aleksandra70vanja- Što si napravila?

Mi smo krenuli u jaslice prije tri dana i u istoj sam situaciji.
Fizički, motorički i verbalno smo napredniji inače od naših vršnjaka a od ovih iz grupe rekla bih sigurno dvostruko.
Dakle, prvi dan je sam otvorio vrata od kupaone i otišao prati ruke.Već otključava i vrata od terase Pleše, pjevuši,sam se spušta niz tobogan i raspolaže sa velikim fondom riječi i neprestano brblja što je sve i teta sama komentirala kad je to vidjela.
Troje od desetak koje dolaze niti ne hodaju,svi ostali ne govore a dječak koji nam je razvojno najbliži pokušava tek izimitirati neke stvari koje mi radimo.
Glava mi puca od muke, od početne radosti što je prvi dan već ostao bez problema sam, došla sam do pitanja hoće li nastaviti napredovati uopće jer nema niti jednog uzora.
Bila sam na razgovoru kod psihologice ali kaže da je veća grupa već puna .Nije niti pogledala dijete već je odma zauzela negativan stav što u startu imam neku molbu. Kaže uzor mu mora biti teta a ne djeca i još kaže da nije ni dobro da dijete tako brzo uči riječi.S radošću je,čini mi se, dočekala da se mali rasplače(a to mu je bio prvi put otkad se rodio da se pred nekim rasplako,čak ni kod doktorice nikad pa toliko o pozitivnoj vibri psihologice ) i da nas pozdravi sa ciničnim osmijehom koji sam pročitala kao eto ti kako ti je zrelo dijete.
Ipak, pojavila se jutros u grupi prije nego smo mi došli i pitala za nas ali mi naša teta nije rekla ništa više od toga.
Primjetila sam samo da je naša teta jutros pričala više i sa mnom i sa Nikolom???
Moj se strah ostvario i danas je izašao iz grupe u suzama na što je teta rekla da su mu sad dosadile igračke pa da mu je sad dosadno.
Nikada do sada, ma koliko se igrali u parku nije niti pogledao prema meni
a kamoli plakao zbog nečega.
Bojim se da će mu biti dosadno i sama ne znam dali je uopće pametno adaptirati dijete na to ili ipak tražiti poticajniju sredinu???