Frka, dijelom i zbog produzenog dojenja

[tatek]

Ovog ljeta smo bili dosta aktivni, 2 tjedna na obiteljskom esperantskom susretu u Ceskoj i 2 tjedna na moru. A tokom sva 4 tjedna smo imali dosta veliku frku sa Vedranom, dijelom i zbog Zrinkinog produzenog dojenja.

Naime, u normalnom dnevnom ritmu prije ljeta i putovanja je Zrinka cicala 3-4 puta dnevno, no kako se promijenio dnevni raspored tako je ona htjela cicati svako malo, bilo je dana kad je bilo i desetak dojenja i kad je stalno visila na cici. I tu su poceli problemi sa ljubomorom ... Vedran je bio ljubomoran na mamu i na sestru pa su poceli ekscesi. Zanovijetanje, stipkanje, vikanje, ogranicavanje Zrinkinog kretanja, razbacivanje stvari, sve do vec opasnijih stvari tipa gusenje sestre, udaranje sakama u glavu, nogama u glavu, podmetanje nogu ... zaista smo izludili. Ako MZ skine Zrinku sa cice onda ona vristi, Vedran ih iznervira obje pa onda mala place, MZ vice i nervira se, Vedran tad udari jos i vise ... jedino sto je palilo je bilo da ga fizicki iznesem (i to je bilo jedva moguce koliko se batrgao i udarao oko sebe) i polako krenemo u neku drugu aktivnost.

Znamo za taj problem da u svakodnevnom zivotu Vedran nema priliku biti dovoljno sa mamom (ja vozim njega i ZRinku u vrtic i nazad, nakon povratka Zrinka odmah legne na cicu, onda pak dodje kupanje i cicanje pred spavanje kad je Vedran opet sa mnom, jer pali samo uspavljivanje sa cicom ...) pa smo to koliko-toliko uravnotezavali tako da sam se ja vise igrao sa Zrinkom ili pak obavljao stvari po gradu sa njom dok su MZ i Vedran bili zajedno. No, ovako na putu je to bilo mission impossible i stalna prijetnja eksplozijom, cim smo bili zajedno. Vedran nesto radi, slucajno ili namjerno dokaci Zrinku, ona pocne plakati i trazi cicu (moje umirivanje nekad pali, ali cesce ne), krene cicanje, Vedran pocne raspirivati situaciju i ako tad nisma bio pri ruci da ga iznesem van odmah je buknula eksplozija. A natko je trebao uz to i kuhati, prati sudje, cistiti tako da nismo uvijek nas oboje bili raspolozivi za svakog ponaosob ... uostalom, mi smo obitelj tako da bi se trebali nauciti barem podnositi jedni druge, zar ne?

Zanima me kako je kod vas drugih koji jos dojite, a vec imate i vecu djecu koja pate od ljubomore .... sjecam se da sam vec jednom postavljao to pitanje, ali mislim da nisam dobio nesto odgovora.

[ms. ivy]

ali zašto se uvijek za probleme sa zdravljem, bračne poteškoće a sad i bratsku ljubomoru uvijek prvo okrivi dojenje..?

[ms. ivy]

gle tatek kako si me pogodio, sva sam se spetljala.

[tatek]

ali zašto se uvijek za probleme sa zdravljem, bračne poteškoće a sad i bratsku ljubomoru uvijek prvo okrivi dojenje..?

Vec sam u naslovu rekao "dijelom i zbog produzenog dojenja"
Nije to jedini i najvazniji razlog, ali je zato dojenje bilo redoviti "detonator" za probleme.
Zrinka doleti, krene cicati i nema sanse da to u nasih cca 20 m2 na moru prodje za Vedrana neopazeno (osim ako bas nije u dubokoj igri) i, hop, eto njega sa svim mogucim remetilackim forama. A i to cicanje, traje li traje, mala je znala cicati doslovno satima ujutro.

Zanima me kako su drugi smirivali stvari u takvim situacijama, nama je to uspjevalo jedino fizickim odstranjivanjem Vedrana i to, jasno, nije bas isto dobra metoda. Em sto se to radi protiv njegove volje, em sto to radim ja kojeg on gleda i tako previse (a MZ ne moze zato sto ju mala ne ispusta od sebe) ...

[ms. ivy]

nemam iskustva s konkretnom situacijom, ali andrej voli sjediti u mojem krilu i cicati dok čitamo, slažemo kockice ili puzzle (da, da... ). bi li pomoglo da tž radi tako nešto s vedranom dok je zrinka prištekana?

[Brunda]

[quote="tatek A i to cicanje, traje li traje, mala je znala cicati doslovno satima ujutro.[/quote]
Mene je malo piknulo u oko to satima.
Možda da ste probali Zrinki malo skratiti podoje (s obzirom da to dojenje nije više toliko zbog hrane mislim da je satima u ovakvoj situaciji možda previše), pa čak i ako ona negoduje jer i to je znak Vedranu da nije on uvijek "krivac za sve" i da mama i tata popuste nekad i njemu a ne samo Zrinki. Kužiš? Možda si je uz sve on u svoju glavicu utuvio i to da uvijek on "izvisi" a Zrinka dobije što hoće i ovakav potez bi ih u njegovim očima možda malo izjednačio.

[emily]

uspavljivanje na cici smo mi odradjivali tako da sam ja sa njih oboje legla u krevet (tj. S. i ja legnemo u Ninin krevet, a ona se pristeka) i svi lijepo zaspemo

kad je N. zicala cicu po danu, ja bih radila isto ko i ajvica, pricala sa S., citala nesto za njih oboje, on bi se igrao a ja mu suflirala ili komentirala... itd.
kad je bila manja, ako bi me S. nesto trazio, nju bih samo dignula onako pristekanu i zajedno bi mu dala to sto zeli
moram priznati da nismo imali nikada nekih velikih ljubomornih ispada povezanih sa dojenjem

[tatek]

nemam iskustva s konkretnom situacijom, ali andrej voli sjediti u mojem krilu i cicati dok čitamo, slažemo kockice ili puzzle (da, da... ). bi li pomoglo da tž radi tako nešto s vedranom dok je zrinka prištekana?

Pokusali smo, ali Zrinka cica vrlo nemirno odnosno stalno mlatara nogama i mijenja pozu svakih 30 sekundi, a i Vedran je izrazito nemirno dijete. Svaki pokusaj je propao nakon minutu-dvije, nekad zbog Zrinkina mlataranja, a cesce jer je Vedran poceo sa zadirkivanjem, Zrinka odgovorila placem, MZ povisenjem glasa i katastrofa je vec bila na vidiku ...
Kad smo si "ugradili" jaci osigurac i nismo povisivali ton na prvu provokaciju tad je bilo malo bolje, no svejedno, u ova dva tjedna je Vedran barem 20-30 puta i uz nase hipermirne reakcije dosao do one tocke kad se vise nije kontrolirao vec instinktivno srljao sa namjerom samo da sto vise zafrkava i izazove ljutnju (znate onaj djecji izraz kad vidite da je mozak na "stand by"), tada su padali najgori udarci. Najgore je prosla MZ koja je dobila jedan direktni pogodak nogom u oko i jedan urlik na uho, a Zrinka i ja smo "samo" dobili po jednom u trbuh.

Ja razumijem donekle tu ljubomoru i namjerno smo isli prema njemu blago, no kad zapadne u tu bijesnu euforiju tada mi ga je zaista problem shvatiti i adekvatno postupati s njim s ljubavlju.
Moja je prognoza da ce se ulaskom u svakodnevicu stvari smiriti, jer ako nece tad cemo morati malo ozbiljnije popricati sa strucnim osobama (prije svega sa psihologicom u vrticu i Tanjom u PC Medvescak), zaista mi je tesko zamisliti ga takvog u skoli nagodinu ... :shock:

[tatek]

[quote=Brunda]

Mene je malo piknulo u oko to satima.
Možda da ste probali Zrinki malo skratiti podoje (s obzirom da to dojenje nije više toliko zbog hrane mislim da je satima u ovakvoj situaciji možda previše), pa čak i ako ona negoduje jer i to je znak Vedranu da nije on uvijek "krivac za sve" i da mama i tata popuste nekad i njemu a ne samo Zrinki. Kužiš? Možda si je uz sve on u svoju glavicu utuvio i to da uvijek on "izvisi" a Zrinka dobije što hoće i ovakav potez bi ih u njegovim očima možda malo izjednačio.

Slazem se sa time, to cicanje je postalo vise druzenje nego klopanje.
Ja isto mislim da je tu djelic problema, u takvim situacijama je Vedran cesce "izvisio" ... na zalost, to je nesto sto covjek instinktivno napravi, ide na ruku manjem djetetu naustrb veceg, i onda tek naknadno vidi da to nije pravedno.
Kad bi Vedran bio manje napasan tad bi i mi reagirali popustljivije prema njemu, a ovako reagiramo ljudski i na provokacioje, koliko god se trudili ostati mirni, ponekad reagiramo prejako.
Vjerujte mi, zaista je bilo tesko ostati smiren i suzdrzan ... nadam se da je ovo sad iza nas, a za slijedecu sezonu cemo se morati bolje pripremiti.

[VedranaV]

A da probate nekad s njim porazgovarati onako, ljudski, kao ti sad tu s nama, i to kad se situacija smiri, kad ste u nečemu totalno drugom? Razmišljam i tko tu ima problem - čini mi se da su to TŽ i Vedran. Po tome bi njih dvoje trebali razgovarati. Npr. razgovor tipa:

"Znaš Vedran, ja vidim da je tebi jako teško kad dojim Zrinku. To skroz razumijem, mi nismo baš puno skupa, i meni nekad fali biti sama s tobom. Voljela bih biti više s tobom jer si mi ti super i volim biti s tobom, ali nekad jednostavno ne mogu uvijek?

Meni je ok da se ljutiš kad dojim Zrinku, ali nije mi ok da nas tučeš. Mene jako boli kad me tučeš. Možeš recimo trgati papir kad se ljutiš. Da li bi ti to pasalo kad si ljut?

Hoćemo se dogovoriti da svaki dan samo ti i ja budemo skupa 20min? Da li si zbog toga ljut, što nismo dovoljno skupa ti i ja?

Jako te volim, znaš?"

I tak.
Čak i ako ništa ne odgovori, razmišljat će o tome.
Jesam li way off ili ipak blizu?

[VedranaV]

Ono "uvijek" je viška .

[Luna Rocco]

Sviđa mi se Vedranin prijedlog, osim što se ja ne bih fokusirala isključivo na Vedrana, već bih probala naći nekakav kompromis i sa Zrinkom (razumljiv i prihvatljiv njezinoj dobi) oko učestalosti i dužine podoja. Jer, činjenica je (bar mi se tako čini prema ovom što tatek piše) da je Zrinka "uzurpirala" mamu, a to nije ok.

[emily]

Zrinka mamu treba i to izrazava tako sto zeli dojiti
ja bih se fokusirala i na fizicko obracunavanje, jasno Vedranu dati do znanja da se udaranje, gadjanje predmetima, cupanje ... ne tolerira, da to jako boli i moze ozbiljno povrijediti svakog od vas ... da pokusa ljutnju izraziti na drugi nacin, ovo sto je VV pisala - udaranjem u jastuk, trganjem papirica, govorenjem "ja sam sada jako ljut" ili sl, kuzite sto hocu reci.

vidite da li ga jos nesto muci, da se nije posvadjao s nekim prijateljem, ili mu je netko rekao nesto sto ga je uznemirilo ...
meni je ovakvo slicno ponasanje (nekontrolirani ispadi bijesa, iznenadno nestrpljenje...) bio znak da nesto ne stima ... i ustanovili smo sto je bilo, a nakon razgovora se situacija vratila na staro, normalno ponasanje

[Luna Rocco]

Zrinka mamu treba i to izrazava tako sto zeli dojiti

Pa i Vedran treba mamu, zar ne?
Ja pokušavam sagledavati stvari iz Vedranovog kuta - mama je rijetko s njim, a sestrica joj je stalno na cici čime je mami i njemu onemogućeno da provode vrijeme na način na koji bi on htio.

Nisam siguran da će u takvim okolnostima samo razgovor s njim biti dovoljan.

Odnosno, ono što pokušavam reći jest da nisam pristaša teorije da samo veće dijete treba prihvatiti odgovornost za neku situaciju. Zrinka nije beba koja doji isključivo, tako da mislim da je moguće postići balans tako da oboje djece bude zadovoljno.

Npr., Vedranu TŽ kaže ovo što je VedranaV napisala, a sa Zrinkom se ujutro dogovori da će dojiti dok ne završi crtić, ili nešto slično.

[Luna Rocco]

Meni je ovo najviše od svega upalo u oko u tatekovom postu.

Znamo za taj problem da u svakodnevnom zivotu Vedran nema priliku biti dovoljno sa mamom (ja vozim njega i ZRinku u vrtic i nazad, nakon povratka Zrinka odmah legne na cicu, onda pak dodje kupanje i cicanje pred spavanje kad je Vedran opet sa mnom, jer pali samo uspavljivanje sa cicom ...)...

Čini mi se da Vedran protestira s pravom.

[VedranaV]

Dobro, ali u svakodnevnom životu su to uspjeli uravnotežiti.

Zamisli si scenarij u kojem Zrinka ne doji, ali cvili cijelo vrijeme jer joj fali npr. kontakt koža na kožu. Isto nije baš neka zabava.

[Brunda]

Zrinka mamu treba i to izrazava tako sto zeli dojiti
ja bih se fokusirala i na fizicko obracunavanje, jasno Vedranu dati do znanja da se udaranje, gadjanje predmetima, cupanje ... ne tolerira, da to jako boli i moze ozbiljno povrijediti svakog od vas ... da pokusa ljutnju izraziti na drugi nacin

Ovo po meni nije fer :/
Zrinka mamu treba a Vedran neka svoju ljutnju usmjeri na nešto drugo. Pa i Vedran treba mamu, a ako ne može drugačije, neka mu Zrinka "ustupi" malo svog, očito zagarantiranog vremena. Pa ako se ljuti, neka i ona malo "usmjerava" svoj bijes na nešto drugo.
Vedran i više nego očito to vrijme TREBA i on ga MORA dobiti, što ne znači da treba raditi i na njegovom kontroliranju i usmjeravanju bijesa.

[Brunda]

Kasnim

[marta]

Mislim da je topic na krivom mjestu.
Bas sam citala nesto sto bi se moglo primijeniti na ovu situaciju (ponekad i ja imam doma nesto slicno), jedno je homeopatska konstitucijska terapija, a drugo je da kad krene pitas ga(odnosno tvoja zena) da li on zeli nju zivcirati i gnjaviti. Nevjerojatno ali odgovor je gotovo uvijek DA.
A onda ga mozes pitati hoce li se igrati s tobom "kocekoga vise nazivcirati" ti njega ili on tebe, ILI ce pricekati da mama zavrsi to sto radi pa ce mu onda obratiti paznju. Bilo bi jos bolje da ga to sve mama priupita, odnosno osoba koju je napikirao.
Mislim da on ima dovoljno godina da moze sve to skuziti.
A zatim ono sto je Vedrana napisala.
Moje osobno iskustvo kao dosadnjakovicke i kao majke dosadnjakovica kaze da Vedran uopce nije ljut nego samo hoce paznju, fizicki kontakt ili ocni kontakt, ali ako to ne uspije ostvariti pribjegava drasticnim metodama. I skroz kuzi da gnjavi i maltretira. I vjerojatno ce izabrati da priceka nego da ti izmaltretiras njega.

[VedranaV]

Marta, ti si meni fantastična :D .
Mislim da će i meni koristiti tvoj savjet .

[emily]

Mislim da on ima dovoljno godina da moze sve to skuziti.

ovo je bio i moj point

[tatek]

Mislim da on ima dovoljno godina da moze sve to skuziti.

ovo je bio i moj point

Na zalost, ako i ima dovoljno godina da to skuzi, onda to ne pokazuje.

Razgovore kao ovaj

A da probate nekad s njim porazgovarati onako, ljudski, kao ti sad tu s nama, i to kad se situacija smiri, kad ste u nečemu totalno drugom? Razmišljam i tko tu ima problem - čini mi se da su to TŽ i Vedran. Po tome bi njih dvoje trebali razgovarati. Npr. razgovor tipa:

"Znaš Vedran, ja vidim da je tebi jako teško kad dojim Zrinku. To skroz razumijem, mi nismo baš puno skupa, i meni nekad fali biti sama s tobom. Voljela bih biti više s tobom jer si mi ti super i volim biti s tobom, ali nekad jednostavno ne mogu uvijek?

Meni je ok da se ljutiš kad dojim Zrinku, ali nije mi ok da nas tučeš. Mene jako boli kad me tučeš. Možeš recimo trgati papir kad se ljutiš. Da li bi ti to pasalo kad si ljut?

Hoćemo se dogovoriti da svaki dan samo ti i ja budemo skupa 20min? Da li si zbog toga ljut, što nismo dovoljno skupa ti i ja?

Jako te volim, znaš?"

smo pokusavali voditi brat bratu 200 puta, i MZ i ja.
Na zalost, Vedran na ozbiljne teme odgovara u 99,99% slucajeva skretanjem na druge teme (dok mu MZ prica nesto tipa ovo gore on uporno govori o tome kako njegov autic brzo vozi i to je u stanju ponoviti 50 puta zaredom) ili pak bijesnim vikanjem BLA BLA BLA BLA ili slicnim.
Koliko se ja sjecam, do sada je na ozbiljan pocetak razgovora reagirao proaktivno mozda 3-4 puta svih ovih godina i to u situacijama koje su bile za njega jako vazne (Npr. operacija koju smo obavili). Na zalost, koliko god smo pokusavali razgovor o ovoj nasoj temi upakirati u ovaj ili onaj kontekst ili pak iznijeti ga direktno, nikad nismo naisli na odaziv koji bi isao u smjeru razumijevanja i konstruktivnog razgovora.
Meni osobno to vrlo tesko pada jer duboko vjerujem da je kljuc rjesavanja svih osobnih i obiteljskih problema u otvorenom razgovoru, i tisucu puta smo rekli Vedranu da mi mozemo znati sto on zeli, hoce, sto ga smeta ili sto ne zeli tek kada nam on to kaze i da mi ne mozemo pogoditi njegove osjecaje, zelje i probleme, no do sada to nije upalilo.
Naravno, tesko je ocekivati da ce on sam od sebe detektirati sve svoje zelje i probleme, no kad ga direktno pitamo "Vedrane, da li bi ti zelio da se mama vise igra/prica price itd sa tobom?" on nista ne odgovara ili prica o svom auticu ili opet cujemo to BLA BLA BLA.

Moje osobno misljenje (dijeli ga i MZ, dosta smo razgovarali o tome) je da se Vedran tokom 4 godine bez Zrinke (i onog pocetnog perioda nakon rodjenja kad je Zrinka bila vise stvar nego zivo bice) naucio da ima potpunu paznju nas oboje. Zaista smo provodili puno vremena sa njim i to na rekao bih kvalitetan i aktivan nacin. No, sad je drugacije, Zrinka je postala aktivan clan obitelji sa svojim potrebama i zeljama, a naravno, uz nju i dalje postoje uobicajeni poslovi koje treba obaviti u kuci, nekad se jedan od nas bavio Vedranom, a drugi kuhao ili prao sudje ... I sve to oduzima vrijeme koje je prije bilo "njegovo" i on se zbog toga ljuti na nas.
Ja ocekujem da ce se sve to koliko-toliko normalizirati s vremenom i ponovnim ulaskom u svakodnevicu, a napokon i ZRinkinim odrastanjem, no cinjenica je da je Vedran natprosjecno posesivna i tvrdoglava licnost i da nam to trenutacno predstavlja dosta problema i trosi nase zivce. Pokusavamo ga razumjeti (naravno i Zrinku) i s ljubavlju uspostaviti na miran nacin ravnotezu u kuci, ali se pri tome strasno trosimo i to ne valja, jer se osjeca da to ne ide glatko (sigurno to osjeca i Vedran).
Na zalost, tesko je po hiljaduiprviput mirno zapoceti razgovor na tu temu kad se prvih hiljadu pokusaja zavrsilo bez ikakva uspjeha i odaziva.

Jos samo par rijeci sto se tice ravnoteze Vedran/Zrinka. Naravno da oboej trebaju svoj dio panzje i vremena i nejznosti, no cisto iz fizicke razlicitosti ih ne mozemo tretirati na isti nacin. Kad Zrinka malo gurne Vedrana to je njemu kao dasak vjetra, a kad on gurne nju onda to zavrsi padom. Kad ona baci na njega olovku onda to nije neki dogadjaj, no kad on baci na nju jastuk tad ju srusi i eto opet placa i ozljede. Branimo i jedno i drugo, no posljedice njihovih postupaka se zasad razlikuju drasticno.

Sad sam tu napricao od svega pomalo, no mislim da razumijete poantu.

[marta]

Na zalost, tesko je po hiljaduiprviput mirno zapoceti razgovor na tu temu kad se prvih hiljadu pokusaja zavrsilo bez ikakva uspjeha i odaziva.

Ocito da ste tih prvih tisucu puta fulali (nemoj ovo uzeti srcu, nije ni moja brojka manja). Zato mijenjaj tehniku i temu razgovora. Moj skrece paznju na autice, hranu i slicno kad se osjeca krivim, pa vise niti ne pokusavam voditi takve razgovore. Obicno se stvar malo popravi (nazalost nije nestala) kad mu jasno dam do znanja da cu mu uzvratiti istom mjerom gnjavaze ako odmah ne prestane. Onda malo gundja pa se primiri.

[tatek]

Na zalost, tesko je po hiljaduiprviput mirno zapoceti razgovor na tu temu kad se prvih hiljadu pokusaja zavrsilo bez ikakva uspjeha i odaziva.

Ocito da ste tih prvih tisucu puta fulali (nemoj ovo uzeti srcu, nije ni moja brojka manja). Zato mijenjaj tehniku i temu razgovora.

Da, i mi smo toga svjesni. Dok ne pronadjemo taj carobni kljucic za ulazak u njegov svijet pribjegavamo "vatrogasnim" mjerama (izvlacenje fizicko i psihicko iz svadjalackog konteksta i prebacivanje na druge teme) koje funckioniraju.

Mozda je glavna poruka koju mu mi zelimo poslati, a imam dojam da ju on ne percipira ta da ce dobiti vise paznje (i to kvalitetnije) ako ju trazi na miran nacin nego ako ju nasilno istjeruje agresijom i dosadjivanjem.
Da li je netko uspio proturiti takvu ili slicnu poruku do svog djeteta na bilo koji zgodan nacin?

[marta]

Mozda je glavna poruka koju mu mi zelimo poslati, a imam dojam da ju on ne percipira ta da ce dobiti vise paznje (i to kvalitetnije) ako ju trazi na miran nacin nego ako ju nasilno istjeruje agresijom i dosadjivanjem.

Ja vise u ovo ne vjerujem. Bila sam totalno isfrustrirana jedno vrijeme jer sam imala osjecaj da sam totalno nekompetentna u vezi Andrije (7g za 2 mjeseca). Andro je tzv. tesko dijete. Odnosno, to sam zakljucila citajuci raznorazne knjige od raznoraznih autora o odgoju, djeci, roditeljstvu.... Onda sam shvatila da mi svi ti savjeti, primjeri, analize samo izludjuju i da ne idemo nikud naprijed.
Pa sam se konacno sjetila i da sam ja bila takva u djetinjstvu, vrlo osjetljiva i duuuugo vremena nesvjesna cinjenice da moji roditelji (i bilo tko drugi) ne citaju moje misli i osjecaje, nego ih treba pokazati/reci.

Lovro (3g4m) dodje i kaze, mama mazi me, mama tuzan sam, pjevaj mi, mamaaaaa, ja sam dragi i sl. Andrija ne zna svoju potrebu pretociti u rijeci a to frustrira i mene i njega. Jer dok ja skuzim da je nesto, on vec krene dramatizirati, a onda je gotovo nemoguce ispitati sta je to sto on zapravo treba/zeli. Znaci, moj zakljucak je da nema pomoci jos nekoliko godina, mogu samo raditi na tome da on nauci nesto izraziti rijecima/gestama i da nauci gdje je granica gnjavaže, a pritom koristiti razne vatrogasne mjere.

[litala]

moram priznati da se najezim kad citam ovakve price bude mi bas tuzno kad se ono sto si unaprijed zamisljas kao prekrasne obiteljske price pretvori u stalnu i svakodnevnu borbu... (to ja onako - opcenito...)

noa nije agresivan tip. ali jest ljubomoran. potiho. ali jest. i on je sam "iznjedrio" svoju metodu stisavanja vlastite ljubomore na vrijeme i fizikalu koju leo od mene zahtijeva...

kad leo krene dojit, a noa nema "pametnijeg" posla, uvijek ce doci, otvorit grudnjak i na drugoj cici, leci pored mene, zagrlit cicu, mazit je govorit - to je moja cica. leo ima onu cicu, ovo je moja... (obicno se malo zakace kad leo krene mijenjat strane, no tu ja moderiram...)

sto hocu reci - ako vedranu nedostaje kontakt s mamom, smatram da to sto ona doji i sto je zrinka ocito zahtjevna dojilica - ne znaci da je taj kontakt nemoguc. zasto ne bi mama mogla, kad vidi/zna da ce krenut dojenje prvo pozvat vedrana, reci mu - dodji, uzmi knjigicu/autic/stogod/odaberi crtic - idemo dojiti zrinku... pa se dojenje zrinke mozda moze pretvorit u zajednicki dogadjaj, ne izbjegavanje i zanemarivanje vedrana...

eto, ne mogu duze, moram dojit lea i nou

[Amalthea]

idemo dojiti zrinku

[marta]

zasto ne bi mama mogla, kad vidi/zna da ce krenut dojenje prvo pozvat vedrana, reci mu - dodji, uzmi knjigicu/autic/stogod/odaberi crtic - idemo dojiti zrinku... pa se dojenje zrinke mozda moze pretvorit u zajednicki dogadjaj, ne izbjegavanje i zanemarivanje vedrana...

ona ovdje djetetu ne nudi nikakvu alternativu, odnosno stvara mu dojam da on tu ima neki izbor, a zapravo ga nema. i on je toga svjestan, da on tu ne odlucuje. pa ce najcesce na takvu ponudu reci NECU.

ako dijete ne pristaje na takvo "zamagljivanje" situacije, da ne kazem stogod grublje, onda ti bas i nemas previse izbora. mozes samo reci bit ce tako i tako pa ce se on duriti.

[tatek]

sto hocu reci - ako vedranu nedostaje kontakt s mamom, smatram da to sto ona doji i sto je zrinka ocito zahtjevna dojilica - ne znaci da je taj kontakt nemoguc. zasto ne bi mama mogla, kad vidi/zna da ce krenut dojenje prvo pozvat vedrana, reci mu - dodji, uzmi knjigicu/autic/stogod/odaberi crtic - idemo dojiti zrinku... pa se dojenje zrinke mozda moze pretvorit u zajednicki dogadjaj, ne izbjegavanje i zanemarivanje vedrana...

Svidja mi se ovaj prijedlog (iako ne znam koliko ce tehnicki biti izvodiv, jer se i Zrinka vrlo cesto batrga za dojenja pa to bude prava gimnastika, a i Vedran je vrlo zivahan), hvala ti, pa cu ga prenijeti MZ, mislim da bi ga se moglo upotrijebiti s vremena na vrijeme iako bi pun uspjeh bio kad bi ga se uspjelo uvesti kao obicaj.

[mendula]

Naravno, tesko je ocekivati da ce on sam od sebe detektirati sve svoje zelje i probleme, no kad ga direktno pitamo "Vedrane, da li bi ti zelio da se mama vise igra/prica price itd sa tobom?" on nista ne odgovara ili prica o svom auticu ili opet cujemo to BLA BLA BLA.

Nemam iskustva s tom dobi (mogli bi topic ipak preseliti na neki 6-9, ili bar Odgoj, ha?), ali meni je ovo mijenjanje teme vrlo indikativno. Vi zbog nečega ne dopirete do njega. Možda mu smeta osjećaj da ga okrivljujete, možda misli da ste nepravedni kad želite da se samo on promijeni, možda želi da više suosjećate s njim nego što ga samo razumijete, možda nešto drugo...
Predlažem da pokušamo malo bolje razraditi ovo pitanje.

[litala]

pa ne znam, marta, ja sam to radila i kad sam nou rodila. ida nije dojila, nije osjecala da joj je noa uskocio u neku njenu rutinu, osim sto je preuzeo mamu, ali sam uvijek u pocetku pogotovo, te trenutke kad bi trebalo dojiti, predstavljala kao nesto sto cemo zajedno odraditi...

nakon nekog vremena idi vise nije bila konkurencija to sto noa puno i cesto doji, nasla bi sama nekog svog posla i moje pozive da odemo dojiti nou sve je cesce odbijala. i nije nikad imala ispade ljubomore.

s noom i leom sam ponovila isto. stvar je bila u tome sto je noa dojio 26 mjeseci i sjecao se toga. ali u samom pocetku nije pokazivao ljubomoru. ovo ponasanje s mazenjem cice pocelo je tek ovo ljeto, kad smo ostali nas troje sami doma, leo doji non-stop, noa i ida nisu u vrticu i svaki podoj je postao stvaran... iako, noa prema leu ne pokazuje nikakvu ljubomoru (kamoli agresivnost), vec leo prema noi...

[marta]

ja ne mislim da Vedran ima ispade ljubomore.

[tatek]

ja ne mislim da Vedran ima ispade ljubomore.

Nego?
Reci, mozda ti kao promatrac sa strane vidis nesto sto mi ukljuceni u nju ne vidimo.

Meni se ipak cini da je rijec o tome da bi on zelio provoditi vise vremena sa nama, a posebno mamom. To dokazuje i cinjenica da ispada nema gotovo nikad u situacijama "jedan na jedan" tj. MZ ili ja samo s njim, a kad smo nas dvoje samo s njim tad ih ima povremeno, no puno manje nego kad smo svi 4 zajedno.
(Ovo tumacim tako sto kad smo i MZ i ja s njim, tad i zena i ja ponekad komuniciramo medjusobno, a ne samo s njim pa on nije uvijek u centru paznje za razliku od "1 na 1".

[emily]

da li on ima ovakve ispade otkad se Zrinka rodila, ili je to novijeg datuma?

[marta]

Vec sam prije napisala da mislim da on zeli paznju, fizicki ili ocni kontakt. Nije to ljubomora, nego covjek trazi sto ga ide. U biti ako ja tebe kuzim, to sto on trazi nije sporno, nego je sporna izvedba?
Ja doista mislim da ovo sto je litala predlozila nece dugorocno pomoci, nego recimo 1 od 8 puta (naravno da sam ovo bubnila samo da ilustriram...). I onda opet imas onih 7 puta kad ce neprihvatljivo cackati mecku. I takodjer mislim da je on potpuno svjestan da to sto radi nije prihvatljivo, ali on najcesce nije svjestan ZASTO to radi. I ja sam takva. I dan danas mi treba vremena da skuzim zasto mm-u dosadjujem ako cita novine, a cesto se dogodi da uopce ni ne skuzim da ga gnjavim, dok se ne naljuti.
Bit ce da su mi jednostavno neke veze u mozgu falicne.
I moj Andrija bas to radi, cacka mecku. Ja sam skakljiva, a on kad je lud obavezni mi svira harmonikicu, znas ono dodje mi iza ledja i onda mi krene prstima po rebrima prebirati. Meni mrak pada na oci od toga.

[tatek]

da li on ima ovakve ispade otkad se Zrinka rodila, ili je to novijeg datuma?

Prije Zrinkina rodjenja su se isto pojavljivali, no dosta rijetko i uglavnom su bili vezani uz klasicne situacije tipa umor i/ili frustracija (klasičan slučaj: kasno popodne, umoran je, a treba nešto napraviti ili mu je pak dosadno).
Bilo je i agresije (recimo, ugrizao me jednom za nogu, opalio mi šamar i slično), često ničim izazvane, no kao što rekoh, vrlo rijetko ... ali, opet, najčešće bez nekog na prvi pogled vidljivog uzroka. S njima smo dosta uspješno izišli na kraj i dosta dugo nije bilo takvih ispada.

Nakon Zrinkina rođenja su takve situacije bile nešto češće, ali ne puno. MZ je dojila Zrinku bez problema.

Posljednjih mjeseci, otkad je Zrinka prohodala (i počela zabadati nos u Vedranove igračke, ulaziti u njegovu sobu itd.) te progovorila (pa se sad i sa njom može razgovarati, a ne samo sa njim) počeo je lagani porast ispada. Kao odgovor, mi smo pokušavali davati svakome od njih podjednaku pažnju i vrijeme, no u praksi to baš nismo uvijek uspjevali provesti i mislim da je to korijen problema.

Kulminacija je počela sad, ljetos, na putu po Češkoj (detaljno o tome će biti kad stavim dnevnik puta na forum), tu smo bili svih 4 zajedno više nego kod kuće (gdje se razmilimo po sobama, odemo na igralište itd), a imam dojam da je Vedran bio i frustriran situacijom u kojoj se našao (jezik sporazumijevanja je bio esperanto, kojeg on razumije tak-tak, a govori nešto slabije) pa je to pojačalo otpor, a i Zrinka je zbog promjene okoline više željela "visiti na sisi" i jedno s drugim je dovelo do problema.

Slično je bilo i na moru - vani, na plaži i u šetnji, je uglavnom OK, no u naših 20 m2 apartmana gdje gazimo jedni po drugima tu nastaju sukobi.

Ono što smo definitivno zamijetili svih ovih godina je da Vedran ne voli masovne situacije (recimo, i u vrtiću se igra uvijek postrani, kad svi igraju neku igru, on uvijek igra drugu itd), obično ne voli nove situacije ako nema kontrolu nad njima (npr. ne voli sudjelovati u nepoznatim igrama dok ih ne vidi sa strane, obično ne voli komunicirati sa njemu nepoznatim ljudima koji mu se obraćaju, ali vrlo rado priča ljudima kojima se on prvi obrati) i da traži potpunu pažnju (isto iz vrtića i radionica: obično najviše razgovara sa tetama, sve pokazuje što radi, traži potvrdu).
Generalno gledavsi, to mi djeluje kao nekakav nedostatak samopouzdanja sto mu otezava ulazak u nove i nepoznate situacije, a s druge strane ima problema sa rjesavanjem frustracija pa ih onda ispucava na neprihvatljiv nacin.

To bi ovako bilo u sazetom obliku ... Ma, sve u svemu, on je dobar i pametan decko, ali ima nesto problema u odnosima s okolinom ...

Koliko zasad vidimo, izgleda da će Zrinka biti suprotnost njemu u ovim pitanjima.

[tatek]

Vec sam prije napisala da mislim da on zeli paznju, fizicki ili ocni kontakt. Nije to ljubomora, nego covjek trazi sto ga ide. U biti ako ja tebe kuzim, to sto on trazi nije sporno, nego je sporna izvedba?
Ja doista mislim da ovo sto je litala predlozila nece dugorocno pomoci, nego recimo 1 od 8 puta (naravno da sam ovo bubnila samo da ilustriram...). I onda opet imas onih 7 puta kad ce neprihvatljivo cackati mecku. I takodjer mislim da je on potpuno svjestan da to sto radi nije prihvatljivo, ali on najcesce nije svjestan ZASTO to radi. I ja sam takva. I dan danas mi treba vremena da skuzim zasto mm-u dosadjujem ako cita novine, a cesto se dogodi da uopce ni ne skuzim da ga gnjavim, dok se ne naljuti.
Bit ce da su mi jednostavno neke veze u mozgu falicne.
I moj Andrija bas to radi, cacka mecku. Ja sam skakljiva, a on kad je lud obavezni mi svira harmonikicu, znas ono dodje mi iza ledja i onda mi krene prstima po rebrima prebirati. Meni mrak pada na oci od toga.

Marta, mislim da je Vedran upravo takav tip osobe kao tvoj Andrija ili ti )kad se vec kao takva opisujes ). I on "cacka mecku" iako mu stalno govorimo "evo, sad idemo k tebi" i ide do kraja bez obzira na posljedice, moguće kazne i sve oko sebe. i ide dok ne pukne, rasplače se i za 5 minuta se desi neki "klik" i opet je tu, sve je OK, ljubazan i prijazan ... Taj "klik", promjena u pozi i glasu, je nevjerojatna, nekad uslijedi u svega 10-15 sekundi i iz plača i ogorčenja je nazad u "normali".

[VedranaV]

Meni se čini da je ovo što ste iskusili njegova reakcija na stresne situacije, na jedini način koji zna i da je to sve skupa prilično normalno.

Nas je troje i živjeli smo u 30 kvadrata (znači čak i više od 5 kvadrata po osobi) i bilo je stvarno teško, ponekad doslovno za iskočiti iz vlastite kože. Drugo, kad sam ja kao odrasla u situaciji da ne razumijem baš dobro jezik, a govorim ga loše, isto se nekad osjećam kao da nemam tlo pod nogama, da ne govorim o frustraciji kad nešto hoću reći, a ne znam.

Zato mislim da je vama prvenstveno važno da dobijete da vas Vedran prestane fizički ugrožavati, a da ostale stvari stavite u perspektivu i nekad, kad je teško, jednostavno pregrizete.

[marta]

Ja sam isto u pocetku to povezivala s umorom, gladi, ovimonim... onda sam skuzila da to nisu uzroci nego samo povod. ok, ispadi se smanje kad uspijes sprijeciti situacije u kojima ga shrva umor ili ga razljuti glad, ali jednostavno ne mozes unaprijed predvidjeti sve.
mislila sam da ce se to prestati kako on raste i da cu ja to moci bolje kontrolirati. oooo kako sam bila u krivu. naime, on je takav. trebalo mi je sto godina da skuzim da je on jednostavno takav, i da ako otklonim sve trenutno poznate fitilje, on ce naci neki novi, jer mu treba da si da oduska.
i kuzim da je njemu neugodno nakon nekog ispada. zato sam prestala inzistirati na razgovoru o tome, jer mi se cini da mu to samo produbljuje osjecaj griznje savjesti. pretpostavljam da Vedran ne zeli da ga se dok je lud zagrli?

[tatek]

i kuzim da je njemu neugodno nakon nekog ispada. zato sam prestala inzistirati na razgovoru o tome, jer mi se cini da mu to samo produbljuje osjecaj griznje savjesti. pretpostavljam da Vedran ne zeli da ga se dok je lud zagrli?

Tako je, stalno vice "Vruce mi je, vruce mi je!".
A i inace ne voli zagrljaje i puse, nije ih bas volio ni dok je bio mali,a sad jos manje. Najintimniji su trenuci za price pred spavanje, tad se zagrlimo i to je jedan od rijetkih trenutaka kad dozvoljava fizicku intimu, a tad je i pusa OK, inace ih ne voli, bez obzira tko mu ih daje.

[maria71]

Ja sam isto u pocetku to povezivala s umorom, gladi, ovimonim... onda sam skuzila da to nisu uzroci nego samo povod. ok, ispadi se smanje kad uspijes sprijeciti situacije u kojima ga shrva umor ili ga razljuti glad, ali jednostavno ne mozes unaprijed predvidjeti sve.
mislila sam da ce se to prestati kako on raste i da cu ja to moci bolje kontrolirati. oooo kako sam bila u krivu. naime, on je takav. trebalo mi je sto godina da skuzim da je on jednostavno takav, i da ako otklonim sve trenutno poznate fitilje, on ce naci neki novi, jer mu treba da si da oduska.
i kuzim da je njemu neugodno nakon nekog ispada. zato sam prestala inzistirati na razgovoru o tome, jer mi se cini da mu to samo produbljuje osjecaj griznje savjesti. pretpostavljam da Vedran ne zeli da ga se dok je lud zagrli?

meni se čini da i moj markan ide u ovom smjeru,ja bih rekla težak čovjek na prababu i pradjeda

[marta]

he, he...
welcome to the club.
ja sam svojevremeno u dobi od jedno 4-5 godina zabranila da mi se daju puse i da me se mazi po glavi. osim roditeljima povremeno.
razmotri homeopatiju, dijete se doima zadovoljnije, al mislim da je jedina prava pomoc odrastanje u smislu osvjestavanja vlastitih osjecaja i razvijenja sposobnosti za izrazavanje istih.

[Sanja]

Da li je netko uspio proturiti takvu ili slicnu poruku do svog djeteta na bilo koji zgodan nacin?

Da. I djeluje većinu vremena (ne uvijek).

Kad lupne bebu, samo ju odmaknemo i ne dajemo joj u tom trenu nikakvu pažnju, pa ni negativnu, a svu pažnju usmjerimo prema bebi.

Tek kasnije joj idemo objašnjavati da to nije bilo lijepo, bla bla.

Kad napravi nešto lijepo (da bebi pusu, doda joj igračku, da mi pelenu ili kremicu za guzu), obavezno ju pohvalim, grlim, ljubim, kažem da je najbolja seka na svijetu i slično.

Djetetu je u određenoj situaciji bitna pažnja, a manje je bitno da li je pažnja pozitivna ili negativna. Bitno je ne dati pažnju onom tko je u tom trenu agresivac i posve se usredotočiti na žrtvu. Nakon par puta će jednostavno skužiti da lupanjem svoje seke neće dobiti pažnju, dapače, pa će se to ponašanje prorijediti. A ponašanje koje hvalimo u pravilu ima tendenciju postati sve učestalije. (Kuc-kuc, pljuc-pljuc.)

[mamazika]

Tatek, Marta, imam jako slično doma...starijeg Daniela i mlađeg Luku koji je kao martin, maza koja ti se ugnjezdi tako da imaš osjećaj da je dio tebe, a stariji kad se dođe "maziti" sva se ukočim i gledam gdje ću zaraditi modricu. I tako je od početka, s godinu dana je počelo grizenjem, s 2-3 zaletavanjem glavom u trbuh, pa je sad kat više (sise) i ja već imam traume. Razlika je manja (3 g.) i ne mogu reći da je bio agresivan kad je L. bio beba, mi smo sigurno pogriješili što mu nismo dali da ga previše hendla, ali bio je grub a u to doba (prva godina vrtića) i stalno bolestan. Sad su 4 i 7 godina i znaju se zajedno lijepo zaigrati ali ima i ružnih scena. Nije uvijek samo D. krv, L. zna isprovocirati, ali D. zna da ne smije fizički rješavati sukob. Kazna je zatvor za igračke (i to one koje su upravo najomiljenije) i moram reći da to pomaže. Za L. je još uvijek kazna timeout, ali on nikada ne krene prvi lupati, no ponekad vrati. Jedino je nekad gadljivo tužibaban i cmizdrav
Meni je ovo bilo najgore razdoblje, osobito što se tiče igranja i igrački - D. s 4-5 godine pun sitnih igračaka, zaljubljen u čekiće i matice, a L. s 1-2 u fazi sve u usta...
Što se tiče Zrinke, mislim da u toj dobi višesatno dojenje stvarno nema smisla. No ja sam dojila samo do 15 mjeseci i nemam pojma u što bi naše prešlo da sam nastavila (a završilo je s zadnjih par mjeseci 1-2 puta na dan, za uspavljivanje i ponekad buđenje). Možda bi Zrinka svratila pažnju s dojenja da se TŽ počne baviti nečim s Vedranom dok je doji.

[rinama]

Ja sam našla rješenje za ovakvu situaciju u svome dom. Najvažnija stvar od svega je veliki i jaki zagrljaj. Na svaku grubu reakciju ja reagiram zagrljajem. Za doručak, ručak, večeru, užinu, kupanje, spavanje, šetnju, gledanje televizije...u svakom trenutku, to traje tako kratko, a vrlo je učinkovito.
Oni samo traže našu ljubav i pažnju, ako je neko dijete do sada bilo jedinac u obitelji i "centar svijeta" svojih roditelja, ono sada mora naučiti dijeliti roditeljsku ljubav sa bračom i sestrama, dijete samo ispoljava svoju "želju", što vrlo često ispada vrlo glasno i grubo, ali tada se stavim u djetetovu poziciju, razmislim, smirim se i grlim ih sve sreda i muža.
Čarobno rješenje ne postoji, živaca ponekad ima manje, ponekad više, ponekad do granice ludila, ali sve su to faze koje nasreću brzo prolaze.
Ja sam mama dvoje djece, radim od 7,30 do 15,30 ponekad i duže, kuća mi ponekad sliči na bojno polje, vječito imam piramidu veša za peglanje, kuhati moram za to nema isprike, ali svaki svoj trenutak kvalitetno provodim sa tim svojim malim limačima i uspjela sam prekinuti "ljubomoru starijeg brata", "ugrize mlađeg brata", "razbacijvanje igračaka"...bezbrojnim zagrljajima.

[marta]

Blago tebi rinama.
Kod nas zagrljaji ne prolaze. Pogotovo kad je kriza. Kod Lovre da, ali kod Andre samo pogorsaju situaciju.

[emily]

i kod nas - u nekim situacijama zagrljaj je ok, a u nekima nema sanse da ih pipnem

[tatek]

Na zalost, i kod nas zagrljaji ne pale (barem ne u kriznim situacijama), Vedran tad uvijek vice "Vruce mi je, vruuuuce, pustiiii meeeeeee!".

[Bubica]

ako sam dobro prebrojila - ispada da je u svim navedenim slucajevima rijec o starijem djetetu (prepoznajem malo i sebe u tome, kao starije). Sto to znaci?

To sto Vedran, npr. ne zeli pusu ili zagrljaj to mozda ne znaci da ih on ne treba ili starno ne zeli, moze to znaciti i da je tako odlucio jer se po necemu zeli razlikovati od svoje seke koja je jos mala, dobiva puno njeznosti i fizickog kontakta.

Čitam na nekoliko topika i vidim Tatek, da s jedne strane pricaš kako ste cijelo vrijeme koje provodite sa djecom ti i supruga usmjereni na djecu (bez TV-a, ovog ili onog) a s druge strane mislis da dio problema lezi u tome da niste dovoljno zajedno?

Ja osobno bi poludila da sam, i ono malo vremena što sam s B baš 100% usmjerena na njega, a vjerujem da bi poludio i on. Zna bez problema reći: "Odi ti sada mama, ja ću to sam" (npr. kada se igra na kompu ili sl.). Njihov je život jako strukturiran u vrtiću, ne znam koliko je nužno da im bude jako strukturiran i doma, možda je to dio problema.

Još nešto - djeca jako osjete našu podvojenost. Npr. gledam ovo ljeto svojeg oca kojeg je B maltretirao crticima i koji mu je bez problema davao da mu prekine gledati nesto da bi ovaj pogledao crtic ,ali je sam bio mizeran zbog toga. I to dijete osjeti. Rađe mu ne daj! To je pitanje postavljanja granica, također.
tako možda i Vedran u vašoj komunikaciji osjeti nesigurnost, nervozu, obeshrabrenost bez obzira koliko ju vi provodili po svim pravilima.

Kako sam rekla, čitam vas na nekoliko topika ali sam napisala sve na jednom mjestu.

[tatek]

[quote="Bubica"] Čitam na nekoliko topika i vidim Tatek, da s jedne strane pricaš kako ste cijelo vrijeme koje provodite sa djecom ti i supruga usmjereni na djecu (bez TV-a, ovog ili onog) a s druge strane mislis da dio problema lezi u tome da niste dovoljno zajedno?

Da, upravo tako. Kad mu mi damo slobodnog prostora i/ili vremena, tad on za minutu dodje nazad i opet nas "uposli" i uplete u igru ili razgovor, nema sanse da on nesto radi, a da nas stalno nesto ne zapitkuje, izvjestava nas, uvlaci u igru, crtanje ... prije Zrinke je toga bilo puuuuno manje, no sad je tako, vjerujem da on na taj nacin "osigurava" nase trajno prisustvo.
MAlo je i meni tesko to opisati, nekad je on vrlo samostalan i odlucan (recimo, u komunikaciji sa nepoznatim ljudima, u pravilu starijima, penzionerima i slicnima), a nekad je vrlo ne-samopouzdan (ne voli isprobavati nove stvari, srami se komunikacije i sa nasim priajteljiam koje je vec cesto vidio, nekad cak toliko da zavlaci glavu medju moje noge i ne zeli ni pogledati ljude, a kamoli pozdraviti ili odgovoriti na koje pitanje) ...

Uglavnom, on je definitivno najsretniji kad je s nekim od nas ili jos bolje oboje.

Ja osobno bi poludila da sam, i ono malo vremena što sam s B baš 100% usmjerena na njega, a vjerujem da bi poludio i on. Zna bez problema reći: "Odi ti sada mama, ja ću to sam" (npr. kada se igra na kompu ili sl.). Njihov je život jako strukturiran u vrtiću, ne znam koliko je nužno da im bude jako strukturiran i doma, možda je to dio problema.
[quote]
Vedran nema taj problem, taj problem imamo mi (da nam je ta paznja postala teret).

Još nešto - djeca jako osjete našu podvojenost. Npr. gledam ovo ljeto svojeg oca kojeg je B maltretirao crticima i koji mu je bez problema davao da mu prekine gledati nesto da bi ovaj pogledao crtic ,ali je sam bio mizeran zbog toga. I to dijete osjeti. Rađe mu ne daj! To je pitanje postavljanja granica, također.
tako možda i Vedran u vašoj komunikaciji osjeti nesigurnost, nervozu, obeshrabrenost bez obzira koliko ju vi provodili po svim pravilima.

Tu se slazem, no kad ga pokusavamo nagovoriti na samostalnu igru, onda se cesto vrati nazad za minutu i pocne maltretirati Zrinku ... vrlo cesto se to moze jasno iscitati kao "niste se htjeli igrati sa mnom, no sad cu vam skrenuti paznju na sebe na drugi nacin".
Da sam obeshrabren - ponekad jesam. Nervozan - isto tako, kao i svi mi, nekad da, nekad ne ...