mislim da bi se lako usuglasile tu na temi da ima malo više volje i da u konačnici razmišljamo svi slično ili isto, ali nekako često zna doći do prijepora bezveze.
isto sam rodila u našim bolnicama vrlim, jednom u petrovoj u koma uvjetima, drugi puta u merkuru malo bolje, ali ne dobro ni jako dobro.
a u sobi sam imala cimericu koja je mene tražila da joj dodam čašu vode, stavim mobitel na punjenje, namjestim jastuk ili dodam bebu koja joj je bila na nogama - i ja jesam dok nisam skužila da se grozno prenemaže. žena vjerojatno nije bila zločesta nego naprosto takva, negdje je tako živjela i palilo joj je.
a onda sam ju otepla. fizički sam bila dobro i mogla sam ju služiti i dalje
, ali nisam htjela, jerbo sam se i ja htjela prenemagati. a nisam imala kome jer sam bila jedina budala u sobi
ima nas svakakvih, i ja sam sklonija tvome: "šuti, ima i gore, proći će" pa razumijem s koje pozicije pišeš, ali shvati da ne činimo dobro svojim kćerima i stvari se u rodilištima moraju mijenjati, barem što se odnosa prema rodiljama tiče. a što se tiče obroka, nikad mi bolnička hrana nije ukusna ko doma pa mi je to manje važno. ne sjećam se koliko je bilo jestivo.