[quote="a zakaj"]
Citiraj tatek prvotno napisa
no zaista, u njoj nema puno savjeta koje bi ljudi mogli prakticno primijeniti. Treba tu dosta razmisljati (mislim da je instinkt ovdje mozda vise od stete nego od pomoci, jer smo svi mi nauceni na neke druge metode odgoja), analizirati, osluskivati sebe i djecu,
ovo definitivno vrijedi za mene :/
[/qoute]
Mislim da je u vrijeme nase mladosti bilo vrlo malo ljudi koji su djecu odgajali na neki nacin drugaciji od tradicionalnog ... :/

Citiraj a zakaj prvotno napisa
Citiraj tatek prvotno napisa
zanimljivo, madju nasim bliznjima nemamo ni jedan primjer kao nas tj. starijeg decka i mladje curice
evo ti nas, preko foruma smo skroz blizu. Nekad, kad citam tvoje postove, mogla bih sve prepisati, i ubaciti Toncek/Tonka umjesto Vedran/Zrinka!

A sto se tice tvog problema s djecom - imam nekoliko pitanja. Sto o svemu tome misli TZ? Kako se Vedran inace odnosi prema Zrinki - ima li trenutaka kad je njezan, brizan, kad se skupa igraju i smijulje i divljaju i sl? Ili pretezu situacije u kojima se sukobljavaju ili ignoriraju? Kako Zrinka gleda na Vedrana? Da li se situacija izmedju njih dvoje mijenja ovisno o tome da li ih oboje cuva TZ sama, ili ih oboje cuvas ti sam, ili ste vas dvoje skupa s djecom?
Ima trenutaka kad je Vedran njezan prema Zrinki, no oni su vrlo vrlo rijetki (nekad su bili cesci). Zajednicka igra najbolje funkcionira kad oboje rade nesto sami za sebe (npr. u pijesku ili sa kockicama) - ako pak Vedran nesto pozeli napraviti Zrinki (npr. premjestiti njenu kockicu) onda ona vristi, ako pak ona njemu pokusa nesto popraviti, onda on vice i/ili ju gura. Bas cisto zajednicke igre ima vrlo malo (recimo, Vedran vuce kutiju u kojoj sjedi Zrinka), jedno vrijeme smo pokusavali smisljati takve igre, no gotovo svi pokusaji su se zavrsavali svadjom nakon pola minute pa smo odustali od toga.
(recimo, psihologica u vrticu nam je savjetovala da smislimo neku aktivnost u kojoj bi djeca nastupila protiv nas roditelja i tako ih ujedinili ... no, zasad je razliak u razvoju ipak malo prevelika da ih angaziramo u tako necem dulje od tih pola minute - recimo, malo rvanja sa mnom ili valjanja po podu itd)


Zrinka inace gleda u Vedrana kao u boga, oponasa ga i opcenito slijedi ga osim kad ju bas direktno ne "opali", tad naravno place i bjezi. Poceli smo tu i tamo primjecivati prve znakove bojazni/straha (recimo, odmice se s puta cim cuje da on stize i slicno) i to nam je dodatni signal da nesto hitno ucinimo po tom pitanju, jer ne zelimo da se razvije taj strah ...

Inace, dobro pitanje, ovo kakva je situaciaj ovisno o tome tko je sa njima.
Najgore je kad smo svi cetvero na hrpi, tad su ceste razmirice.
Kad je samo jedan od nas sa njima tad je obicno bolje (ovo jucer je bila iznimka), i to, cini mi se, nesto je bolje kad sam ja sa njima nego MZ (vjerojatni razlog: MZ s vremena na vrijeme doji Zrinku, a to je Vedranu cesti signal za pocetak zadirkivanja, guranja itd ).
Kad smo u situaciji jedan-na-jedan, tad sa Vedranom nema gotovo nikakvih problema tipa agresije i slicno.
Kad su njih dvoje sami s trecom osobom (probali jednom kod djeda/bake) bilo je iznenadjujuce dobro - mislim da je najveca predstava rezervirana za nas roditelje.

Inace, jedno opazanje: dok smo se ljeti setali uokolo pa Zrinka nije zeljela hodati onda smo ju znali malo ostaviti iza nas, a Vedran se odmah javljao "Pazite na Zrinku, ostat ce", "Pazi da ne padne" i slicno
Vidis, mozda je to jedna promasena sansa, sad mi svice ... mi smo naime obicno odgovarali "Ma pusti, nece joj nista biti, doci ce za nama ..." (jer je ocekivana reakcija da ju Vedran uzme za ruku i dovede ju, sto Zrinka cesce ne voli nego voli ...). Mozda smo mu mogli cesce dati sansu da joj pomogne pa i pod rizik da cemo malo cesce slusati njen plac.

Kaj se tice MZ, njeno misljenje je slicno mome uz razliku sto je ona vise uz Zrinku pa je onda automatski u poziciji da ju cesce mora braniti od napada, a cini mi se i da ima nesto kraci ziherung pa onda nekad lakse plane na Vedrana od mene.