Citiraj marta prvotno napisa
Leonarda neće blitvu..kažem ja..i meni je, ali baš totalno fuj blitva...efektirajući bljak..ali vidiš..sve pojedem jer je jako zdrava, da bolje kakiš i da mozak lakše uči...
zasad tako nešto s Leonardom prolazi, dok me ne skuži...uglavnom point je uvijek ostaviti mogućnost izbora i odluke...
Mene ovdje zanima ima li Leonarda doista mogucnost izbora ili ti njoj stvaras samo privid izbora? To me zanima jer pitanje hoćeš li nešto drugo, a čokolada poslije ručka?... zapravo ne ostavlja mogucnost izbora. Odnosno, dijete na takvo pitanje moze odgovoriti "necu nista drugo, hocu coksu sad"
Istina..kut gledanja...ima slobode što može jesti čokoladu poslijepodne i nema izbora što se tiče uzimanja čokolade ujutro. Ali da kaže...ja hoću čokoladu SAD... ja bih odgovorila..gledaj Leonarda. ne branim ja tebi čokoladu, dapače i ja bih ju sad njami njami. Ali ujutro nije zdravo jesti čokoladu...pokvario bi se trbuh, pa ne bi radio dobro. Sad odaberi nešto drugo (zna se što je hrana ujutro) i onda ćemo se počastiti poslije ručka čokoladom i ti i ja..OK?

Zasad je uvijek OK. Ili čeka da odem pa si uzme kockicu nakon doručka (što smatram da je također OK)

Blitvu jede s takvim gađenjem, da je to smiješno. Ali ju pojede. Bez prisile, samo uz malo rezoniranja. Da ne želi, ne bih ju tjerala.

Kad uopće ne želi jesti nikad ju nit ne nagovaram nit pozivam. Za vrijeme ručka spontano se okupljamo za stolom i jedemo što i koliko kome paše..bio on 6 mjeseci ili 66 godina.

Smatram da je teško pobjeći sam od sebe, ali uglavnom ostavljam mogućnosti izbora oko kapitalnih stvari...da li će ili neće što i koliko jesti (naravno, uz dozu skretanja s krivog puta, nazovimo to i suptilnim, šarenim i kojekakvim ukidanjem izbora), da li će odjenuti ovo ili ono, kad će otići spavati, ne ometam nikad njihove aktivnosti u igri, ne tjeram ih na pospremanje osim ako je takav dogovor, bezuvjetno poštujem obećanja jer se i Leonarda pomalo uči važnosti istih. Pokušavam se, trudim se gasiti "narednika" u sebi.

A sad, ako je formulacija "demokratskog uvjeravanja" katkad ovakva ili onakva, više ili manje ograničavajuća, mislim da je to samo dijelić mozaika, a ne uvijek presudna stvar u formiranju osobnosti ili ugrozi samosvijesti. Bitna je cjelokupna idelogija poštovanja integriteta djeteta. Ne činimo djetetu ono što ne bi htjeli da čine nama. Ako se ravnamo po tome, propusti koje dugujemo svojem načinu odrstanja i tradiciji , smatram da postaju stvarno minorni.

Duboko sam uvjerena i u to, da osoba koja je pozitivna, moralno ispravna, strpljiva i najobičnije rečeno "dobra" bilo kojim odgojem može stvoriti istu takvu pozitivnu osobu, osim ako genskom kartom nije predviđen neki eksces.