Ja sad govorim o skoro pa 6-godisnjaku ...ms. ivy prvotno napisa
S jedne strane, roditeljima se (npr. bas u ovom slucaju) sugerira da djetetu prepuste da samo snosi posljedice svojih akcija (nespavanje koje vodi u jutarnju nervozu), a s druge strane tad jutarnji ritual, ugodan kad je dijete naspavano, prerasta u prisilu (jer se npr. Vedran povremeno ne zeli obuci, vec ga nosimo iz stana u pidzami ili golog pa se oblaci na ulici.
Vjerojatno je point da dijete samo shvati da bi trebalo ici malo ranije spavati ako ne zeli biti mrzovoljno ujutro i iznoseno na ulicu, no to do sada u ove 2-3 godine nismo postigli ... :/
I tako onda povremeno imamo scenu navecer (npr. jucer, uporno nije htio uci u kadu niti ici na krevet i sve je rezultiralo scenom u kojoj je bilo i ljutnje i placa i popisane kupaonice (i roditelja) ... no ujutro je ipak malko bolje.
Treca varijanta (koju primjenjujemo u iznimnim slucajevima zurbe) je da ga sami obucemo ujutro, no to nemam(o) namjeru ciniti pravilom.
Sve ovo je vec tema za sebe (i bila je vec pokretana), no ovdje me zanima kakvu bi metodu predlozili gospoda Sears i Juul ...
 |
|||
Odgovori s citatom