A tada moje pitanje glasi: Kako uvjeriti trogodišnjakinju da bi trebala svakodnevno, od jutra do mraka imati obuću na nogama jer odavno nisu ljetne temperature? Ja to rješavam vrlo šaroliko, dnevno i na doslovno stotinu načina - ishod je isti: ona je bosa jer ju tako najviše veseli.
Cijenim ja tu njenu naivnu odluku, ne upotrebljavam prisilne metode jer nije od životne važnosti, ali nije ni nevažno! Za sada sam mišljenja da nemam baš puno izbora nego joj sama na miran način stoti put obut cipele jer je ovdje jedino bitno da dijete nije na pločicama boso? Kako postići dugoročni efekt radeći na, uvjetno rečeno, pravi način? Ne mogu je pustiti da jednog dana i sama postane majka i shvati što sam joj govorila?
Molim konkretno, baš ću probat danas.