seni prvotno napisa
nakon toga sjednemo se mm i ja i razmisljamo. ima li to smisla svaki dan zapoceti sa nervozom, povremenim vikanjem kad izgubis kompas, strkom? nema smisla.
dakle mi zakljucujemo da je njoj to oblacenje s nase strane jednostavno potrebno, da jos ne uspijeva biti strukturirana, te da ako hocemo pocetak dana u dobrom raspolozenju i da stignemo na vrijeme na posao, da moramo mi imati kormilo. i obuci inu, spremiti ruksak, odvest je u kupaonu oprati zube i tako dalje.
i tako radismo.
rezultat:
nakon nekog vremena ina se pocela oblaciti sama. strukturiranost jos nije super, ali je bolje. i svima nam dan lijepo pocinje.