Malo sam prebrzo stisla Pošaljite...

Bas sam nesto razmisljala o takvim situacijama kad klincima kao nudimo da nesto sami izaberu, a zapravo im ne nudimo nista. Odnosno umjesto da budemo jasni, tipa cokoladu cemo jesti poslije rucka, sad ne moze, pakiramo to u neki sareni papiric koji se zove mogucnost izbora.

Radim to i ja, naravno, al nije mi ok. Ako kazem klincu Idemo sad van, moze? zapravo mogu ocekivati i odgovor Hocu i odgovor Necu s istom vjerojatnoscu. A ako planiram svakako izaci, onda ga ne bih trebala uopce pitati tako blesavo pitanje.