Citiraj nikazd prvotno napisa
A da li bi dozvolili da dijete koje je u 23 sata navečer, ili čak nešto kasnije, ostaje budno? Naravno, aktivno se igra, želi čitati priče, ostati "još malo " budan jer mu se ne spava.....jer ono zna da mu se ne spava. I onda vam dijete zaspe u pola noći. Ujutro ide u vrtić!

Upravo čitam Vaše kompetentno dijete, 1 put. Nije baš da mi je sve jasno!
U takvom slucaju ja preuzimam odgovornost, kazem nesto tipa "Zelim da ides sad spavati, sutra nas ceka rano budjenje i naporan dan, i zelim da sutra budes odmoran. Laku noc i lijepo spavaj!"
Dakle, umjesto prigovaranja saljem poruku da je to moja zelja, moj stav i da se brinem za njega kako ce mu biti sutra.
Ako on odbije, onda bi trebalo (sad pisem u kodicionalu, jer znam da cesce reagiramo drugacije) i dalje nastaviti mirnim tonom, bez predbacivanja i biti uporan i odlucan. Kad tad ce odustati (kod nas je to znalo trajati izmedju 5 minuta i pola sata, nekad i vise ... vise puta mi se desilo da sam se iznervirao i poceo reagirati nervozno ili cak bijesno i to definitivno nije pomoglo - tek kad smo se ponovo ohladili onda smo jos malo popricali, pozdravili se i krenuli na spavanje).

Skraceno, ako nema nekog razloga da ide spavati, tad nek ide spavati kad zeli.
Ako mi vidimo da postoji neki razlog za odlazak na spavanje bas tad, u tom slucaju mi reagiramo, ali ne optuzujuce itd (nije on kriv sto reagira ljutnjom ili nekako drukcije, vec mi, jer mi zahtijevamo od njega da ucini nesto sto mu nije po volji) vec smireno, ali i odlucno.