Ako je teren vlasništvo Grada ili iz gradskog proračuna klubu ide lova za rad s djecom, onda ne-omogućavanje nedarovitoj djeci s toga područja da se bave tim sportom, nije baš valjana rabota.
Davor nije rekao No sports! za bavljenje rekreacijom i sportom kao osobnim ulaganjem u svoje zdavlje i vitalnost, nego ovakvoj sportskoj politici kao sustavu - ako sam dobro razumjela - koji sport, u trenutku kad je djeci najpotrebniji (u pubertetu) jer su izloženi nekim negativnim poticajima, čini nedostupnim jer nisu daroviti za njega ili im roditelji ne mogu priuštiti.
Svi zaposleni građani u Zagrebu plaćaju dio svoje zarade u gradski proračun, iz kojega se financiraju sportski programi, koji prečesto nisu dostupni njihovoj prosječnoj djeci jer moraju izdvojiti neki novac da im to priušte.
Npr. jeftiniji je moj mjesečni aerobik nego djetetov nogomet.
