Da, najbolje je imati mogucnost izbora.
Meni bi bio problem, da radjam u Hrvatskoj, taj da ja ne zelim lijecnika pri porodu, nego samo babicu. Otvaranje privatnog rodilista pod vodstvom lijecnika onima poput mene ne nudi mogucnost izbora.
NIti bih zeljela skrb tijekom trudnoce od strane ginekologa, nego od strane babice.
Zato me privatno rodiliste toliko ne veseli, cak i da promoviraju "prirodni" porod; npr Romino kolo je za mene intervencijska aparatura, doduse puno bolja, blaza i suptilnija od kreveta s onim vjesalima za noge, ali , svejedno je dio mentalnog pristupa koji kaze zenama da im je i za najnormalniji porod potrebna/pozeljna pomoc pomagala i slicnog, da im je potrebno nesto drugo da im "ublazi bol, olaksa itd..." porod, nesto drugo od njihovog tijela, uma i odgovarajuce okoline koja omogucava hormonima da blagotvorno utjecu na tijelo i um.
Iz moje perspektive, ono sto mi je potrebno je kucna okolina, mir i neuznemirenost i jedna osoba koja ima povjerenje u radjalacke sile zene plus nesto znanja i iskustva, po mogucnosti, vlastitog.
I da me pusti na miru nakon poroda da neometeno i dugo, koliko god ja to zelim, uspostavim odnos sa svojim djetetom.

Kao sto sam rekla, privatno rodiliste u kojima porodu asistiraju lijecnici, u to se ne uklapa. Vjerujem da ima puno zena kojima se to uklapa u to sto i kako zele radjati i dobro je da ce one imati mogucnost izbora.
Ipak ostaje pitanje, sto s nama kojima i time mogucnost izbora ostaje zatvorena. A i s onima koje nece moci ili htjeti (dodatno) placati za zdravstvenu skrb za koju vec ionako placaju.

Jos bih na kraju izrazila ponovo rezervu da ce u takvom privatnom rodilistu pristup biti "prirodan". Oprema ili nedostatak opreme ne cini one koji asistiraju porodu interventnima ili neinterventima, nego ga time cine njihova iskustva, shvacanja, um, sposobnost odvracanja od porodnicarskog skolovanja kojima su bili izlozeni i duhovni horizoniti, a sve to se ne moze nauciti u par posjeta Austriji (ako se uopce moze tamo nauciti).

Trudnoca i porod su normalni fizioloski procesi koji imaju svoje specificnosti i tijekom kojih zena moze biti "ugrozena", ali za vecinu zena oni jesu normalni i bez komplikacija.
Babice su one koje su najpozvanije da skrbe za zenu tijekom trudnoce,poroda i babinja, a ne ginekolozi, cije skolovanje je vezano za proucavanje patoloskih stanja, kako ih sprijeciti i kako ih lijeciti.
Vecina zena nema patologiju tijekom trudnoce niti tijekom poroda, iako ih mogu "zadobiti" djelovanjem lijecnika. Mogu ih "zadobiti" i "po prirodi" i zato je dobro da ginekolozi imaju skolovanje koje imaju pa da mogu pomoci u takvim slucajevima.
Babice bi trebale imati drugacije obrazovanje i drugacije iskustvo , koje nije vezano za patologiju, nego je vezano za poznavanje i uvazavanje sila prirode koje su omogucile da zenke svake vrste moze sigurno donijeti na svijet svoje mlado.
Zato bih se ja veselila njihovoj privatnoj praksi, a ne veselim se privatnoj bolnici, u kojoj ce, u najboljem slucaju, raditi i podrzavati ovakva nacela, a sve lovorike (i lovu) ce pokupiti netko drugi.

Da li bismo zagovarali sustav koji zdravu djecu , umjesto tetama u vrticu, povjeravali na cuvanje specijalistima za djecu s poremecajima u ponasanju?
Problem nastaje kada se ocekuje patologija tamo gdje je nema.