Drago mi je da se i ja mogu ukljuciti u razgovor na ovu temu.No na zalost ja nemam tako pozitivna iskustva kao i vi.I moji "oziljci" jos bole.Ja zivim u inozemstvu i nakon duge i teske borbe napokon sam trudna i nasoj sreci nije bilo kraja.Radovali smo se ali potajice jer moja prva trudnoca koja je bila u januaru ove godine,zavrsila se nakon 5 tj. spontanim pobacajem.Nada je opet bila tu i nismo je htjeli tako lako ispustiti iz ruku.No....
2.07.dovedena sam u bolnicu zbog jake boli u trbuhu.Konstatirana mi je vanmaternicna trudnoca (5 tj.) u desnom jajniku i napravljena mi je laparaskopija po hitnom postupku. Iz anestezije sam se probudila nakon dva sata,gdje mi je doktorica rekla da je trudnoca odstranjena i da mi je sada taj jajovod prohodan i da ona na njemu nije zamjetila nikakva ostecenja.Kuci sam pustena sutradan.Konce nije trebalo vaditi i ja sam se pocela polako pakirati za odmor koji cu provesti doma, u Hrvatskoj.Putujemo 14.7. i taj dan dobijem menstuacij.Bolna je, ali razmisljam kako je prva nakon operacije pa valjda tako mora biti.No krvarenje i bol u trbuhu ne prestaju ni narednih deset dana.Nakon izvadjenog beta hormona, utvrdjuje se da trudnoca jos uvijek postoji i opet me hitno otpreme u bolnicu.Ovaj put iako sam rodjena u Hrvatskoj ja sam strani drzavljanin i na mene je otvorena hajka.Ispocetak sam bila tretirana kao primjer kako i u inostranstvu (u toj svemocnoj Evropi) mogu pogrijesiti i"moj" doktor, kad god ija mao prilike nekom svom kolegi pokazati moj slucaj to nije ispustao iz ruku.Stasno je to,lezati na stolu i biti izlozbeni primjerak.Osjecala sam se jadnom,posramljenom,nezasticenom,osramocenom i prepustenom na milost i ne milost doktoru koji nije znao sto bi sa mnom.Samo mi je rekao ako mi se stanje pogorsa da smo u g...ma i ja i on.Treceg dana u bolnici,tocno mjesec dana nakon prve opercije, doktor se odlucuje na salpingektomiju jer je jedan djelic te vanmaternicne trudnoce ipak ostao u jajovodu.Tom operacijom uklanjaju mi desni jajovod. Budim se iz narkoze nakon 4-5 sati, a na intezivnoj ostajem do sutra ujutro.Na toalet,prvi dan, sam isla puzeci i molila boga da mi uskrati muke.Drugi dan nakon operacije sam dobila upalu mokracnih kanala i u bolnici ostala 11 dana 4 sata i 25 min.Iz bolnice sam izasla sa 4 kg manjka,oziljcima koji vec polako nestaju i oziljcima koje cu mozda jednog dana preboliti ali sigurno necu zaboraviti toliku nehumanost u komunikaciji i postupcima jednog dr.sc.mr. doktora.Sada sam opet u inozemstvu i cekam na red za umjetnu oplodnju.Kazu da cekanje traje tri mjeseca....