Uglavnom se slažem. Profesionalno bavljanje sportom može biti veliko ograničenje u razvoju djeteta, u svojoj blizini imam klinca od 16 godina koji čitavu šk. god. visi po natjecanjima, a kad dođu praznici - opet. Stalno ide s natjecanja na natjecanje. Pri tome ga prati jedan od roditelja. Taj klinac nema društva, da o nekakvoj tinejđerskoj romansi i ne govorimo.
Ali rekreacija - definitivno. Mi ćemo M na jesen upisati u sportsku igraonicu jer je toliko pun energije koja se mora kanalizirati, i to baš u fizičkom smjeru, jer živimo u stanu, za kvartovsko dvorište je još mali, a neprestano bi skakao, igrao se loptom i slično, znate već i sami kako to ide.
Radi se o igraonici gdje se prati dječje napredovanje i gdje se kroz igru razvijaju sve skupine mišića (inzistira se više na razvijanju dobrih tjelesnih navika, nego na usmjeravanju u neki konkretan sport).
Inače, jedan je učitelj tjelesnoga mojoj prijateljici savjetovao da malo dijete nikako ne daje prerano u sport tipa košarka, nogomet, tenis ili sl., već na gimnastiku kako bi se tijelo pravilno razvijalo, što je klincima najvažnije.