Citiraj seni prvotno napisa
onako kako ja shvacam juula, ovo sto si navela je upravo jedna od njegovih vaznih postavki. on ne nudi prirucnik, niti se bavi tim da li dijete smije pojesti cokoladu 2 puta ili 10 puta tjedno.
on prica o nacinu i komunikaciji u odnosima, a predmete te komunikacije i sadrzaj i formu tih "predmeta" prepusta roditeljima odnosno oni mogu biti potpuno razliciti.

ja sam previse "anarhisticki nastojena" da bih mogla biti sljedbenik bilo koga ili cega i zato volim juula, i njegovu knjigu svrstavam u par ponajboljih kojie sam procitala o toj tematici, jer je sljepo sljedbenistvo, guuruvstvo, doslovno shvacanje, istoznacnost rjesenja za razne situacije i ljude, upravo nespojivo s tezama iznesenim u knjizi.
Potpisujem od A do Z

I upravo kako Seni rece, on niti u jednom trenutku ne govori o tome kako mi trebamo odgajati dijete (to prepusta nama), on samo govori o tome kako da poboljsamo svoj odnos s djetetom, tj. ak nismo zadovoljni s postojecim on ce nam reci kako da to popravimo. Totalno fer sto se mene tice. Ovo tu sad sto mi mnogi pricamo, zadiremo i u ovaj dio kojeg Juul ne dira - pa i tu proizlaze razlicitosti i problemi u komunikaciji.


Citiraj Zdenka2 prvotno napisa
Ja znam da mom M. tijelo šalje samo signale da mu treba čokolada, keksi, kinder jaje. Njemu tijelo nikad ne šalje signale da treba mlijeko, povrće, voće, juhu ili meso.
Pitanje je da ima izbor samo to jesti da bi dijete zaista izabralo da iskljucivo samo to jede. Vrlo vjerojatno ne bi. Neznam, ali sumnjam da bi. Bilo je jednom jedno istrazivanje bas na tu temu, postavili su svedski stol u vrticu i na stolu je bilo bas SVEGA - i povrca, i voca, i mesa i slatkisa, ma bas svega. I snimali su klince sto jedu. Neki su trpali slatkise, neki su jeli meso, i tak. No nakon tjedan dana, kad su pogledali sto je svako dijete pojelo, ispalo je da je svako dijete pojelo svega ponudjenog. Tko bi rekao? Ja prva ne bih.

I kad dodjemo do toga da bi nase dijete htjelo slatkise cijelo vrijeme - dolazimo do pitanja na koji NACIN onemogucavamo djetetu da ih jede. Jer recimo puno je drugacije ako dijete krene nesto jesti (tj. trpati) da mu kazemo "dosta ti je toga! Pretjerujes. Znas da nesmijes jesti bonbone" ili nesto u tom stilu, ili dijete u tom trenu pustimo, ali generalno gledamo da takvih stvari uopce niti nemamo doma, a u odredjenim situacijama toleriramo. Pa na taj nacin dijete moze birati i jesti sto mu se jede - ali od zdravih stvari koje stoje doma u ponudi, i od nezdravih kad je neka prilika gdje svi to jedu.


Citiraj AdioMare prvotno napisa
Posegnuti za starom vrstom odgoja u smislu male ucjenice (koje također ne pomažu, uz put rečeno) na ovom primjeru mi se ne čini preveliko zlo - ako ima efekta.
Mozda ima kratkorocni efekt. Pitanje je jel ima i dugorocni (sto nam je svima i cilj). I koji je omjer nacinjene stete (zbog ucjene) i stecene koristi (trenutne suradnje djeteta). To je na svakom roditelju da procjeni i sam odluci i preuzme odgovornost za tu odluku 8)