Evo sad sam se tek malo skulirala pa da napišem našu priču, možda nekome spriječi nesreću.
U petak oko podne miksala sam Tinu ručak, a on se igrao na podu u sobi. Odjednom je počeo grčevito plakati i kašljati, ja sam dotrčala i vidjela da je crven u licu i pokušava nešto izbaciti iz grla ali mu ne ide. Ugurala sam mu prst u usta ali nisam napipala ništa, okrenula sam ga naglavce i lupala po leđima ali ništa nije izlazilo. Odjednom je zatvorio oči i klonuo. To je trajalo samo 2-3 sekunde, nakon toga je opet počeo kašljati i plakati, ali te se slike ne mogu otresti, stalno mi se vrti pred očima. Ja sam sva u panici nazvala hitnu, zgrabila ga i izjurila iz stana. Dok sam sišla s petog kata do dolje, hitna je već bila na parkiralištu. Do tada je, hvala Bogu, i Tin već bio dobro. Očigledno je uspio progutati to "nešto". Odvezli su nas u Klaićevu gdje je uslijedila kompletna obrada s rtg-om pluća ali nisu ništa vidjeli. Onda su nas, opet hitnom, prebacili u Vinogradsku na ORL gdje su mu pod općom anestezijom napravili hitnu bronhoskopiju. Ništa nisu našli, pa smo nakon par sati pušteni kući.
Sutradan, tj.jučer se Tin pokakao i u peleni sam pronašla komadić (veličine jagodice maloga prsta) zelene spužvaste gume od onih velikih puzzli koje se stavljaju na pod.
Znam da puno mama koristi te puzzle djeci kao podlogu za igru i puzanje, pa ovim putem upozoravam:dijete to može odgristi!!!
Nama je sve završilo sretno, ali u jednom trenutku je bilo jako kritično, zato nek ova priča posluži kao upozorenje svima. Čak i kada ste sigurni da ste sve osigurali, provjerite još jednom. Ja sam bila pročešljala cijelu dječiju sobu i maknula sve sitne igračke (jer starija seka ih ima mooore) i sve ono što mi se činilo potencijalno opasnim, ali eto na ovo nisam mislila.