Imamo "big problem"

[rinama]

Neznam od kuda da počnem.
Ne radi se o mojoj djeci, ni o tuđoj, već o majci jednog djećaka iz kvarta.
Ona je samohrana mama i još k tome maloumna (nije poremećena,završila je školu,normalno izgleda),pod time mislim da naoko izgleda ok ali u biti je i ona žrtva lošeg, tj.nikakvog odgoja.
Radi se o tome da smo već ludi od nje i njenog djeteta i njihovih svakodnevnih posjeta k nama.
Situacija je ta da dođu i neznaju otići doma, evo danas su i večerali s nama, mada ih nitko nije zvao za stol.
E, a mali je katastrofa!!! Trči, luduje, skaće, trga sve oko sebe, igračke, stvari, ma sve čega se dotakne.
A ona, sjedi, niti okom ne poprati to svoje djete, a kamoli da reagira.
Ja sam inaće fina i pristojna, uvjek spremna svima pomoći, imam razumjevanja, moja djeca su isto takva. Ali ovo više nemogu podnjeti.
Ja smirujem njeno djete, ona samo šuti.
Ja mu objašnjavam da mi svoje igračke poštujemo i volimo i da očekujemo da se i on tako ponaša.
LUDIM LJUDI!¨
Nemogu više, kaj da radim?
MM kaže : sutra moramo nekud otići u to vrijeme kad oni dolaze.
Pa kaj da bježim od svoga doma? Neznam!
Molim Vaša mišljenja!

[petrić]

Kako je uopće došlo do toga da su počeli dolaziti?
Možeš li joj objasniti da trebate malo vremena za sebe ili bi i to odignorirala kao i tvoje opaske na ponašanje njezina djeteta?
U krajnjoj liniji, možda možeš ne otvoriti vrata kad dodju? Kad moji susjedi pokaže tendenciju " preseljenja " k nama ja jednostavno svako toliko " prečujem " njihovo kucanje na vratima, pa se stvari smire. Doduše, oni su intelektualno " normalni ", samo imaju obiteljskih problema, pa im je moja kuća utočište.

[rinama]

Uh stvarno sam na sto muka. I meni se ponekad čini da svi vole doći k nama jer smo donekle normalna obitelj, ono: mama, tata, klinci za pet, super odnosi u našoj maloj zajednici, puno ljubavi, živaca i smjeha.

Danas smo otišli u vožnju biciklom i na pola puta vidimo njih kako idu u pravcu naše kuće, okrenuli smo se i vozili još pola sata.
Kad mi dolazimo doma, a oni ispred naše ograde stoje i čekaju, mali plaće kao gdje smo mi, on je žedan i dugo nas čeka.
Totalno ludilo.
A ona ništa! Zamalo da se nije složila s njim.

[petrić]

Bojim se da ćeš ih se oterasiti jedino " bezobrazlukom ", objasni im da ne mogu stalno biti kod vas, da trebate vrijeme za obiteljsko druženje, odmor... , ako treba budi i malo grublja ( ako ne možeš ti, možda može TM )! Ipak se radi o odabiru između mira tvoje obitelji i pretjerane pristojnosti. Vjerujem, ma koliko bezobrazna ti bila da se oni neće ljutiti, barem ne dovoljno dugo .
Kad je moj sin bio star nekoliko mjeseci, već spomenuti susjedi su neprestano slali svoju tada sedmogodišnju kći k meni na " cjelodnevni boravak ". U jednom trenutku sam rekla susjedi da i ja trebam malo mira, a ona će meni " i ja trebam mira "!!! No, posjeti su se sveli na manju mjeru, a i dalje smo si dobri. Neke ljude kad pošalješ.. oni dođu po još!

[josie]

a da se odselite ili pokupite na par dana negdje, pa kad vide da vas neće danas dočekati, odustanu?
mislim, meni je ovo žalosno, čak mi i moj prijedlog zvuči kao: kako da se otarasite psića kojem ste mjesecima bacali kost , ali nemam pametniji prijedlog. :/

[petrić]

... kad u takvoj situaciji ne postoji sretno rješenje...

[rinama]

A najgore od svega toga je to da joj ni doma nema ko reći pametnu riječ, a moja sveki priča da je to generacijski poremečaj, jer su isto tako prije dvadeset godina od ove naše susjede i mama i baka visile po cijele dane kod moje sveki i njene obitelji i da su se morali skrivati kad bi one naišle.
Sad si zamislite moju sveki kako luduje kad vidi da je nama sada isto kao i njoj onda.
Ja svoju djecu učim kako sve ljude treba prihvatiti onakvima kakvi jesu, a sad s druge strane moram opravdavati svoje postupke "izbjegavanja" nepoželjnih ljudi, jer me već moje male mudrice ispituju: a zakaj se mi mama idemo voziti kad su nam gosti došli.

[kinder]

Mi smo imali sličan slučaj sa dječakom iz ulice koji se gotovo doselio kod nas. Radi se o 10-godišnjem djetetu. Nije meni dijete smetalo nego njegovo ponašanje ( psuje , ulizica je , nagovara po 100-ti put D. što je D. lijepo objašnjeno da nemože, loš je u školi, bezobrazan prema nastavnicima, vršlja po našim ormarima, išarao je D. neke knjige, pokušao ukrasti lopticu , sjedanje za stol i prije nego što ga netko pozove , traženje hrane čim dođe kod nas jer je on gladan a mislim da ima sigurno više kg od mene a ja ih nemam malo, ako D. gleda crtić on onda prkosi jer se njemu ne igra).
Bilo je još tisuću takvih situacija.
Pukao mi je film kada je pozvao D. kod sebe i onda ga nakon pola sata poslao kući jer se on ide igrati kod prijatelja To je bilo previše , kada je slijedeći put došao objasnili smo mu da više nemože dolaziti i gotovo! Stvarno ni vama kao ni meni ne trebaju takvi ljudi u kući.

[thalia]

... kada je slijedeći put došao objasnili smo mu da više nemože dolaziti i gotovo! Stvarno ni vama kao ni meni ne trebaju takvi ljudi u kući.

samo ovako! nije lako, ali drukčije ne ide.

ljudi, nama niti najbliža rodbina ne dolazi ako se ne dogovorimo!

kažeš: ne dolazite više k nama i to je to. nema objašnjavanja i opravdavanja.

[Moover]

Mogu samo napisati svoju životnu filozofiju:

Mičem se od ljudi u čijem prisutstvu mi nije ugodno.

Kratko i nadam se jasno... Makni se od žene osim ako joj nisi jamac pa joj se moraš uvlačit (znam za takve slučajeve)....

[Winnie The Pooh]

Rinama, zamisli tu svoju situaciju, pa broj djece pomnoži sa 3!!!
Moja susjeda ima klinca koji je kao Laura i još blizance 6 godina stariji. U početku mi je bilo zanimljivo družiti se sa njom, dok smo samo šetale sa djecom u kolicima. I onda sam napravila kobnu grešku - pozvala ju na kavu. I tada je sve počelo. U početku je dolazila samo sa ovim najmanjim, pa je to bilo OK, samo su te kave (koju je, baj d vej, sama pila jer ja ne pijem) trajale i po nekoliko sati :shock: . Nije postojao način da je se riješim. Znala bi ostati kod mene doma cijelo jutro, pa skroz dok mi MM ne dodje sa posla. Kada se malo oslobodila, onda je počela zvati i ove starije klince da dodju. E onda bi nastao urnebes, demoliranje po kući, da imam još tri dana za čistiti poslije njih. U početku sam bila fina i dobra, pa sam šutila, a onda sam, kada bih je se htjela riješiti, rekla da moram nešto napraviti, kuhati ručak i sl., a njen odgovor je bio, samo ti kuhaj, nećemo ti mi smetati, ja najviše volim kuhati u društvu!
Da se razumijemo, otišla bih i ja kod nje s vremena na vrijeme na kavu, ali to bi trajalo max sat vremena (i to sam puno rekla), kako bih joj možda uspjela pokazati svojim primjerom, ali ništa d toga!! :/
Onda je došlo toplije vrijeme i ljeto, pa sam joj doskočila - kada bi se pozvala na kavu, ja sam ju s guštom prihvatila, ali u dvorištu!!! E to joj baš i nije odgovaralo (valjda su joj plastične stolice bile neudobne), pa je dolaske prorijedila (jer tada više nismo ni šetale sa kolicima zajedno). Prošlo cijelo ljeto i deveti i polovica desetog mjeseca, a njih nema kod nas! I baš kad smo pomislili da smo ih se riješili, kao žena je shvatila, pa možda skužila da sam ja počela raditi i da mi sada treba odmora malo više, ali i druženja samo sa mojim djetetom i MM, kad netko zvoni na vrata. ONI!!!! Čekala je da zahladni, pa da nam se opet može uvaliti!!! Bili su kod nas, ali onda je MM poludio i nakon sat vremena rekao:"Oprosti, ali mi smo danas oboje radili, umorni smo, i mislim da je za danas bilo dosta gostiju!" Donio im njihove jakne i ispratio ih! Ona se nije uspjela ni snaći. Ja sam se šokirala, jer obično je MM taj koji je fin i dobar, a ja sam ta koja je zadužena za zločestoću, ali eto... bar smo ih se riješili. To smo mi mislili!!! Opet su oni dolazili, zvonili na vratima, zvali telefonima, ali smo ih mi "puštali" tek svaki treći ili četvrti put. Jednostavno sa takvim ljudima moraš tako. I naravno, prorijedili se dolasci, što umjetnim, što prirodnim putem.
Mislim, glupo mi je bilo krenuti s njom "na nož", jer ipak planiram ovdje živjeti cijeli svoj život, a kako da se svađam sa susjedima. Sada, nakon skoro tri godine borbe, mi smo dobri susjedi, stanemo s njom, popričamo, na kavi smo dva do tri puta mjesečno jedni kod drugih i to na sat vremena, i to je to.

Ne znam jesam li ti uspjela pomoći sa ovom svojom pričom, ali eto, samo da znaš, da nisi u tome sama!
Sretno u borbi!!!

[Moover]

Sjetio sam se sad jednog možda dobrog rješenja:

Svaki put kad dođe kod vas, uvali joj da nešto radi. Nek ti pomogne usisavati, prati prozore, brisati suđe, klofati tepih, krečiti zidove, pomicati namještaj..... pa da vidimo hoće li nastavit dolazit...

[brane]

Sjetio sam se sad jednog možda dobrog rješenja:

Svaki put kad dođe kod vas, uvali joj da nešto radi. Nek ti pomogne usisavati, prati prozore, brisati suđe, klofati tepih, krečiti zidove, pomicati namještaj..... pa da vidimo hoće li nastavit dolazit...

vrlo pametno i simpatično rješenje 8)

[rinama]

Ma bojim se ja da se ona nezna ni otuširati, a kamoli da kreći zidove.
Nigdje ne radi, uzdržavaju ih njeni starci.
Ja je sinoć pitam: pa kaj ti ne kuhaš doma (mali non-stop viče da je gladan), a ona kaže : moja mama kuha, tak da je sretna ako mi obavimo jelo negdje, pa ona nemora ništa spremati.
Ma više mi neće uči u dvorište, a kamoli u kuću.
Od danas uvodim sankcije samo još neznam koje.! :/

[kinder]

Pristojno joj reci da nemože ući jer...ti nešto radiš , spaveš , jedeš , igraš se s djecom i stavi točku na i .

[Zdenka2]

Nije nepristojno postaviti granice drugim ljudima. Dom je utočište i u njega trebaju dolaziti oni koji su pozvani. Kad smo mi doselili u novi stan, susjeda je počela prakticirati staru praksu koju je naučila s ljudima od kojih smo kupili stan. Osim toga, nezaposlena je, pa mora negdje ubijati vrijeme. Pojavljivala mi se s đezvom na vratima, bez da sam je ikada pozvala. Prvi put sam otvorila vrata i popila s njom kavu. Onda sam joj lijepo objasnila da to što ja radim kod kuće ne znači da mogu gubiti vrijeme. Meni se jutro ne sastoji od kave i kuhanja ručka nego od čitanja, pisanja, razmišljanja. Kad je još nekoliko puta s đezvom stajala pred vratima, ja joj nisam otvorila. Mislila sam, rekla sam ti pristojno da imam posla i da ne želim na takav način provoditi vrijeme, ako ti to ne shvaćaš, to je tvoj problem. Nakon nekog vremena je odustala, kave pije s drugima, a ja sam s njom dobra. Kad god nešto treba može doći i obratiti se meni. Pomogli smo im mnogo puta, jer nemaju love, poklonili smo im perilicu, posuđujemo im što god treba, pozovemo ih za Božić i slično, ali nam se po kući ne šeću.

[ana.m]

Mi se baš i nismo previše zbližili sa susjedima jer zapravo u zgradi nema nekog s kim bi se mogli posebno sprijateljiti. Ima ih par s kojima stanemo i popričamo ali to je sve. Jednostavno nemam vremena za takva druženja sa susjedima. A i nisu mi previše zanimljivi. Mislim, ak si trebamo pomoći ok, ako u nečem treba sudjelovati ok, ali to je sve. Na kavu mi dolaze moje i muževe prijateljice/prijatelji i rodbina.

[petrić]

i rinama, kako je prošlo!?

[rinama]

Mi zbrisali na tri dana na more. Sveki kaže da su bili došli na igru, ali im je rekla da nas nema doma, s tim da je mali na silu htio ući u kuću da provjeri da mu ona ne laže.
Sad ćemo vidjeti kako bude ovih dana. Dogovorili smo da zaključavamo dvorišnu ogradu, jedini je problem vrijeme dok smo vani u dvorištu kad nas fizički mogu vidjeti, pa još moramo smisliti kaj napraviti tada.
Javit ću se krajem tjedna. 8)

[maria71]

ja ne bih mogla biti zatočenik u svojoj vlastitoj kući jer si je netko uzeo za pravo da me uznemirava.....

ja to riješim po kratkom postupku,pa kome pravo a kome krivo

ima jedna stara izreka
nemreš biti i ....i....

[TeddyBearz]

s tim da je mali na silu htio ući u kuću da provjeri da mu ona ne laže.

:shock:

[Zdenka2]

Mi zbrisali na tri dana na more. Sveki kaže da su bili došli na igru, ali im je rekla da nas nema doma, s tim da je mali na silu htio ući u kuću da provjeri da mu ona ne laže.
Sad ćemo vidjeti kako bude ovih dana. Dogovorili smo da zaključavamo dvorišnu ogradu, jedini je problem vrijeme dok smo vani u dvorištu kad nas fizički mogu vidjeti, pa još moramo smisliti kaj napraviti tada.
Javit ću se krajem tjedna. 8)

Skrivanjem nećete ništa riješiti. Morate im reći.

[Perun]

Morate ih otkačiti, ali doslovno, što znači da nećete ostati u dobrosusjedskim odnosima, ali sve ima svoju cijenu (a ova vas i ne bi boljela ne znam koliko, očito).Ne otvarajte im par dana pa vidite reakciju - što da vas bilo tko maltretira u vašem domu!

[kinder]

Kako su već cure rekle, treba im reći zdravoseljački da nemogu ući sada jer ti imaš nešto u planu - večeru sa svojom djecom , ne otvaraj vrata već joj to tako reci. Valjda neće pokušati provaliti

[lalah]

nepristojno ali nasmijala sam se
podsjetila me situacija na knjigu Amelie Nothomb : Protiv Katiline
jel čitao neko?

[angelina1505]

Ja čitala, kao i sve njene knjige!
Bože ne mogu vjerovati šta vam se događa. Samo bi mi još to falilo. Amelie Nothomb inače piše knjige sa takvim poluludim temama, pa sam si ja lijepo zamislila da se to skoro uopće ne događa.
Ja sam isto takva, teško bi mi bilo u facu otpilit nekoga koga sam tako dugo trpila -Stockholmski sindrom valjda. Isto bi prvo probala metode bježanja, svaki dan u grad, Maksimir, kod prijatelja, ne otvaranje na zvono već konspirativna šutnja. A onda ako bi baš pukla, vjerojatno bi puklo zauvijek!

[snorki]

Mi se baš i nismo previše zbližili sa susjedima jer zapravo u zgradi nema nekog s kim bi se mogli posebno sprijateljiti. Ima ih par s kojima stanemo i popričamo ali to je sve. Jednostavno nemam vremena za takva druženja sa susjedima. A i nisu mi previše zanimljivi. Mislim, ak si trebamo pomoći ok, ako u nečem treba sudjelovati ok, ali to je sve. Na kavu mi dolaze moje i muževe prijateljice/prijatelji i rodbina.

i kod nas je ovako. Ustvari, vec dvije godine zivim u ovoj zgradi, a ne poznajem sve komsije. Uopste ne znam ko zivi na trecem spratu.
A ulaz ima samo sest stanova

[rinama]

Evo ja ih neki dan "otkačila" kak ste mi rekli, a ona danas opet došla, dobro je petrić rekla, Neke ljude kad pošalješ...oni dođu po još.
Rekla sam joj da trenutno nemamo vremena za druženje, što ona naravno nije shvatila, a onda sam joj rekla: Ajde bok! i otišla.
I danas opet došla, ali sam rekla da idem u Getro i okrenula sam se i otišla.
Vidim da djeluje ovo doslovno izbjegavanje, istina da se osječam glupo, ali jednostavno tako moram.

[maria71]

Samo naprijed!

Ne osjećaj se glupo,već ponosno jer braniš svoj dom i intimu!

[Linda]

Kaj ima novoga sa "susjedima iz pakla"?

[rinama]

Krenuli smo u vrtić i školu pa nas većinu dana nema doma, i ona je maloga upisala u vrtić pa se nadam da će i oni biti umorni kad dođu doma i tražiti svoj mir i odmor, a ne dosađivati svima oko sebe.
Baš sam nedugo čula da i drugi susjedi lude od nje pa joj kažu nakon njenog podugog posjeta da moraju ići negdje, a ona umjesto da ode doma, još zatvara njihova dvorišna vrata kad oni izađu autom i ispraća ih iz njihovog dvorišta, a onda valjda ode doma.
Mi smo za sada mirni, bar se nadam.

[petrić]

... i ja se nadam..

[kona]

moja mama kuha, tak da je sretna ako mi obavimo jelo negdje, pa ona nemora ništa spremati.

kako zgodno. ne mogu vjerovati da moze tako nesto reci. ali onda opet, to odgovara njezinom cjelokupnom mentalnom sklopu...

cuj, ja bih se slozila sa svima ovdje koji kazu isto: nije lako (dapace), ali treba biti direktan i neumoljiv i reci istinu kakva jest. mozes to ublaziti, reci da ti je drago vidjeti ju i porazgovarati s njom, ali da si ona mora naci svoj zivotni prostor, da ga ne moze traziti kod tebe. jednostavno svatko zeli svoju privatnost. ona to mozda nece shvatiti (inace ne bi ni ovo radila, tako opetovano i nakon svih signala da nije pozeljna), mozda ce se uvrijediti, ali ti tu ne mozes nista. moras to rijesiti, na plus ili minus.
nije lako, ali nije to valjda jedina neugodna situacija dosad u zivotu.
a bit ce ih i jos.

[kona]

nepristojno ali nasmijala sam se
podsjetila me situacija na knjigu Amelie Nothomb : Protiv Katiline
jel čitao neko?

to nisam citala. citala sam strah i trepet i antikrista i robert je njeno ime (tako nekako), a o cemu se radi u protiv katiline?
meni je antikrista bila spooky. nije bas ta shema kao kod riname, ali zenska koja je glavni lik isto tako nekako prodire u jednu obitelj i sve ih opcarava, postaje glavna. strava.

[rinama]

Jel vi to mene strašite u ove kasne nočne sate?

[kona]

ma neee, nije jos tako kasno, kako vidim
salim se.
ajde, poslusaj nase savjete i hrabro pa javi kako je proslo.

[lalah]

evo sam skinula sa superknjižare

KRATAK OPIS
Nakon godina provedenih u gradu, Emil, umirovljeni profesor grčkog i latinskog, i njegova supruga Juliette sele se na ladanje, gdje kane nevino uživati u izmjeni godišnjih doba i danima bez ljudi, uvjereni da ih susjed iz kuće preko puta u tome neće ometati. Međutim, taj šutljivi liječnik zvoni im na vrata svakog popodneva i nakon nekog vremena bračni par željan osame nade se na rubu ludila...
Ova je knjiga nesumnjivo tour de force belgijske spisateljice, poznate po tome da svake godine objavi novo djelo, koje potom zavlada vrhovima top ljestvica u Francuskoj.
Ironizirajući svakodnevnu konverzaciju kakvu vode osobe koje se jedva poznaju, Amelie Nothomb pokazuje nam da čak i popodnevno brbljanje uz kavu može postati smrtno opasno. Ovaj se roman, čiji su glavni junaci povučeni umirovljenici, čita poput trilera i nije slučajno što su spisateljicu već prozvali "proznim Hitchcockom". Majstorski smišljeno i "izrežirano" djelo, koje uspješno spaja dvije naizgled nespojive vrline: visoki stil i visoku napetost.

[rinama]

Ja još nevjerujem da uopće nisu dolazili već tri tjedna, a i ne viđam ih da šeću po kvartu.
Izgleda da je ipak sada kad mali ide u vrtić malo drugaćija pjesma i kod njih doma.
Uostalom nije da sam baš previše tužna, naprotiv napokon imamo mir.
(a ko zna možda je kupila kompjuter pa surfa, pa se prepoznala..)
Možeš misliti!

[rinama]

Ja još nevjerujem da uopće nisu dolazili već tri tjedna, a i ne viđam ih da šeću po kvartu.
Izgleda da je ipak sada kad mali ide u vrtić malo drugaćija pjesma i kod njih doma.
Uostalom nije da sam baš previše tužna, naprotiv napokon imamo mir.
(a ko zna možda je kupila kompjuter pa surfa, pa se prepoznala..)
Možeš misliti!

[rinama]

Ja još nevjerujem da uopće nisu dolazili već tri tjedna, a i ne viđam ih da šeću po kvartu.
Izgleda da je ipak sada kad mali ide u vrtić malo drugaćija pjesma i kod njih doma.
Uostalom nije da sam baš previše tužna, naprotiv napokon imamo mir.
(a ko zna možda je kupila kompjuter pa surfa, pa se prepoznala..)
Možeš misliti!

[rinama]

Sory nije bilo namjerno ovo ponavljanje.

[petrić]

Eto, veliki problem si riješila relativno jednostavno! Drago mi je što te uhvatila takva euforija da si nas tri puta obavijestila o novonastaloj situaciji!