Joj paula tak ti je isto bilo kod moje Franke.
ja sam bila uporna, na kraju smo dojili do 9 mj. , ja sam joj davala da doji koliko hoće i onda smo ti nas dvije u početku bile cijeli dan na dvosjedu ona je cicala ja gledala tv. Ja nisam niti jela niti kuhala dok nije došao MM s posla jer je ona odmah vrištala ako sam se maknula. Ja sam bila sva u stresu od tog njezinog vrištanja, pa je trebalo malo duže da mlijeko procuri, aona se nakon par puta što je povukla okrenula i udri u vrisku. Mlijeko počne špricati, a ona sad više neće cecka jer nije krenulo odmah kad je ona zamislila (takva je i sada). Okreće glavu i sva se uvrće. Kad je netko bio u blizini MM je čuvao stražu da ne bi taj pričao ili ne daj bože viknuo, pojačao tv ili stavio neku emisiju sa skokovitim zvukovima. Ali nije smjela biti niti mrtva tišina. Isto je bilo i po noći.
I tako smo počeli navečer prije spavanja nakon sisanja dodavati još jednu porciju adaptiranog negdje sa 8 mj. u nadi da će bolje spavati, naravno odamh se smanjila proizvodnja mojeg mlijeka, ona je skužila gle konačno nešto od kuda odmah curi - i otkantala me :/ . Ne mogu reći da mi nije žao (nisam tada još znala za Rodu da tražim savjete).

A pazi sad Jana: on je skužio da ne curi odmah ako jako ne vuče ili ne nategne cecka kao praćku i pusti, pa ponovo primi i počne vući. Fora upalila. A kad je sve pocicao, nije se dao odlijepiti, cicao je i dalje ako treba 15 min. dok nije izvukao novo mlijeko ne znam od kud valjda iz mog želuca. Ja bila sva sretna kaj mali zna kaj hoće. Eto kaj su ti različita djeca.