Citiraj anchie76 prvotno napisa
I kad dodjemo do toga da bi nase dijete htjelo slatkise cijelo vrijeme - dolazimo do pitanja na koji NACIN onemogucavamo djetetu da ih jede. Jer recimo puno je drugacije ako dijete krene nesto jesti (tj. trpati) da mu kazemo "dosta ti je toga! Pretjerujes. Znas da nesmijes jesti bonbone" ili nesto u tom stilu, ili dijete u tom trenu pustimo, ali generalno gledamo da takvih stvari uopce niti nemamo doma, a u odredjenim situacijama toleriramo. Pa na taj nacin dijete moze birati i jesti sto mu se jede - ali od zdravih stvari koje stoje doma u ponudi, i od nezdravih kad je neka prilika gdje svi to jedu.
Ja ne biram ni jedan ni drugi način. Prije svega, moje dijete ne trpa u sebe slatkiše nego uvijek kaže da bi ih jeo i pita me smije li. Ja odgovaram, možeš, poslije ručka. Ti slatkiši su čokolada i keksići, on bombone ne jede. Ovo što ti kažeš da slatkiša nema doma za mene je previše ograničavajuće. Ne vidim ništa strašno u tome da dijete poslije ručka pojede kinder jaje, čokoladicu ili 4-5 keksa s jabukom. I ne vidim kakav mu to izbor u pogledu jedenja slatkiša dajem, ako svojevoljno ne kupujem slatkiše koje on voli i dopuštam mu da ih jede onda kad neka izvanjska socijalna situacija to nalaže.

Da se razumijemo, ja itekako uvažavam potrebe i želje mog djeteta. Sve da i neću, njega se ne bi moglo drukčije odgajati, jer on svoju osobu zna štititi. Ali, mislim da dijete ne može sebe samo odgojiti nego je roditelj tu da ga odgaja. Na primjeru jela, ja na način da provodim pravilo prvo ručak, ti na način da ne kupuješ čokoladu. S mojeg gledišta, bolje je da se dijete uči kontroli i umjerenosti nego da mu želja previše raste. Poznam djevojčicu kojoj se nije smjelo donositi slatkiše - ona mora zdravo jesti i toga u njihovoj kući nema. Da ne duljim, nikad nisam vidjela takvo umlaćivanje najodurnijih slatkiša kao kod nje kad je ponarasla i došla do više moći da ZAISTA sama odlučuje o tome što će jesti. Što me podsjeća na još nešto: vidim u tvom potpisu da ti dijete ima 3 godine. Kad je moj M. imao tri godine jeo je sve po propisu, doručak, ručak, večera, sve kako treba, povrće, mesić, juhica, sve je išlo u slast. I svako poslijepodne puna zdjelica voća s integralnim žitaricama. E, ali s vremenom se apetit smanjio, a želja za slatkišima narasla. I sad je na meni da se nosim s tom dijalektikom.