 |
|||
Evo, da ne smišljam odgovor (lijena samyaya prvotno napisa
), poslužit ću se yayinim.
A što se tiče bijelog roblja, mislim da je manje bijelo roblje onaj tko do 30.-35. godine života sebi i svojoj obitelji osigura milijune i financijski bezbrižan život (za nekoliko generacija), nego ljudi koji rade za mjesečne plaće čiji iznos neću ni komentirati (ako je uopće i dobiju), a najizglednija perspektiva u mirovini im je kopanje po kontejnerima. :/
Evo, da ne smišljam odgovor (lijena sam
A što se tiče bijelog roblja, mislim da je manje bijelo roblje onaj tko do 30.-35. godine života sebi i svojoj obitelji osigura milijune i financijski bezbrižan život (za nekoliko generacija), nego ljudi koji rade za mjesečne plaće čiji iznos neću ni komentirati (ako je uopće i dobiju), a najizglednija perspektiva u mirovini im je kopanje po kontejnerima. :/
Ne znam koliko puta ću morati ponoviti, ali evo još jednom: ne pada mi napamet dijete dati u bilo koji sport....S ovim se djelomično slažem...ne bi bilo u redu da je istina...ali nije..pa ponavljam pitanje, jesi li pokušao upisati klinca na neki sport pa ga nisu primili jer nema mjesta..jer za svu djecu ima mjesta...to što neko dijete odustane jer ili je naporno, ili se nije pronašlo u dotičnom sportu..ili iz nekog drugog razloga nije pitanje resursa već talenta, volje, želje i truda...Ono što se meni cijelo vrijeme nameće je mišljenje kako ti inzistiraš (oprosti ako sam u krivu) da sve sportske aktivnostti budu besplatne...pa je to problem...ako je tako imaš školske dvorane doslovno prazne jer nema zainteresiranih klinaca koji bi ih napunili...
Kad bi tebe netko ovoliko uporno salijetao neka svojem djetetu dadeš drogu, a ti to ne želiš, reci, kako bi reagirala? Pa ti objasne da bi baš dijete trebalo probati malo 'vake ili malo 'nake droge, a tebi sve nešto zlo u želucu. I onda te još proglase cicijom jer uskraćuješ djetetu nešto jako važno.
Nemam apsolutno nikakvih problema platiti aktivnosti koje držim poželjnim za svoje dijete, a sport to nije. Umjesto sporta koji je po svojoj naravi pretjerano selektivan (i po mojem skromnom mišljenju parazitska aktivnost koja počiva na izrabljivanju dječjeg rada), svojem djetetu priželjkujem rekreaciju kao ne-elitističku aktivnost primjerenu svima ostalima. Problem u realizaciji tog nastojanja nastaje zbog Pareto distribucije resursa gdje 5% sportski nabrijane populacije uzurpira 95% zajedničkih resursa; financija, dvorana, trenera ... svega. Pri tome se samo manjina (!) od spomenutih 5% stvarno bavi sportom, a umjesto toga fino parazitiraju na kojekakvim klupskim "funkcijama". Gadi mi se to plaćat, a nemam izbora.
(gimnastiku smo bez previše očekivanja na nagovor prijatelja probali na DIF-u - ne ponovilo se! Imam uvid u stanje u Sokolu i ne zanima me.)
Sanja, mislim da si prva pretočila u riječi materijalističke snove nekih roditelja malih sportaša. Do te razine ni ja nisam išao
Sport svakako, ne forsirati, ali bilo koja vrsta sporta uvijek!!! Taman to bilo vožnja bicikle po "Marjanu" ili "Žnjanu"
Vjerojatno neće trebati nešto posebno truda, jer su i tata i mama sportaši. Kad se dijete tako odgaja od malena, jednostavno tako i živi bez puno truda.
Zdravo je, poželjno, razvija tijelo, itd, itd, itd...
ja mislim da su svi ljudi koji o sportu imaju ovakav stav iskompleksirani bezveznjaci.
hvala ti od
ma gdje li su samo naše revne moderatorice ? ili se ovako smijemo častiti ?
ako smijemo ...................
neka igre počnu, sportske ,matematičke whatever
btw mene si popljuvala za ad hominem argumentaciju ,a ti je sad koristiš, pusek
Ne, nego sam se referirala na tvoju tvrdnjuSanja, mislim da si prva pretočila u riječi materijalističke snove nekih roditelja malih sportaša. Do te razine ni ja nisam išao
tj. objasnila sam što meni znači bijelo roblje.Sasvim mi je OK da se netko nađe u sportu i ostvari nekakve rezultate, dobije nekakve stipendije, proda se u bijelo roblje u Englesku, Španjolsku ... svejedno.
Bijelo roblje u inozemstvu za mene su, recimo, žene/strankinje kojima je oduzeta putovnica i koje su prisiljene na prostituciju, a ne nogometaši koji žive u krajnjem luksuzu i dobivaju nevjerojatno visoku satnicu kao naknadu za svoj rad. To je moje viđenje pojma bijelo roblje; naravno, ti imaš pravo na svoje.
mene strašno zanima što ćeš ti davore ako ti se dijete jednog dana bude žarko željelo baviti nekim sportom?!
Pa pustit će dijete, k'o i svaki drugi roditelj
Nisam za forsiranje, ooooo daleko od toga, od ambicioznih roditelja koji ajmo reći "upiru" neki sport, a nažalost poznajem i takve, ali dijete usmjeriti u jedan sportski život je meni sasvim normalno i prihvatljivo i to ne treba biti određeni sport ako dijete nije izrazilo želju za nečim, ali umjesto subotom šetanje po centrima i kafićima otići s djecom na izlet, igrati se, voziti bicikle i sl. to mi je super i također se smatra jednom vrstom sporta.
Osobno ću sutra dijete podržati ako bude željelo nešto određeno trenirati. Vozit ću je na sport i podržavati dokle god bude htjela, ako odustane, fala Bogu, nisu svi sportaši i ne moraju biti. Isto tako, ne bude li sportskog duha u našoj sportskoj obitelji, neću forsirati.
Mada vjerujem da nekako i to dođe iz obitelji, jer mi smo od onih što rađe odu voziti bicikle i šetaju po prirodi, nego sjede u kafićima i šetaju po centrima. Valjda će nešto dobro iz toga pokupiti i moja L, a i druga djeca koju ako Bog da rodim
ja uopće ne razumijem što želiš reći s ovim postom.hvala ti od
ma gdje li su samo naše revne moderatorice ? ili se ovako smijemo častiti ?
ako smijemo ...................
neka igre počnu, sportske ,matematičke whatever
btw mene si popljuvala za ad hominem argumentaciju ,a ti je sad koristiš, pusek
kada sam napisala "iskompleksirani bezveznjaci" mislila sam na ljude koji smatraju da je isto dopustili oni djeci da treniraju neki sport ili im u ruke gurnuli dop, što je upravo par postova više rekao davor.
pa ako je na forumu dopušteno sport izjednačavati s drogom, bijelim robljem, dopingiranim niskokvalificiranim lopovima a da moderatorice na to ostanu mrtve-hladne, zašto meni ne bi bilo dopušteno za one koji koriste takvu argumentaciju reći da su iskompleksirani bezveznjaci?
ne znam uopće bog čega si se ti našla prozvana. jedino ako smatraš da je sport jednak drogi, onda, štajaznam, nemamo o čemu razgovarati ti i ja, nisto kao što o čemu nemamo razgovarati ni davor i ja.
al valjda ubijam vrijeme. definitivno bi mogla prijeći na neki pametniji način ubijanja vremena, neki značajniji i svrhovitiji.
a pusu ti neću poslati
nismo si ipak toliko dobre.
Topic je otkljucan. Nas osvrt na njega napisale smo na stickan topic na vrhu podforuma.
Molim vas da u ovom topicu ne komentirate post moderatorica.
Hvala!
komentari na postupak moderatorice prebaceni su ovdje
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=87134
molimo vas da se drzite teme
Hvala, vidio sam. Nemam potrebu tamo ostavljati tragove jer vidim da me sasvim uspješno blate i bez mojeg doprinosa.
Najsažetiji razlog zašto ne želim imati ništa sa sportom dade se izraziti s jednom tipično američkom frazom: "What's in it for me?" ili po naški: "Ima li ovđe mene?". Zaključio sam da nema i to bi bilo kraj priče da me ne ljuti što tuđom voljom ipak moram sudjelovati u sportu kao pokrovitelj.
Smatram da se bez stresa mogu baviti rekreativnim tjelesnim aktivnostima i stvarno ne vidim da bi mi bavljenje bilo kakvim formalnim aktivnostima, dakle sportom, na bilo kakav način pomoglo zdravlju a još manje zadovoljstvu.
Zašto mislim da se sudjelovanje djece u sportu ne razlikuje od zloupotrebe dječjeg rada lako je vidjeti iz činjenice da i zakonodavci tu sličnost prepoznaju. Kako ne bi ostali bez cijelih generacija sportskih nada - sudjelovanje u sportu definiraju kao izuzetak. Na primjer United States Fair Labor Standards Act (1938). Zvanično tumačenje je ovdje: http://www.dol.gov/elaws/esa/flsa/cl/exemptions.asp
Nisam se dočepao članka: http://irs.sagepub.com/cgi/content/abstract/32/4/389 ali očito je da govori o istome.
Obzirom da nemam simpatija prema ambicijama sportskih saveza, u angažiranju djece u "vrhunskom" sportu vidim samo zloupotrebu dječjeg rada i tome se protivim... koliko mogu.
U pisanju se često služim Reductio ad absurdum argumentacijom gdje se teza ogoli do apsurda pa kad se pokaže da i takva ogoljena prkosi protutezi - stvar je jasna i argumentirana. Takvim ogoljenjem se neke "stvari" imenuju nešto grubljim rječnikom, ali nisu usmjerene prema osobama ili njihovom svjetonazoru - odnose se samo na temu rasprave. Dakle, kad nabrajam doping, zlostavljanje djece i slično, radi se o pojavama koje definitivno postoje, iako se sasvim sigurno ne dogode baš svakome. Tvrdnja da ne postoje je kontrateza
Re: No sports!
Mislim da kao i sve u zivot, ni ovo im necu moci braniti, bice to stvar njihovog izbora.
Pre bih da se bave sportom, nego da odu u nesto drugo, ali ne bih volela da koriste neka doping sredstava.
Mozda je offf topic, ali moram napisati i ovo. Ja sam se pre 10-tak i vise godina bavila rukometom. Trenirali i po dva puta dnevno.., ali u odnosu na sada mislim da je to nesto drugo bilo. Ni to mi nekada nije odgovaralo, jer sam htela malo slobode, ali sada kada gledam ne bih nikada menjala taj deo svog zivota. Ostale su mi najlepse uspomene iz tog perioda, ali mnga vazna zivotna iskustva stekla.
ima čovjek pravo, mislim, koja je svrha profesionalnog sporta, ali zbilja?
i točno to, what's in it for you?
šta vi i ja imamo od jednog dinama,hrvatskog rukometnog saveza, ili hrvatskog skijaškog saveza?
ponosni smo na pobjedu 'naših' dečkiju (uvjetno pokoje cure)? ide se toliko daleko da šačicu ljudi umiješanih u sporedne sportove proglašavamo ambasadorima hrvatske? meni je to tak apsurdno..
mirko filipović, ambasador hrvatske i saborski zastupnik? mislim, helou..i ja bi trebala biti ponosna što je dotični iz hrvatske? ili bi taj njegov sport trebao biti uzor nekom mladcu?super, ali ne za mog sina...
slavna engleska nogometna liga? na youtubu ima bezbroj filmića njihovih odvratnih i vulgarnih eskapada..tiger woods? fenomenalan karakter koji se zaradio milione..i tako dalje i tako dalje
dakle, koja je svrha profesionalnog i televizijskog sporta osim apsolutno nezasluženo preplaćenih zvijezda i manipulacije masa? i toga što se u sportu vrti ogromna lova, brandovi, sportska oprema, televizijska prava..a mali čovjek sjedi na kraju svog tog lanca u fotelji, u svojoj maloj dnevnoj sobi i sve to plaća..ali navija za 'svoje', eeej 'naše'..
prijatelj trenira trčanje i maratonac je..radi se o odricanju i boli, pogotovo na profesionalnom levelu..poticati dijete na takvo što može imati samo ambiciozan roditelj koji želi da dijete 'uspije' (čitaj: uđe u biznis i okrene lovu)
da se razumijemo, tjelesne aktivnosti, dječja igra, trčanje, momčadski sportovi, treniranje juda u obližnjem klupu iz razonode, to mi je ok..ali kad to krene ka profesionalnom sportu, to ima jedinu svrhu da se kroz teška odricanja i svakojake stimulanse zaradi lova..ništa više
Pa, to vam je kao i sve u zivotu. Ne mozete znati kakav je to osecaj kada pobedjujete ili gubite, dok ne probate.
Nekada sam pomno pratila svaki sportski dogadjaj, a sada jedva da se i setim.
... kao i u svemu što je vrhunsko.
Znaš li kakva su odricanja mladog čovjeka koji želi postati vrhunski glazbenik? Sticajem okolnosti znam dvije obitelji koje imaju takvu djecu. Roditelji ih PRATE koliko god mogu, ali su djeca ta koja "vuku" naprijed. Rodili su se da bi svirali, shvatili su to, imaju ljubav prema glazbi i vježbanju, to je njihov životni put. Jedan od njih svira dva instrumenta na vlastiti zahtjev i to radi savršeno. Misliš da ga treba zaustaviti u tome samo zato da se ne bi odricao? Bi li to bio dokaz roditeljske ljubavi?? Jer-sačuvajbože da dijete postane vrhunsko u bilo čemu???
Moj kolega studirao je dva fakulteta u isto vrijeme-oba srodna, vrlo naporna, zahtjevna, s gomilom vježbi... Učio je na tramvajskim stanicama dok je čekao prijevoz s jednih vježbi na druge, spavao je malo, svega se odrekao vrlo svjesno. Diplomirao je u dvije godine na oba-ne znaš koji je teži. Je li i njemu trebalo stati na put? Bi li njegovi roditelji također pokazali svoju ljubav time da su ga jednostavno zaustavili? Da su to napravili danas bi bili siromašniji za vrsnog stručnjaka.
Jednostavno nije istina to da roditelji "guraju" djecu u svim tim slučajevima. Jer-ako je istina onda bi isto tako mogli tvrditi da je svaki utjecaj roditelja pogrešan, da je bilo kakav poticaj, smjernica loš. Npr. srećem se s djecom iz veganskih obitelji. Veganstvo je izbor roditelja, a ne djeteta. I-zamisli!-djeci često nedostaje osnovnih nutrijenata. Je li to opozitno davanju dopinga??? Meni je, svodi se na isto: šteti se djetetovom zdravlju.
Izbor npr. Waldorfske škole nakon koje dijete jednostavno ne može pratiti nastavu u srednjoj ("običnoj") školi je također izbor roditelja. Dijete postaje frustrirano nemogućnošću da postigne kvantum znanja potreban za daljnje školovanje jer ima "rupe" u esencijalnom znanju što itekako šteti njegovom mentalnom zdravlju. No, to je bezazleno jer nije sport???
Vrhunski kompjutorski stručnjak obično već kao vrlo mlad provodi jako puno vremena nad "strojem", udaljen od RL, šteti mu to očima, mozak je izložen stalnom titranju monitora, zračenju, stradava mu kralješnica, muskulatura mu atrofira... Hajmo i njima zabraniti da budu vrhunski??
Zašto je tako teško shvatiti da jednostavno postoje djeca koja osjete ljubav prema sportu (ili bilo čemu drugom) i idu dalje, žele više. Da to nitko ne osjeti, tu strast prema nečemu, danas bi bili na nivou pračovjeka koji još nije otkrio vatru jer težnja za znanjem je isto što i težnja da se napreduje u bilo kojem pogledu. Netko tu strast ima, netko drugi nema. Treba razumjeti obje strane.
mim
mim
pa druga je stvar kada dijete zeli nesto. besmisleno je to usporedivati sa, recimo, roditeljskom bolesnom ambicijom u koju sam se nebrojeno puta mogla sama uvjeriti dok sam trenirala tenis (a i sama sam joj bila izvrgnuta
sad se tu klanjate mim, koja je ustvari rekla isto sto i sofke i davor ali na srcedrapajuci nacin i u dijametralno suprotnom primjeru.
Uopće nisam rekla isto što i oni. Nisi pažljivo čitala.
Naime, Davor i Sofke tvrde kako roditelji "guraju" djecu zbog težnje za zaradom i spominju djecu koja teže vrhunskom u kontekstu bijelog roblja. Ja tvrdim da djeca "guraju" roditelje zbog strasti i želje da nešto naprave. Ako nisi bila ta vrsta djeteta nikad to nećeš shvatiti. Kao ni Davor.
Ma kao da svi postaju vrhunski sportaši :/
Ponekad mučkanje odraslih spriječi djecu, ponekad odustanu, ponekad nisu niti uporni niti talenti, pa sto je razloga i sto odgovora.
Osobno sam u sportu cijeli život, mm je u sportu, brat i cijela moja obitelj, ne znam, možda se čovjek razočara pa odustane, mi osobno nikad nismo pucali na neke olimpijske medalje i sl.
Kod nas je to fraza "bitno je sudjelovati", a biti prvi ili zadnji, nebitno je, jer ne mogu realno svi biti dobri sportaši, netko nema poticaja, netko podrške...ma mogli bi rastezati ovu temu u nedogled.
Različitih je i stavova, mišljenja i odoja, evo ja ću navesti samo neka:
1. Moja prijateljica, s prijašnjih 100 kg mi jednom prilikom mi je kazala da se njoj jednostavno ne miče, ne zato što ne voli sport, već zato što je depresivna i svjesna koliko je teško zdravo smršaviti.
Dugo vremena je od nezadovoljstva odbijala bilo kakvu aktivnost. Nažalost, zbog jedne kraće bolesti, srećom izliječene, smršavila je, kada je krenula i vidjela da se može dobila je neku vrstu poticaja, danas ima 69 kg, još uvijek ranom zorom trčii totalno živi drugačijim životom. Znači poticaj, kad je krenulo na bolje, kad su kg počeli padati zbog bolesti, shvatila je da bi mogla zaista napraviti nešto bolje.
2. Dečko koji trenira judo kod mm, ima tatu koji ustvari trenira umjesto svog sina, nekada davno otac je trenirao judo i htio pošto poto osvojiti barem zlatnu državnu medalju, ali nije uspio, sada svoju ambiciju usađuje u sina. Dijete je forsirano, hoće da trenira, nije sporno, ali puno puta se za različite stvari može čuti "ali tata ne želim, tata nisam spreman" i sl.
3. mm je sa osam godina izrazio želju da želi trenirati judo, roditelji su mu iz ne znam kojih razloga branili i on je kradomice da nitko ne zna odlazio na treninge. To je trajalo i kada su roditelji vidjeli da mu se zaista svidjelo pustili su ga. Rezultat, je taj što je cijeli život ostao u sportu, kad su njegovi vršnjaci u srednjoj školi izlazili i eksperimentirali s opijanjem i sličnim stvarima on je trčao na trening. I dan danas je ostao u judu, nakon super profesionalne karijere, zlatnih državnih i međunarodnih medalja, postao je trener i sada svoje znanje prenosi drugoj djeci. Doduše, bolest crijeva mu je onemogućila dalje aktivno bavljenje sportom, ali srce u tom sportu još uvijek kuca, jer je postao trener.
4. Ja sam kao dijete promijenila sto sportova i sve bi trajalo mjesec dana, roditelji su puštali i plaćali, misleći da se možda jednom negdje zadržim i jesam sa 18. godina sam se zadržala na jednom sportu i dan danas sam u tome.
Ja zaista nemam komentara na ničije mišljenje, jer smatram da svatko ima razloga za svoj stav, osobno mi branjenje sporta nema smisla, dokle god je sve uredu i dokle god roditelj može kontrolirati (ima svega, ma zaista ima, nažalost).
Ako djecu s jedne strane slušamo, pratimo i ponašamo se prema njima kao prema malim ljudima, možda bi bilo uredu i podržavati ako dijete želi bavljenje nekim sportom ili bilo kakvom pozitivnom aktivnošću, bilo sviranje klavira, pjevanje u zboru i sl.
Nama je sport donio samo dobre stvari, pozitivne i kad je trebalo zavoditi dečke, imala sam s čime
Nije nužan, naravno da nije, ima ljudi koji se nikad ničim nisu bavili, ali je dobar, za zdravlje i sl. i to bilo koji sport, ne mora biti na profesionalnoj razini i glupo je očekivati da će sva djeca biti profesionalci.
Ali ako naše mališe nešto veseli, ma veselimo se i mi s njima, dokle god je to uredu
Ovog boldanog nažalost ima i susrećem češće nego sam mislla da hoću.Uopće nisam rekla isto što i oni. Nisi pažljivo čitala.
Naime, Davor i Sofke tvrde kako roditelji "guraju" djecu zbog težnje za zaradom i spominju djecu koja teže vrhunskom u kontekstu bijelog roblja. Ja tvrdim da djeca "guraju" roditelje zbog strasti i želje da nešto naprave. Ako nisi bila ta vrsta djeteta nikad to nećeš shvatiti. Kao ni Davor.
Zapravo susrećem svašta, svakakve i djece i roditelja, ali sport ne čine pojedinci i kad nešto gledamo ne trebamo gledati sve crno, ako mi takvi nismo.
Ako smo roditelji koji samo žele sreću svojoj djeci, zašto se brinuti o tuđim ambicijama i nakanama???
shvatila sam te. ali primjera o kojima pricaju Davor i sofke je daaleko vise, nazalost. tako da razumijem o cemu pricaju (imala sam se i sama prilike uvjeriti), a ovo o cemu pises mi je predivno, kada djeca imaju takav talent i volju.. to je ono sto ja zelim za svoju djecu (takav je npr. md, a ja nisam, nazalost).Uopće nisam rekla isto što i oni. Nisi pažljivo čitala.
Naime, Davor i Sofke tvrde kako roditelji "guraju" djecu zbog težnje za zaradom i spominju djecu koja teže vrhunskom u kontekstu bijelog roblja. Ja tvrdim da djeca "guraju" roditelje zbog strasti i želje da nešto naprave. Ako nisi bila ta vrsta djeteta nikad to nećeš shvatiti. Kao ni Davor.
ali da znate ljudi moji koliko je ogavno vidjeti takvog roditelja na djelu.. grozila sam se toga cak i dok nisam imala svoju djecu, a sad bi vjerujem jos 1000 puta vise
Kužim te, ali oko sebe viđam puno više onih drugih, pozitivnih primjera u kojima roditelji samo pokušavaju pratiti djecu. Eto, moja želi učiti jezike. Uči kod kuće, sama, upisala se bez mog znanja na jedan od njih, čita i prevodi sve što stigne, piše pjesme na engleskom.... Očito su joj jezici strast, a nikad je se nije poticalo nego je samo dobila naše odobravanje težnje za tom vrstom znanja. Sad želi još jedan. Da je zaustavim? Ne mogu, naći će način kako da to ostvari-kao i do sada. Glazba je ne zanima previše iako je za nju zaista talentirana. Ne pada mi na pamet da joj biram taj životni put samo zato jer ona to može. Neka ga izabere sama-ja ću je samo nastojati pratiti. Sport je nešto u čemu uživa, rado odlazi na treninge, ali to joj nikad neće bit profesija. Da je zaustavim u treniranju samo zato jer neće postići vrh u tome? Neću, sve dok uživa, a za to zaista ima mogućnosti (ma što Davor tvrdio o nemogućnosti bavljenja rekreativnim sportom).
ali da znate ljudi moji koliko je ogavno vidjeti takvog roditelja na djelu.. grozila sam se toga cak i dok nisam imala svoju djecu, a sad bi vjerujem jos 1000 puta vise
Vidiš, zanimljivo je da toliko ustraješ na glazbi i jezicima na topicu koji nema baš nikakve veze s glazbom ili jezicima. Slobodno otvori topic na kojem ćeš se zalagati protiv glazbe i jezika na kojem to neće biti OT. Možda te čak neće ni izvrijeđati zbog stavova.
Ovo što slijedi je uglavnom zezancija, ali ocrtava neka moja razmišljanja:
Zamišljam nekakav naglavačke svijet u kojem glazbenici UMJESTO sportaša dobivaju silnu lovu. Zagrebački konzervatorij je glazbena ustanova br.1 u cijelom svijetu, simfoničari su stalno na turneji i smrdljivo su bogati jer su im koncerti rasprodani, a glazbeni pedagozi su najbolji na svijetu. Značajni izvozni prihodi dolaze od diskografije, a hrvatski bendovi su najpoznatiji na svijetu.
U tom istom svijetu POSTOJE sportaši koje, jednako kao i do sada, u potpunosti financiraju roditelji, imaju čeličnu volju i JEDNAKO KAO I U NORMALNOM SVIJETU postižu rezultate. Sva je razlika da nema nogometa, nego se nogomet igra u školama između trule kobile i graničara, a čak su i cure poželjni igrači. Sportski pedagozi ne postoje.
------------------------------------------------------------------
A sada zaistač:
Zašto mislim da je tako? U sadašnjem trenutku u "sportu" rade i za to dobivaju (naše) novce cijela sila nekvalificiranih ljudi koji nemaju veze sa sportom. Od funkcionera na dalje. Lasica je na 4-toj stranici ovog topica linkala dokument o tome: http://www.hrks.hr/skole/15_ljetna_skola/6.pdf
39% djelatnika nema nikakvu stručnu kvalifikaciju za obavljanje stručnih poslova u sportu. To zbog definicije sportskog stručnjaka podrazumijeva da se NIKAD nisu bavili sportom.
Zanimljiva je definicija sportskog stručnjaka kao osobe koja je školovana ili se bavila sportom. To bi u glazbenom svijetu značilo da je Mica Trofrtaljka zbog iskustva u narodnjačkom klubu - glazbena stručnjakinja. Prema analogiji sa sportom ona bi bila sasvim dovoljno kvalificirana za ravnanje, recimo, Zagrebačkom filharmonijom. Znamo da će se prije pakao ohladiti nego se to dogodi.
Zbog toga mislim da nije primjereno sport uspoređivati - s bilo čime drugim.
Ja vidim da je ovdje došlo do terminoliške zabune. Davor govori o sportu i rekreaciji kao o dva različita pojma, a neki sve to nazivaju sportom. U osnovi se mišljenja obiju strana i ne razlikuju drastično.
I meni se sad to čini :/
ovo je, na žalost, točno: ispravno bi bilo koristiti termine "natjecatljski sport" i "rekreativni sport"
Mislim da je to podilaženje, ali bih to mogao prihvatiti.
Zašto podilaženje? Hajdmo opet u analogiju s drogama. Svaki biljni čaj je striktno govoreći - droga. Poznata firma koja dila čajeve iz Portoroža se zove Droga. Ipak, izraz "droga" nije baš omiljen i kad piješ kamilicu nisi na rekreativnoj drogi. Dakle, nešto kao odnos rekreativna i natjecateljska droga ne fercera. Samo zato što biti "sportaš" ima neopravdano pozitivne konotacije u društvu mi nije dovoljno dobar razlog za prikrpavanje rekreaciji. Na primjer, što je to "sportsko-rekreativna lagana šetnja cvjetnim proplankom"? Zvuči bedasto, jel' da?
Evo malo materijala za razmišljanje. Današnji Jutarnji donosi veliki naslov: ‘Pojedu’ trećinu proračuna, a medalje osvajaju drugi.
Konkretno nekakvih pedesetak milijuna. I ništa. Zapravo - samo odskočna daska za dalju preprodaju. Nikakvi rezultati, 0kn plaćenog poreza, nikakav angažman oko rekreativaca.
Za usporedbu, ukupna izdavanja za svu rekreaciju su oko 8 milijuna.
Svaka čast "vrhunskim" sportašima, ali kad su već tako dobri, što ne bi bilo logično da koju kunu namaknu i od ulaznica? Mislim, ako TO nitko ne želi ni gledat - zašto to moramo plaćat?
moje dijete je registrirani sportas, lani na drzavnom prvenstvu osvojio srebro u jednom i broncu u drugom sportu. na treninge ga nitko ne tjera, ne dopingira se. sport voli kao i vecina djece koju ja znam.
dakle, ako se moje dijete bavi natjecateljskim sportom, moje misljenje se i dalje drasticno razlikuje od davorovog.
davore, ako ces ici u rasprave o sportu a ne o djeci u sportu morat cemo splitati temu i prebaciti je na neki drugi pdf.
Kužim. Sva ideja je da netko uzme lovu, a netko drugi bi rado koristio resurse u rekreativne i sportske svrhe. Pri tome oni koji lape lovu ne daju baš ništa za uzvrat nego samo uzimaju.
Kad pogledaš kroz prozor i ugledaš snijeg, jasno ti je da rekreiranje na cvjetnim proplancima ne dolazi u obzir i da ti za rekreiranje treba nekakva održavana građevina i po mogućnosti stručno vodstvo koje zna s djecom. Uz silnu pompu oko promocije zdravog života i tjelovježbe čovjek bi očekivao da mu objeručke prihvate proizvoljan broj djece bez obzira na talent i fizičke predispozicije. Kad ono...
Davore ti ne čitaš što ti drugi pišu. Molim te napiši mi gdje to ne primaju djecu...na koji sport odnosno rekreaciju? Pišeš da nema mjesta...gdje? Školske dvorane su otvorene za sve a zjape prazne jer nema interesa...
Na koju god rekreaciju da smo htjeli upisati dijete upisali smo...bez obzira na dob i talent...tako da ja ne razumijem o čemu ti pričaš...
E da, proplanci trenutno nisu cvjetni ali što fali ovima pod snijegom...di ćeš bolje rekreacije od sanjkanja i trčanja po snijegu...
Hvala na savjetima
MolimHvala na savjetima
U svjetlu incidenta od nekidan ( http://www.jutarnji.hr/poznati-odvje...-ulici/428821/ ) pitam se u kojoj bi školskoj dvorani ovi dečki mogli (rekreativno) igrati nogomet. Problem nije nastao prošli tjedan i zbog istog razloga su ljetos već prosvjedovali ( http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/i...eleni-val.html ). Ovaj put im je publicitet narastao radi nasilnika koji je vlastoručno intervenirao (navodno) gaženjem i pljuskanjem djece, ali u cijeloj toj paradi je osnovni razlog cijelog incidenta ostao u sjeni: dečki i dalje nemaju igralište.
o nobilu i samaru vec imamo temu lijepo molim da se ne siri i ovdje, on topic kod nas je ovakvo stanje sada - mm igra rekreativno za 20 kn mj. nogomet jednom tjedno, mala i ja se za 30 kn dnevno mozemo 3 sata rekreativno baviti plivanjem (cijena je za dijete 10 kn po danu, odrasli 30 kn), sad idemo skoro svakodnevno inace kad uhvatimo vremena, ona za 100 kn dva put tjedno i dalje trenira gimn. i to u rekreativnoj/nenatjecateljskoj grupi, sa skolom ide jednom tjedno na istu takvu rekreativnu gimn...bas smo rekreativna obitelj
greska- plivanje odrasli=20 kn
U Rijeci?
da
Logično. Čak se i janica preselila tamo otkako je postala rekreativka
na bazenu u Utrinama (koji nije u Rijeci nego u Novom Zagrebu) plivanje za odrasle iznosi 25 kuna.
moje dijete se bavi rekreativnim sportom na istom tom bazenu za 30 kuna mjesečno.
tako da ništa nije logično, samo je valjda teško priznati da nije sve crno ili bijelo.
Misliš 300kn?
ma ne mislim 300 kuna, Davore, nego 30 kuna
da probam kineski?
Ma ne, samo se čudim jer nisam čuo za program koji mjesečno košta 30kn. Daj malo više detalja jer me zaista zanima. Rekreativni program koji pohađa moj klinac košta 250kn i naravno da me zanima kako smanjiti troškove.
u skijanju i rukometu bas i nema nesto love, nije bas da se ljudi obogate :shock:
jel?
Moja kći ima 15 godina i sportom se bavila samo kratko, nekoliko mjeseci, kada sam mogla pronaći trenera koji je htio prihvatiti netalentirano dijete i ne maltretirati je da postiže bilo kakve rezultate, trenirati je samo zato da se rekreira i zabavlja. Nažalost, takvi su ljudi jako rijetki i otkada smo se preselili, u Zg nismo pronašli nikoga.
IMHO, situacija za djecu poput moje kćeri je zbilja žalosna, svi profesori tjelesnog i treneri koje sam susrela bili su totalno ufurani u "postizanje rezultata", a rekreacijski programi za odrasle nas nisu htjeli primiti ni u paru, čak ni ekipa koja pleše na onih 4-5 prirodnih ritmova. Odustala sam još davno i danas mi je žao, borimo se s viškom kilograma i njenim sad već potpunim odbijanjem svake vrste rekreacije.
evo napravili smo izracun za slijedeci mjesec - 175 kn za 10 sati gimnastike (s trenerima)+ 8 sati na bazenu (slobodno)
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom