Ovog ljeta smo bili dosta aktivni, 2 tjedna na obiteljskom esperantskom susretu u Ceskoj i 2 tjedna na moru. A tokom sva 4 tjedna smo imali dosta veliku frku sa Vedranom, dijelom i zbog Zrinkinog produzenog dojenja.

Naime, u normalnom dnevnom ritmu prije ljeta i putovanja je Zrinka cicala 3-4 puta dnevno, no kako se promijenio dnevni raspored tako je ona htjela cicati svako malo, bilo je dana kad je bilo i desetak dojenja i kad je stalno visila na cici. I tu su poceli problemi sa ljubomorom ... Vedran je bio ljubomoran na mamu i na sestru pa su poceli ekscesi. Zanovijetanje, stipkanje, vikanje, ogranicavanje Zrinkinog kretanja, razbacivanje stvari, sve do vec opasnijih stvari tipa gusenje sestre, udaranje sakama u glavu, nogama u glavu, podmetanje nogu ... zaista smo izludili. Ako MZ skine Zrinku sa cice onda ona vristi, Vedran ih iznervira obje pa onda mala place, MZ vice i nervira se, Vedran tad udari jos i vise ... jedino sto je palilo je bilo da ga fizicki iznesem (i to je bilo jedva moguce koliko se batrgao i udarao oko sebe) i polako krenemo u neku drugu aktivnost.

Znamo za taj problem da u svakodnevnom zivotu Vedran nema priliku biti dovoljno sa mamom (ja vozim njega i ZRinku u vrtic i nazad, nakon povratka Zrinka odmah legne na cicu, onda pak dodje kupanje i cicanje pred spavanje kad je Vedran opet sa mnom, jer pali samo uspavljivanje sa cicom ...) pa smo to koliko-toliko uravnotezavali tako da sam se ja vise igrao sa Zrinkom ili pak obavljao stvari po gradu sa njom dok su MZ i Vedran bili zajedno. No, ovako na putu je to bilo mission impossible i stalna prijetnja eksplozijom, cim smo bili zajedno. Vedran nesto radi, slucajno ili namjerno dokaci Zrinku, ona pocne plakati i trazi cicu (moje umirivanje nekad pali, ali cesce ne), krene cicanje, Vedran pocne raspirivati situaciju i ako tad nisma bio pri ruci da ga iznesem van odmah je buknula eksplozija. A natko je trebao uz to i kuhati, prati sudje, cistiti tako da nismo uvijek nas oboje bili raspolozivi za svakog ponaosob ... uostalom, mi smo obitelj tako da bi se trebali nauciti barem podnositi jedni druge, zar ne?

Zanima me kako je kod vas drugih koji jos dojite, a vec imate i vecu djecu koja pate od ljubomore .... sjecam se da sam vec jednom postavljao to pitanje, ali mislim da nisam dobio nesto odgovora.