Iako imamo najdivnije čudo (Fabijana), ljubavi ima (od Fabijanova rođenja kao da je srce još naraslo...) i željeli bismo barem još jednu seku ili bracu za njega, posvojili bismo. Žalosna sam što je hendikep ako možemo biološkim putem imati djece, jer možemo. Kako da objasnim tamo nekim soc. radnicima da mi nema nekog smisla u 'imanju djeteta', nego 'voljenju djeteta'???
Gdje početi? Da li otići u dom, koji dom, što raditi?
Hvala unaprijed.