Citiraj seni prvotno napisa
(ne biste vjerovali koliko roditelja 6-godisnje djece se nama cudi, jer ina sama izabire iz restoranske kare sto ce naruciti.)

zasto places. nema razloga da places (vrlo cesta recenica bake ) pa ako dijete place, valjda ima za njega sasvim dobar razlog za plakanje, inace ne bi plakalo.
da li su ti razlozi nama suvisli u smislu plakanja, jer naravno nesto drugo.
ali onda je pitanje:
ja ne razumijem zasto places. mozes li mi molim te objasniti?
Ovo za restoran mi je tako cool ..moje malene uvijek same ujutro određuju što će i koliko jesti ili piti u kafiću ili što ćemo "zajednički" kuhati za ručak...totalno bez izravnih sugestija (čak i malena..."kava sa šlagom"=mlijeko s pjenom)..ako se baš zalomi da bi čokoladu..ja interveniram..Ok je čokolada..stavrno je dobra i meni..ali znaš i ja bih ju tako rado jela, ali se bojim pokvarenog želuca i pokvarenih zubića..hoćeš li nešto drugo, a čokolada poslije ručka?...
ili..Leonarda neće blitvu..kažem ja..i meni je, ali baš totalno fuj blitva...efektirajući bljak..ali vidiš..sve pojedem jer je jako zdrava, da bolje kakiš i da mozak lakše uči...
zasad tako nešto s Leonardom prolazi, dok me ne skuži...uglavnom point je uvijek ostaviti mogućnost izbora i odluke...

I naša nona je takva. Ja mislim da se od margina tradicionalnog poimanja odgoja teško može pobjeći. I zato se moja mama uvijek čudi, kako malecke u nekim situacijama mene bezuvjetno poslušaju, npr daju ruku u gužvi, a nju ne. Ona kaže...Daj ruuuku...ne budi neposlušna, zgazit će te. Ja kažem..daj ruku jer se bojim da ćeš mi se izgubiti, vidiš koliko ima ovdje ljudi i auta.

Starije generacije jednostavno ne shvaćaju da se sa djecom uz primjerenu razinu objašnjenja može ostvariti dogovor. Mada to isto ne shvaća ni mnogo mladih roditelja... :/
Ali eto..učimo dok smo živi, a ako je ljudski griješiti..neki su ljudine