He, he... daj mi reci jedan primjer djeteta koje je umrlo od gladi pored punog stolaAdioMare prvotno napisa
U danasnje vrijeme sumnjam
![]()
To nutkanje nije nista vise do "ja znam bolje od tebe da bi ti mogao jos pojesti"... Samo eto zakamuflirano u lijepi celofan.
Sto time govorimo djetetu - da ono ne treba slusati signale svog tijela (a tijelo mu jasno daje do znanja kad treba jesti i kad ne treba), nego treba slusati okolinu. Djete ce suradjivati, pa ce vjerojatno s vremenom doci do toga da ce dijete prestati protestirati i "progutati" taj jos jedan zalogaj mami/baki/itd. za ljubav.
I sto se desava, dijete s vremenom zanemari signale koje mu salje vlastito tijelo.
Recite mi koliko odraslih osoba znate koje su u stanju stati kad su se najele, makar u tanjuru ostalo jos pola krumpirica, jer su site i dosta su se najele?
Sumnjam da ih znate puno. Svi imaju tendenciju cistiti tanjure ili jesti jos jer im je fiiiiino, zanemarujuci to sto im tijelo signalizira da su jeli dosta. U tome je problem.
Vidis, mene roditelji NIKAD nisu nutkali da jedem. A gledajuci sad koliko i kako jede moje dijete, zaista sam bila problematicna (iako moja mama tvrdi da nisam bila, ali zaboravila je ocigledno, ili nije znala kak sam grozno jela kao teenagerAhhh.... kod mame, na žalost, uvijek ima još malo mjesta za desert...![]()
).
I ja i dan danas prestanem jesti kad dobijem signal da mi je dosta - bez obzira koliko fini bio taj kolac ili vec sta god. I dosta sam dobivala zbunjenih pogleda zasto sam taj mali dio ostavila u tanjuru, no ljudi oko mene su se vec navikli i naucili da ja stajem kad mi je dosta, bez obzira kako to drugima izgledalo ili koliko oni misle da bih ja trebala pojesti.
A taj moj "stav" je proizasao iz toga da me se pustilo da jedem kad zelim i koliko zelim kad sam bila dijete. Naucila sam slusati sto mi signalizira moje tijelo.