Tu se i ja pridruzujem ...Zorana prvotno napisa
Ali, tesko mi je naljutiti se isto na nekoga tko pokusa uzeti igracku iz ruke (naravno, ne uspije) i na nekoga tko trgne igracku tako da i igracka i mala odlete na pod ...
A i drugacije je kad netko to napravi deset puta dnevno, a netko mozda dvaput ...
Dok sve ovo pisem imam njihova lica pred sobom, znakovito je da vidim nasmijesenu Zrinku i ljutitog Vedrana ... volio bih ih vidjeti oboje nasmijesene, no ne mogu ... cijela ta zbrka utjece na mene tako da Vedrana cesto vidim u negativnom svjetlu, a jos kad dodju dogadjaji kao onaj jucer, dok se cereka, a mala se guti, zaista mi je tesko voljeti ga u takvim trenucima, jednostavno ne podnosim trenutke kad jaci maltretira slabijega. Pokusavam dozvati u sebe ljubav prema njemu i shvatiti da je i on mali i da se ne snalzi u ovom svijetu, no to tek dodje u mene kasnije, za minutu, dvije, tri ... ne zelim reci da sam posebno grub prema njemu ili nesto slicno, ali sigurno mi je drugaciji recimo ton glasa, poruka ...
Potpuno drugacije je kad provedemo miran dan bez puno ispada, tad je i moj odnos prema njemu puno meksi, pa cak i kad napravi nesto ... vjerujem da je i njemu to vidljivo.
Da li se i vi osjecate slicno kad ste u takvim situacijama?
 |
|||
Odgovori s citatom