Nakon cijele akcije o nasilju u porodu, mene osobno čudi nevjerica da je nekome bitno da se osjeća kao čovjek / žena u rodilištu, jer se 3-5 dana "prežive". Niti bi trebalo bit čuđenje u svijetu nakon što je postojala Rodina akcija koja je prikupljala priče žena koje su iskusile na porodu, i ne sjećam se da je neka od bolnica pozitivno iskočila u smslu - evo, tu je humani tretman, žene se poštuju i ne tretiraju se snishodljivo. To je sustavni problem svih bolnica, zdravstva u RH općenito. Zato je i bila ta akcija. Netko na svom porodu ima više sreće, neko manje. Ne mislim da je privatno med i mlijeko, ali nije mi OK poruka da je nevažno je da te tretiraju kao čovjeka, da to sve "ovisi o očekivanjima" (u stilu koji naivac, ako očekuješ išta više osim da prođe).... kako sam prevalila famoznih 5 dana, te iste koje su komentirale "ma samo 3-5 dana", su na kraju plakale, kao i ja. Sjećam se točno svog osjećaja kao da si u filmu zarobljen kad ono Amerikance negdje u svijetu zatvore, a oni zazivaju "I'm an American citizen, call my ambassador, get me outta here". Što je bio moj osjećaj. A nije da bolnica po drugim pitanjima u RH nisam vidjela. Sve lijepo je za mene počelo kad smo nogom prešli vrata rodilišta.