisati, a usput se i izjadati jer se jos uvijek nisam u sebi pomirila s tim da 4 puta tjedno glumim taksistu umjesto da s djecom radim nesto za vlastiti gust. I toplo se nadam da ovo dvoje mladih koji s entuzijazmom rade ono sto i mene veseli, nece krenuti Jerkovim stopama...
Na početku je puno njih počelo u rekreativnim klubovima. NPR: NK ŽMINJ, ako uopće znaš gdje je to. U njemu su počela dva poznata hrv. nogometaša.Onda ti neće biti problem nabrojati dva kad već postoje razni. Dakle, bitno je da se radi o rekreativnom klubu iz kojeg je izrastao vrhunski sportaš (ljubi ga majka) i sve nas zadivio svojim nastupima.
Uzgred, 18.11. u Večernjaku je izašao članak "Nije važno sudjelovati nego imati sjajne rezultate" sukus kojega je:
Kako objasniti djetetu da nije nesposobno? Da je to volja kluba? Nijedne lijepe riječi na rastanku, nijedne riječi utjehe ... razočarani roditelji
Do ove situacije je došlo sustavnim uništavanjem rekreativnih sadržaja u korist sportskima, a ovima se pak živo fućka za rekreaciju.
Iako (za sada) ne mogu utjecati na koji način će političari spiskati moje novce od poreza i prireza, ne moram financirati sport kroz plaćanje gledanja sportskih priredbi. Uzimam si punu slobodu o sportašima izražavati svoje mišljenje koje je usklađeno s činjenicom da je radi njihovog preseravanja nečije dijete zakinuto za vrijedan rekreativni sadržaj.
Glasam svojim novcima - ne dam ih u sport.
Da li znaš možda ime kluba u kopjem je počela Ana Jelušić. Ili misliš da joj je taj trener koji je sada trenira došao po rođenju i nabio skije. Jesi li kada čuo za odb. klub Istracommerce iz kojeg u mladoj repki igraju dvije mlade cure. I one su počele kako bih rekla "u svom selu" Kada su prerasli taj rekreativni rang netko ih je primjetio i ponudio njima ili roditeljima nešto više .Ideš u krajnost. Ali svačiji je izbor gdje će mu dijete, a mene smeta jednostrano postanje za nešto što ima jako puno više od crno-bijelog objašnjenja. Po tebi sva bi djeca trebala sjediti kući, a slobodne aktivnosti da su pletenje i sviranje harfe, naravno mami i tati iza zatvorenih vrata. Nije to baš tako.
Ja ću rađe da mi se dijete učlani u neki sport nego da mi gleda tv. i Bratz.
Zanimljivo. Vidiš kako različiti ljudi mogu slično misliti :/
Nenaa, ne trudi se objašnjavati. Davor je svoje rekao, tvoji argumenti će njemu biti bez veze, izvadit će s vremena na vrijeme neki link iz prašine ili neku bombastičnu vijest i dalje tupiti po svom.
Kaj se rekreacije i vrhunskog sporta tiče-očito je da djeca, baveći se rekreativno sportom, isti mogu i zavoljeti. Eto, nakon 2xtjedno treninga odbojke slušam već 3 mjeseca o tome kako želi u "pravi" klub s više treninga. Ne uklapa mi se u raspored, na drugom kraju grada je, ali do slijedeće godine ću možda popustiti ako želja ostane takva.
I, da, vikendom ćemo i dalje na planinarenje. Jedno ne isključuje drugo-ma što razni Davori pričali o tome.
ne dirajte mi davora!
Bez brige, čim on prestane dirati u naše bavljenje sportom ja bum prva stavila ruke iza leđa.ne dirajte mi davora!
Btw,ružno rečeno, čak prosto. Koji je Davorov razlog da bude prost prema ljudima koji ulažu puno toga da bi postigli nešto u životu? Mislim da npr. Sanja Jovanović nije zaslužila riječ "preseravanje".Uzimam si punu slobodu o sportašima izražavati svoje mišljenje koje je usklađeno s činjenicom da je radi njihovog preseravanja nečije dijete zakinuto za vrijedan rekreativni sadržaj.
Nemam ništa protiv toga da Davorovo dijete/djeca ništa ne treniraju i da se asocijalno veru po obroncima bilo kojeg brda u društvu roditelja (jer sačuvaj bože da upoznaju nekog klinca koji će ih pozvati na nogomet!!! :shock: ), ali Davorov način komunikacije, patroniziranje pa i ružne riječi nitko nije zaslužio.
Mim slažem se sa tobom. Davor baš vrijeđa. I to vrlo često.
Hajde Davore, kad sveudilj savjetuješ, reci kamo da usmjerim svoje dječake? Što bi za njihovu dušu i tijelo bilo dobro? Kad je već sport tako strašna stvar.
Potpisujem cure, Davor je stvarno ovdje nadrobio teške gluposti, a o sportu očito pojma nema...ili kao što cure kažu, da nisu neki kompleksi u pitanju
vidim da je "in" potpisivati
pa kad smo kod potpisa, ja opet potpisujem davora.
uostalom - ne razumijem zašto inzistirate da je njegovo mišljenje neprihvatljivo? pa ima pravo na njega :? ...
može biti neprihvatljivo za vas... pa ćete vi po svom...
a ja ću izgleda opet masno plaćati članarinu u nekom klubu... za rekreaciju...
Možeš se rekreirat i na svježem zraku, to je barem besplatno...a ja ću izgleda opet masno plaćati članarinu u nekom klubu... za rekreaciju...
Nemoj ovo krivo shvatit, stvarno mi nije namjera da te bockam, nego želim reći da bavljenje sportom ne mora nužno biti nešto skupo. Nego, mi smo svi fini pa nam je draže cupkat u nekom fancy fitness centru, nego pola sata brzog hodanja-besplatnog, vani
-kao dijete se bavila karateom,6godina.
-prosla kroz atletiku(zbog konstitucije i nadarenosti za inu no nije me se dojmila iako sam imala izvrsne rezultate)
-isla na skolska prvenstva iz svega sto se moglo ici(oim kosarke)
-trenirala rukomet 7 godina(od toga pola profesionalno u prvoj ligi)
u slobodno vrijeme trcala,plivala(da sam imala mogucnosti u gradu gdje sam odrastala,bila bi sad vrhunski plivac jer imam konstituciju za plivaca,
izdrzljivot,snagu i ljubav prema toj vrsti sporta),od malena skijala(i na dasci i klasicno),ovladala windsurfingom,skijanjem na vodi...
sve sto sam imala prilike probati i prokusati,u to sam i usla..
imam izvrsnu tjelesnu(jel se tako zove??)inteligenciju,izvrsne reflekse,izdrzljivost,snagu takvu da muskarce svoje kilaze a i one vece bez problema pobjedjujem u "rusenju ruku",i uvijek mi je bilo nevjerovatno kad bi vidjela neke cure i decke iz razreda(osnovna,srednja)kako su smotani kada se radi o sportu,koordinaciji i slicnom-a svi oni,takvi nisu nikada se bavili nicime sportskim,osim "granicara" na ulici..
tako da cu svojoj djeci uvijek dati prilike da sto vise otkrivaju sport,sve moguce sto bi ih zanimalo,makar to trajalo svako po godinu dana;dati cu im prilike da upoznaju svoje tijelo,svoje mogucnosti,svoje nadarenosti i kvalitete.da kroz to razviju svoju tjelesnu gradju,kapacitet pluca,samopouzdanje i samosvijest i da kroz sport spoznaju da nista na ovom svijetu nije nemoguce za postignuti,za ostvariti i da se citav svemir nalazi u njima,i da od sebe zatraze sve.(sad parafraziram Rumija no to je tako..)
vidim da sam krivo shvaćenaMožeš se rekreirat i na svježem zraku, to je barem besplatno...a ja ću izgleda opet masno plaćati članarinu u nekom klubu... za rekreaciju...
Nemoj ovo krivo shvatit, stvarno mi nije namjera da te bockam, nego želim reći da bavljenje sportom ne mora nužno biti nešto skupo. Nego, mi smo svi fini pa nam je draže cupkat u nekom fancy fitness centru, nego pola sata brzog hodanja-besplatnog, vani
ja sam valjda zadnja osoba (tu premašujem i davora!
na svježi zrak (kao ni na vrući) ne mogu zbog oštećenja oka. s dodatnim (ovotjednim) oštećenjem - ne smijem nosit ni vrećice iz dućana... :/
govorim o svom djetetu, i onim što ona VOLI, i čime se želi baviti... iako rekreativno, PLAĆA SE.
i srce mi zatreperi svaki puta kad se sjetim Janice i njezinih pobjeda,i placem od srece kada Blanka postigne novi rekord ili Sanja u plivanju postavi novi svjetski rekord..covjek koji nije bio u sportu,koji se nije zrtvovao radi sporta,zivio za sport i zivio za to da ostvari san koji si je zadao nikada ne moze shvatiti svijest sportasa,nikada ne moze u dusu osjetiti ono sto taj sportas,taj borac osjeca kada dobije medalju na prsa ili stogod.
kad bi to Davore osjetio ili postigao,mozda bi sa drugacijim stavom se okrenuo ovoj temi;a da u mnogocemu ima krajnosti i ruznoga,to uopce nije upitno no zalosno je iz te prizme donositi zakljucke i stavove.
sundrops, čini mi se da je sve krenulo od (ne)mogućnosti bavljenja sportom za široke mase, već samo za one koji si to mogu platiti - ili koji će se žrtvovati do granica siromaštva da bi nešto postigli...
Zato jer je njegovo mišljenje ponižavajuće za sve vrhunske sportaše jer Davor kažepa kad smo kod potpisa, ja opet potpisujem davora.
uostalom - ne razumijem zašto inzistirate da je njegovo mišljenje neprihvatljivo? pa ima pravo na njega :? ...Zato jer patronizira i ne izražava svoje mišljenje kao svoje nego kao jedino ispravno, zato jer potcjenjivački i bahato govori o tuđem radu, a i o tuđem roditeljstvu.da je radi njihovog preseravanja nečije dijete zakinuto za vrijedan rekreativni sadržaj.
Dosta objašnjenja??
Btw, zar nisi plaćala članarinu u klubu i u ono vrijeme kad si bila ponosna na uspjehe svog djeteta i hvalila TKD kao vještinu koja razvija i psihu, a ne samo tijelo?govorim o svom djetetu, i onim što ona VOLI, i čime se želi baviti... iako rekreativno, PLAĆA SE.
Poslala sam mail pred par sati jednom klubu i dobila od njih prekrasan odgovor. Dijete mi se samo treba javiti na trening iako sam navela da nema konstituciju sportašice, da nije natjecateljski tip i da želi trenirati isključivo samo zato jer odbojku voli bez ikakvih očekivanja. Uglavnom-žele je kao svog člana.Za sitne novce koje potrošim u dućanu i donesem doma spizu na dnu vrećice.
dunja&vita
Hodanje, trcanje, bicikl, role i sl. su super nacini rekreacije i jeftini, zdravim osobama i dovoljni ali mislim da je velikom broju ljudi potrebna i strucna osoba koja ce im pokazati i pribliziti neke vjezbe i preporuciti sto bi im odgovaralo. Danas svaka druga osoba ima ozbiljnih problema s kralježnicom i samo pola sata hodanja dnevno ne može im dovoljno pomoći. Uostalom, većina ljudi lakše vježba u društvu i kad im netko umjesto njih smislja što će raditi.Možeš se rekreirat i na svježem zraku, to je barem besplatno...
Nemoj ovo krivo shvatit, stvarno mi nije namjera da te bockam, nego želim reći da bavljenje sportom ne mora nužno biti nešto skupo. Nego, mi smo svi fini pa nam je draže cupkat u nekom fancy fitness centru, nego pola sata brzog hodanja-besplatnog, vani Kiss
Radim kao trener svaki dan, i iz svog iskustva mogu reci da su se mnoga lijepa poznanstva i prijateljstva sklopila izmedu cura i zena koje duze vremena idu na treninge skupa i u takvoj atmosferi čovjek se opušta i lakše nađe motiva za vježbati nego doma sam gdje uvijek nego dolazi, prolazi, prekida. A i faktor motivacije je kad platis, onda ti je zao neotici.
Ne znam zašto je između svih nepotrebnih stvari na koje svaki dan trosimo novac takav problem platiti dvjestotinjak kuna za treninge. U klubu gdje ja radim treninzi tri puta tjedno za dijete su 180 kuna mjesečno, ako brat ili sestra idu isto za njih je pola cjene. Za odrasle je dvjesto kuna.
Super bi bilo kad bi firme ili država subvencionirala dio cjene, ali nazalost daleko smo od toga.
A čak i to možda ne bi navelo ljude da se masovnije bave nekim oblikom rekreacije. Imala sam jednu firmu koja je svojim ženskim djelatnicama pola godine plaćala pilates. Dk im je bilo besplatno prilično su neredovno dolazile i nije bilo nekih značajnijih rezultata. Iduce godine firma im je to ukinula i neke su nastavile dolazit i same su placale. I dolazile su na skoro svaki trening.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom