Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje
Pokazuje rezultate 1 do 50 od 179

Tema: Sto vam se "urezalo" iz Juulovih knjiga?

  1. #1
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno Sto vam se "urezalo" iz Juulovih knjiga?

    Mislim da bi ovakav topic mogao motivirati ljude koji jos nisu procitali njegove knjiga da ih procitaju, a istovremeno nama koji smo procitali bi dao priliku da se prisjetimo nekih stvari koje smo mozda zaboravili i razgovaramo o svemu tome.

    Evo neke stvari, koje su se meni "urezale". Nabacivat cu ih zbrda zdola kak se sjetim..


    • Djetetov integritet se moze narusiti verbalnim i fizickim djelovanjem. Djeci koja prkose je vrlo vjerojatno narusen integritet.

      Roditelji su odgovorni za procese u obitelji. Sto to znaci? To znaci da su roditelji odgovorni za atmosferu, tj nacin komunikacije u obitelji. Znaci da npr. dijete moze odluciti sto zeli jesti za rucak, ali ne moze biti odgovorno za to kakva ce atmosfera biti za stolom.

      Proces je bitniji od sadrzaja. Znaci, nacin na koji nesto ucimo dijete, nacin na koji komuniciramo je bitniji od onog sto zelimo reci.

      Preuzimanjem djetetovih odgovornosti, dolazi do bunta djeteta. Djete na sve moguce nacine zahtjeva da mu se odgovornost vrati.
      Ne sjecam se svih odgovornosti, ajd nek netko tko ima knjigu pred sobom nadopuni:

      1. osjecaji: hladno, vruce, tuga, ljutnja, strah, sreca.....
      2. okusi: da li je nesto fino ili nije fino
      3. spavanje
      4. Sta dalje?


      Isto tako roditelj ne smije svoje odgovornosti prebacivati na dijete. Djete se ne moze nositi se s roditeljskom odgovornoscu, zato ima roditelja Djeca zele puno toga, zele svasta, no roditelji su ti koji trebaju odluciti sto djetetu zaista TREBA. To je dio roditeljske odgovornosti. Razmazena djeca su ona koja su dobila sve sto su pozeljela a nisu dobila ono sto im stvarno treba.

      Ukoliko one faze "terrible two" ili "pubertet" zaista pocnemo percipirati kao faze, problem je u nama (roditeljima) ne u djeci. Mi smo ti koji se nismo uspjeli prilagoditi novonastaloj situaciji (djetetovoj potrebi za vise samostalnosti) te ih i dalje "gusimo" i time izazivamo bunt i protest.

      Cesto roditelji kad vide teenagere kako postaju samostalni imaju potrebu jos vise "stegnuti uzdu", i jos vise odgajati dijete, no to je krivo - stvara kontra efetk. Teenageri se vise ne odgajaju, to vrijeme je proslo. To vrijeme je vrijeme kad roditelji trebaju sjesti i gledati rezultate svog odgoja (i po mogucnosti uzivati ).

      Ukoliko neznate kako da pristupite djetetu kako da razgovarate s njim, zamislite da razgovarate s prijateljem - isto tako razgovarajte s djetetom 8)



    Eto to je moje ovako napamet na brzaka. Dajte dalje neke stvari koje ste vi zapamtili....

  2. #2
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    Ukoliko sam ja nesto krivo interpretirala, slobodno se ubacite s komentarom. Poanta ovog je da svi naucimo nesto :D

  3. #3
    a zakaj avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    2,149

    Početno

    evo nekoliko stvari koje su se meni urezale - vjerojatno zato jer su mi bas u tom trenutku trebale:

    - vazno je izbjeci destruktivne sukobe! Zdravi sukobi su ok, ali destruktivni sukobi (koje prvenstveno karakterizira narusavanje integriteta djeteta i stvaranje osjecaja krivnje) treba izbjeci - cak i ako to znaci da cemo nekad odustati od ciljeva koje zelimo postici.

    - koristenje osobnog jezika: da bi dijete naucilo prepoznavati svoje potrebe i izrazavati ih, treba vidjeti da i roditelji rade to isto.

    - cak i ako roditelji kao osobe nisu dovoljno izgradjeni (nemaju razvijenu samosvijest, ne znaju postaviti svoje granice, ne znaju koristiti osobni jezik) - mogu biti dobri roditelji ako roditeljstvo prihvate kao priliku za ucenje i vlastiti razvoj - znaci ako se i sami razvijaju u interakciji s djetetom i partnerom (to mi je bilo jako utjesno!)

  4. #4

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    skoro na vrhu
    Postovi
    1,304

    Početno Re: Sto vam se "urezalo" iz Juulovih knjiga?

    Citiraj anchie76 prvotno napisa
    1. osjecaji: hladno, vruce, tuga, ljutnja, strah, sreca.....
    2. okusi: da li je nesto fino ili nije fino
    3. spavanje
    4. Sta dalje?
    Baš sam prekjučer čitala.
    1. osjetila: vruće mi je - hladno mi je, ovo je fino, ovo je nejestivo...
    2. emocije: tužna sam, ljuta sam, radosna sam, volim te...
    3. potrebe: gladan sam, ne spava mi se više, piški mi se...

    Nisam dobro razumjela što je samosvijest. Je li to sposobnost da istinito iskažem svoje osjećaje i potrebe u nekom trenutku? Istinito u smislu da sam u dosluhu sa stvarnim sobom, da ne opisujem emocije koje sam naučila da bih u toj situaciji trebala osjećati. Naravno, i da ih uopće iskažem, tj. opišem riječima. Neki ljudi ne znaju uopće opisati kako se osjećaju (npr. MM ponekad).

  5. #5
    Mony avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2004
    Lokacija
    Zg
    Postovi
    2,937

    Početno

    Joj, anchie, kad si ti vec sve tako super napisala, sta da se jos doda 8)


    Ukljucit cu se i kasnije, ali evo sto mi sada pada na pamet.

    Na pocetku knjige (Vase kompetentno dijete) kaze da je OK da se mama i tata ne slazu oko neceg u odgoju, ali samo ako oni tu razliku prihvacaju kao takvu.
    To mi je nevjerojatno, jer se uvijek prica kako roditelji moraju imati isto misljenje u svemu, kako dijete ne bi mislilo kako tu razliku moze iskoristiti. Ja ovo nisam shvatila kao potkapanje drugog, ili nesto tipa: dodji meni, tata to ne zna, vec jednostavno postovati razliku u misljenju, ali i postovati odluku koju je jedan roditelj vec donio.

    Jel grijesim u interpretaciji?

  6. #6

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    skoro na vrhu
    Postovi
    1,304

    Početno

    Zaboravila sam dodati: odličan topic! Treba mi mjesto gdje mogu razmijeniti shvaćanje i produbiti razumijevanje Juula. Ne mislim da je on sad neki neupitni guru, a da mi trebamo s obožavanjem širiti i slijediti njegove ideje. Ovaj pogled na odgoj koji sam od njega pokupila prilično su revolucionarne u mojem malom svemiru i čini mi se dobar. Zato želim i ono što ne razumijem bolje razumijeti - intrigira me.

  7. #7
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    E, tooooo :D Vidis ja sam totalno zaboravila na te neke stvari dok nisam sad procitala u tvom postu...

    Sjetih se jos par stvari:

    Sto se postavljanja granica tice, bitnije je nauciti postaviti granice oko sebe, svoje osobne granice. Ukoliko roditelji ne postavljaju osobne granice djetetu, dijete ih nema prilike upoznati, nema prilike saznati tko su oni. Jer o drugoj osobi ucimo i o njihovim granicama kad nesvjesno predjemo njihove granice. I sami saznajemo gdje su nam granice kad ih netko nesvjesno (ili svjesno) predje.

    U prosjeku treba 10 godina da se saznaju granice druge osobe! (Fascinantno, ha?)


    Ovo nije iz knjige, nego je Jesper himself rekao.

    Jako dobri roditelji naprave u prosjeku 20 katastrofalnih gresaka DNEVNO. Dobri roditelji rade oko 30-40. Ako radite vise od 50 gresaka, mozda je vrijeme da potrazite pomoc.
    Poanta ovog je da je normalno da roditelji grijese. I dobro je da grijese, jer ukoliko bi bili savrseni zamislite kolike bi to zahtjeve stavilo pred dijete. I ono bi mislilo da mora biti savrseno, i prvi susret s realnoscu bi bilo koban. Ono sto roditelji trebaju raditi, i po cemu se razlikuju odgovorni roditelji od drugih je to sto odgovorni roditelji preuzimaju punu odgovornost za svoje pogreske. Ukratko, priznaju da su pogrijesili i ispricaju se djetetu. Na taj nacin ga i uce kako se on treba ponasati kad pogrijesi, i da je ok pogrijesiti ali i poslije priznati pogresku i ispricati se. Svi mi grijesimo.

  8. #8
    zrinka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Split, Lijepa nasa
    Postovi
    4,633

    Početno

    meni su samosvijest i samopouzdanje kako ih je on definirao bas dobro 'sjele' da znam na kojem polju i kako raditi, jer se cesto ta dva pojma brkaju

  9. #9

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    skoro na vrhu
    Postovi
    1,304

    Početno

    Onda pričaj

  10. #10
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    Vidis Zrinka sad si me sjetila da sam na jednom mjestu procitala da izrazavanje ljubavi prema djetetu potice pozitivan razvoj samosvjesti (ima jos stvari koje poticu razvoj samosvjesti, ali ih se sad ne sjecam...). Neslaganje roditelja, njihovo svadjanje moze negativno utjecati na razvoj djetetove samosvjesti.

    Aj nek netko doda vise info ako se sjeca o samosvjesti i samopouzdanju i razlici...

    Samosvjest = "ljubav" prema sebi, zadovoljstvo samim sobom, s onim tko si

    Samopouzdanje = uvjerenje da si u stanju napraviti neke stvari

    Cesto roditelji poticu samopouzdanje, a na samosvjest zaborave. Pa se desi da covjek bude super uspjesan u sportu, ono skupi par medalja na Olimpijskim itd. i onda pod stare dane se oda alkoholu. Jer to cijelo vrijeme njemu je samopouzdanje bilo visoko, ali mu je samosvjest bila niska.

  11. #11

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    skoro na vrhu
    Postovi
    1,304

    Početno

    U primjeru: nije li čovjek volio samog sebe kad je bio prvak na Olimpijadi? Samosvijest mu je tada bila visoka. :?

  12. #12
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    Ma naravno da se volio, ali volio se jer je uspio nesto napraviti, bio je ponosan na sebe zbog svog uspjeha. Nije mu samosvjest tada bila visoka. Tada mu je sampouzdanje bilo visoko - jer je uspio nesto NAPRAVITI.

    Samosvijest ne ide gore dolje (koliko ja kuzim). Ili si samosvjestan ili nisi. Samosvjest je ono da se volis i da si zadovoljan s onim tko si bez obzira jel bio na olimpijadi li ne.

    Definitivno cu morati ponovo procitati te dijelove kad mi se vrati knjiga, jer sam mislila da mi je sve savrseno jasno, a sad mi je tako tesko reproducirati procitano :/

    Cini mi se da sam isto naletila negdje u knjizi da klinci koji se odaju drogi i alkoholu u principu imaju nisku samosvjest. Jeste i vi to procitali, ili sam ja to izmislila?

  13. #13
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    Mozda ce ti pomoci ako cemo iskarikirati..

    Recimo da se on volio dok je bio na olimpijadi, ali sto je onda kad je olimpijada prosla, ili on postao prestar za bavljenje tim sportom? Kad nema vise uspjeha koji su tako super visoki i zadivljuju sve oko tebe da bi hranili ego?

  14. #14

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    skoro na vrhu
    Postovi
    1,304

    Početno

    Ma ne kažem ja da on sebe nije volio nego da samosvijest možda nije (samo) ljubav prema sebi.

  15. #15
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    Citiraj mendula prvotno napisa
    Ma ne kažem ja da on sebe nije volio nego da samosvijest možda nije (samo) ljubav prema sebi.
    Definitivno nije! Gore sam navela da me se nadopuni jer mi je definicija pre stura, ni sama sebe ne kuzim, a kamoli netko drugi. Ja kuzim razliku izmedju samopouzdanja i samosvjesti, ali je fakat ne mogu verbalizirati.

    Aj Zrinka uskaci :D

  16. #16
    zrinka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Split, Lijepa nasa
    Postovi
    4,633

    Početno

    samosvijest je ono kako mi dozivljavamo sami sebe, kako sebe spoznajemo i sto mislimo o tome sto smo spoznali
    to je unutarnja jezgra, nosivi stup
    kad nam je samosvijest zdrava zadovoljni smo sa sobom i smireni sami sa sobom

    kad nismo samosvijesni, onda imamo stalni osjecaj griznje savjesti, nesigurnosti, kriticnosti prema sebi, dramaticno dozivljavamo nase neuspjehe


    samopouzdanje se odnosi na nase sposobnosti, sto nam ide dobro, gdje smo spretni i sto mozemo postici, to je vanjska, stecena osobina

    rezlika je shvacanje da nam nesto ne ide i osjecaja da smo glupi!

    znaci, nije vazno samo jacati samopouzdanje, jer samopouzdanje bez samosvijesti opet nije ono pravo...
    puno je vaznije da covjek ima samosvijesti jer onda je rijetko da nema samopouzdanja....

    eto, otprilike ukratko...

  17. #17

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    skoro na vrhu
    Postovi
    1,304

    Početno

    1. Kako se samosvijest ozdravlja i jača? Mislim na samosvijest odraslih ljudi.

    2.
    Citiraj zrinka prvotno napisa
    kako sebe spoznajemo
    Misliš način na koji sebe spoznajemo ili sadržaj koji spoznajemo o sebi? Način možda može značiti da vjerujemo samo što drugi o nama misle.

    3.
    sto mislimo o tome sto smo spoznali
    Misliš na stav o onome što smo spoznali o sebi? Što mislimo o onome što smo pronašli u proučavanju sebe?

  18. #18
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    E to je to!! :D

    Tocno to kako si rekla, ak si samosvjestan i samopouzdanje je vjerojatno tu. Ali obrnuto ne funkcionira!

  19. #19
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    Mendula mi uletila

    Ja neznam odgovore na ova pitanja, fakat se ne sjecam...

  20. #20
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Citiraj anchie76 prvotno napisa
    E to je to!! :D

    Tocno to kako si rekla, ak si samosvjestan i samopouzdanje je vjerojatno tu. Ali obrnuto ne funkcionira!
    Ima i obrnutih primjera (pise u knjizi, jucer citao - onaj primjer s nogometasem), ali to je samo privremeno. Kad nestane samopouzdanje (u vezi s necim odredjenim) tad se sve vraca na samosvijest koja je niska i pocinju problemi.

  21. #21
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    E tocno to sto sam gore spominjala s onim olimpijcem kao primjerom. Naizgled je sve ok dok se redaju uspjesi, ali kad uspjesi izostanu onda nastane rupa.

    Cisto da znate (jerbo sam se namucila dok sam saznala kak se kaze samosvjest a kako samopouzdanje na engl - jer to dvoje cesto ljudi poistovjecuju)

    Samosvjest = Self-esteem
    Samopouzdanje = Self-confidence

    E sad kad sam procitala jedan clanak (stavit cu ga ovdje), sjetila sam se da je Jesper rekao da se narusavanjem djetetovog integriteta narusava njegova samosvjest.

    Evo jedan poduzi clanak sto samosvjest je a sto nije (ovo nije od Jespera, no vjerujem da ce nam svima pomoci u razumijevanju definicije samosvjesti)


    http://www.nathanielbranden.com/cata...lf_esteem.html

    What Self-Esteem Is and Is Not

    Nathaniel Branden, PhD
    Copyright © 1997, Nathaniel Branden, All Rights Reserved
    This article is adapted from “The Art of Living Consciously” (Simon & Schuster, 1997).


    --------------------------------------------------------------------------------



    Four decades ago, when I began lecturing on self-esteem, the challenge was to persuade people that the subject was worthy of study. Almost no one was talking or writing about self-esteem in those days. Today, almost everyone seems to be talking about self-esteem, and the danger is that the idea may become trivialized. And yet, of all the judgments we pass in life, none is more important than the judgment we pass on ourselves.

    Having written on this theme in a series of books, I want, in this short article, to address the issue of what self-esteem is, what it depends on, and what are some of the most prevalent misconceptions about it.

    Self-esteem is an experience. It is a particular way of experiencing the self. It is a good deal more than a mere feeling—this must be stressed. It involves emotional, evaluative, and cognitive components. It also entails certain action dispositions: to move toward life rather than away from it; to move toward consciousness rather than away from it; to treat facts with respect rather than denial; to operate self-responsibly rather than the opposite.

    A Definition

    To begin with a definition: Self-esteem is the disposition to experience oneself as being competent to cope with the basic challenges of life and of being worthy of happiness. It is confidence in the efficacy of our mind, in our ability to think. By extension, it is confidence in our ability to learn, make appropriate choices and decisions, and respond effectively to change. It is also the experience that success, achievement, fulfillment—happiness—are right and natural for us. The survival-value of such confidence is obvious; so is the danger when it is missing.

    Self-esteem is not the euphoria or buoyancy that may be temporarily induced by a drug, a compliment, or a love affair. It is not an illusion or hallucination. If it is not grounded in reality, if it is not built over time through the appropriate operation of mind, it is not self-esteem.

    The root of our need for self-esteem is the need for a consciousness to learn to trust itself. And the root of the need to learn such trust is the fact that consciousness is volitional: we have the choice to think or not to think. We control the switch that turns consciousness brighter or dimmer. We are not rational—that is, reality-focused—automatically. This means that whether we learn to operate our mind in such a way as to make ourselves appropriate to life is ultimately a function of our choices. Do we strive for consciousness or for its opposite? For rationality or its opposite? For coherence and clarity or their opposite? For truth or its opposite?

    Building Self-Esteem

    In “The Six Pillars of Self Esteem,” I examine the six practices that I have found to be essential for the nurturing and sustaining of healthy self-esteem: the practice of living consciously, of self-acceptance, of self-responsibility, of self-assertiveness, of purposefulness, and of integrity. I will briefly define what each of these practices means:

    The practice of living consciously: respect for facts; being present to what we are doing while are doing it; seeking and being eagerly open to any information, knowledge, or feedback that bears on our interests, values, goals, and projects; seeking to understand not only the world external to self but also our inner world, so that we do not out of self-blindness.

    The practice of self-acceptance: the willingness to own, experience, and take responsibility for our thoughts, feelings, and actions, without evasion, denial, or disowning—and also without self-repudiation; giving oneself permission to think one’s thoughts, experience one’s emotions, and look at one’s actions without necessarily liking, endorsing, or condoning them; the virtue of realism applied to the self.

    The practice of self-responsibility: realizing that we are the author of our choices and actions; that each one us is responsible for life and well-being and for the attainment of our goals; that if we need the cooperation of other people to achieve our goals, we must offer values in exchange; and that question is not “Who’s to blame?” but always “What needs to be done?” (“What do I need to do?”)

    The practice of self-assertiveness: being authentic in our dealings with others; treating our values and persons with decent respect in social contexts; refusing to fake the reality of who we are or what we esteem in order to avoid disapproval; the willingness to stand up for ourselves and our ideas in appropriate ways in appropriate contexts.

    The practice of living purposefully: identifying our short-term and long-term goals or purposes and the actions needed to attain them (formulating an action-plan); organizing behavior in the service of those goals; monitoring action to be sure we stay on track; and paying attention to outcome so as to recognize if and when we need to go back to the drawing-board.

    The practice of personal integrity: living with congruence between what we know, what we profess, and what we do; telling the truth, honoring our commitments, exemplifying in action the values we profess to admire.

    What all these practices have in common is respect for reality. They all entail at their core a set of mental operations (which, naturally, have consequences in the external world).

    When we seek to align ourselves with reality as best we understand it, we nurture and support our self-esteem. When, either out of fear or desire, we seek escape from reality, we undermine our self-esteem. No other issue is more important or basic than our cognitive relationship to reality—meaning: to that which exists.

    A consciousness cannot trust itself if, in the face of discomfiting facts, it has a policy of preferring blindness to sight. A person cannot experience self-respect who too often, in action, betrays consciousness, knowledge, and conviction—that is, who operates without integrity.

    Thus, if we are mindful in this area, we see that self-esteem is not a free gift of nature. It has to be cultivated, has to be earned. It cannot be acquired by blowing oneself a kiss in the mirror and saying, “Good morning, Perfect.” It cannot be attained by being showered with praise. Nor by sexual conquests. Nor by material acquisitions. Nor by the scholastic or career achievements of one’s children. Nor by a hypnotist planting the thought that one is wonderful. Nor by allowing young people to believe they are better students than they really are and know more than they really know; faking reality is not a path to mental health or authentic self-assurance. However, just as people dream of attaining effortless wealth, so they dream of attaining effortless self-esteem—and unfortunately the marketplace is full of panderers to this longing.

    People can be inspired, stimulated, or coached to live more consciously, practice greater self-acceptance, operate more self-responsibly, function more self-assertively, live more purposefully, and bring a higher level of personal integrity into their life—but the task of generating and sustaining these practices falls on each of us alone. “If I bring a higher level of awareness to my self-esteem, I see that mine is the responsibility of nurturing it.” No one—not our parents, nor our friends, nor our lover, nor our psychotherapist, nor our support group—can “give” us self-esteem. If and when we fully grasp this, that is an act of “waking up.”

    Misconceptions about Self-Esteem
    When we do not understand the principles suggested above, we tend to seek self-esteem where it cannot be found—and, if we are in “the self-esteem movement,” to communicate our misunderstandings to others.

    Teachers who embrace the idea that self-esteem is important without adequately grasping its roots may announce (to quote one such teacher) that “self-esteem comes primarily from one’s peers.” Or (quoting many others): “Children should not be graded for mastery of a subject because it may be hurtful to their self-esteem.” Or (quoting still others): “Self-esteem is best nurtured by selfless (!) service to the community.”

    In the “recovery movement” and from so-called spiritual leaders in general one may receive a different message: “Stop struggling to achieve self-esteem. Turn your problems over to God. Realize that you are a child of God—and that is all you need to have self-esteem.” Consider what this implies if taken literally. We don’t need to live consciously. We don’t need to act self-responsibly. We don’t need to have integrity. All we have to do is surrender responsibility to God and effortless self-esteem is guaranteed to us. This is not a helpful message to convey to people. Nor is it true.

    Yet another misconception—very different from those I have just discussed—is the belief that the measure of our personal worth is our external achievements. This is an understandable error to make but it is an error nonetheless. We admire achievements, in ourselves and in others, and it is natural and appropriate to do so. But this is not the same thing as saying that our achievements are the measure or grounds of our self-esteem. The root of our self-esteem is not our achievements per se but those internally generated practices that make it possible for us to achieve. How much we will achieve in the world is not fully in our control. An economic depression can temporarily put us out of work. A depression cannot take away the resourcefulness that will allow us sooner or later to find another or go into business for ourselves. “Resourcefulness” is not an achievement in the world (although it may result in that); it is an action in consciousness—and it is here that self-esteem is generated.

    To clarify further the importance of understanding what self-esteem is and is not, I want to comment on a recent research report that has gained a great deal of attention in the media and has been used to challenge the value of self-esteem.

    By way of preamble let me say that one of the most depressing aspects of so many discussions of self-esteem today is the absence of any reference to the importance of thinking or respect for reality. Too often, consciousness or rationality are not judged to be relevant, since they are not raised as considerations. The notion seems to be that any positive feeling about the self, however arrived at and regardless of its grounds, equals “self-esteem.”
    We encounter this assumption in a much publicized research paper by Roy F. Baumeister, Joseph M. Boden, and Laura Smart, entitled “Relation of Threatened Egotism to Violence and Aggression: The Dark Side of High Self-Esteem,” published in the “Psychological Review” (1996, Vol. 103, 5-33). In it the authors write:

    Conventional wisdom has regarded low self-esteem as an important cause of violence, but the opposite view is theoretically viable. An interdisciplinary review of evidence about aggression, crime, and violence contradicted the view that low self-esteem is an important cause. Instead, violence appears to be most commonly a result of threatened egotism—that is, highly favorable views of self that are disputed by some person or circumstance. Inflated, unstable, or tentative beliefs in the self’s superiority may be most prone to encountering threats and hence to causing violence. The mediating process may involve directing anger outward as a way of avoiding a downward revision of the self-concept.

    The article contains more astonishing statements than it is possible to quote, but here are a few representative examples:

    “In our view, the benefits of favorable self-opinions accrue primarily to the self, and they are if anything a burden and potential problem to everyone else.”

    “By self-esteem we mean simply a favorable global evaluation of oneself. The term self-esteem has acquired highly positive connotations, but it has simple synonyms the connotations of which are more mixed, including … egotism, arrogance … conceitedness, narcissism, and sense of superiority, which share the fundamental meaning of favorable self-evaluation.”

    “[W]e propose that the major cause of violence is high self-esteem combined with an ego threat [which is caused by someone challenging your self-evaluation].”

    “Apparently, then, alcohol generally helps create a state of high self-esteem.”

    Observe, first of all, that there is nothing in the authors’ idea of self-esteem that would allow one to distinguish between an individual whose self-esteem is rooted in the practices of living consciously, self-responsibility, and personal integrity—that is, one whose self-esteem is rooted in reality—and one whose “self-esteem” consists of grandiosity, fantasies of superiority, exaggerated notions of one’s accomplishments, megalomania, and “favorable global self-evaluations” induced by drugs and alcohol. No definition of self-esteem or piece of research that obliterates a distinction of this fundamentality can make any claim to scientific legitimacy. It leaves reality out of its analysis.

    One does not need to be a trained psychologist to know that some people with low self-esteem strive to compensate for their deficit by boasting, arrogance, and conceited behavior. What educated person does not know about compensatory defense mechanisms? Self-esteem is not manifested in the neurosis we call narcissism—or in megalomania. One has to have a strange notion of the concept to equate in self-esteem the trail-blazing scientist or entrepreneur, moved by intellectual self-trust and a passion to discover or achieve, and the terrorist who must sustain his “high self-evaluation” with periodic fixes of torture and murder. To offer both types as instances of “high self-esteem” is to empty the term of any useable meaning.

    An important purpose of fresh thinking is to provide us with new and valuable distinctions that will allow us to navigate more effectively through reality. What is the purpose of “thinking” that destroys distinctions already known to us that are of life-and-death importance?

    It is tempting to comment on this report in greater detail because it contains so many instances of specious reasoning. However, such a discussion would not be relevant here, since my intention is only to show the importance of a precise understanding of self-esteem and also to show what can happen when consciousness and reality are omitted from the investigation.

    So I will conclude with one last observation. In an interview given to a journalist, one of the researchers (Roy F. Baumeister), explaining his opposition to the goal of raising people’s self-esteem, is quoted as saying: “Ask yourself: If everybody were 50 percent more conceited, would the world be a better place?” [1] The implication is clearly that self-esteem and conceit are the same thing—both undesirable. Webster defines conceit as an exaggerated [therefore in defiance of facts] opinion of oneself and one’s merits. No, the world would not be a better place if everybody were 50 percent more conceited. But would the world be a better place if everybody had earned a 50 percent higher level of self-esteem, by living consciously, responsibly, and with integrity? Yes, it would—enormously.

    Awareness of What Affects Our Self-Esteem

    Self-esteem reflects our deepest vision of our competence and worth. Sometimes this vision is our most closely guarded secret, even from ourselves, as when we try to compensate for our deficiencies with what I call pseudo-self-esteem—a pretense at a self-confidence and self-respect we do not actually feel. Nothing is more common than the effort to protect self-esteem not with consciousness but with unconsciousness—with denial and evasion—which only results in a further deterioration of self-esteem. Indeed a good deal of the behavior we call “neurotic” can be best understood as a misguided effort to protect self-esteem by means which in fact are undermining.

    Whether or not we admit it, there is a level at which all of us know that the issue of our self-esteem is of the most burning importance. Evidence for this observation is the defensiveness with which insecure people may respond when their errors are pointed out. Or the extraordinary feats of avoidance and self-deception people can exhibit with regard to gross acts of unconsciousness and irresponsibility. Or the foolish and pathetic ways people sometimes try to prop up their egos by the wealth or prestige of their spouse, the make of their automobile, or the fame of their dress designer, or by the exclusiveness of their golf club. In more recent times, as the subject of self-esteem has gained increasing attention, one way of masking one’s problems in this area is with the angry denial that self-esteem is significant (or desirable).

    Not all the values with which people may attempt to support a pseudo-self-esteem are foolish or irrational. Productive work, for instance, is certainly a value to be admired, but if one tries to compensate for a deficient self-esteem by becoming a workaholic one is in a battle one can never win—nothing will ever feel like “enough.” Kindness and compassion are undeniably virtues, and they are part of what it means to lead a moral life, but they are no substitutes for consciousness, independence, self-responsibility, and integrity—and when this is not understood they are often used as disguised means to buy “love” and perhaps even a sense of moral superiority: “I’m more kind and compassionate than you’ll ever be and if I weren’t so humble I’d tell you so.”

    One of the great challenges to our practice of living consciously is to pay attention to what in fact nurtures our self-esteem or deteriorates it. The reality may be very different from our beliefs. We may, for example, get a very pleasant “hit” from someone’s compliment, and we may tell ourselves that when we win people’s approval we have self-esteem, but then, if we are adequately conscious, we may notice that the pleasant feeling fades rather quickly and that we seem to be insatiable and never fully satisfied—and this may direct us to wonder if we have thought deeply enough about the sources of genuine self-approval. Or we may notice that when we give our conscientious best to a task, or face a difficult truth with courage, or take responsibility for our actions, or speak up when we know that that is what the situation warrants, or refuse to betray our convictions, or persevere even when persevering is not easy—our self-esteem rises. We may also notice that if and when we do the opposite, self-esteem falls. But of course all such observations imply that we have chosen to be conscious.

    In the world of the future, children will be taught the basic dynamics of self-esteem and the power of living consciously and self-responsibly. They will be taught what self-esteem is, why it is important, and what it depends on. They will learn to distinguish between authentic self-esteem and pseudo-self-esteem. They will be guided to acquire this knowledge because it will have become apparent to virtually everyone that the ability to think (and to learn and to respond confidently to change) is our basic means of survival—and that it cannot be faked. The purpose of school is to prepare young people for the challenges of adult life. They will need this understanding to be adaptive to an information age in which self-esteem has acquired such urgency. In a fiercely competitive global economy—with every kind of change happening faster and faster—there is little market for unconsciousness, passivity, or self-doubt. In the language of business, low self-esteem and underdeveloped mindfulness puts one at a competitive disadvantage. However, neither teachers in general nor teachers of self-esteem in particular can do their jobs properly—or communicate the importance of their work—until they themselves understand the intimate linkage that exists between the six practices described above, self-esteem, and appropriate adaptation to reality. “The world of the future” begins with this understanding.

  22. #22
    zrinka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Split, Lijepa nasa
    Postovi
    4,633

    Početno

    Citiraj mendula prvotno napisa
    1. Kako se samosvijest ozdravlja i jača? Mislim na samosvijest odraslih ljudi.

    2.
    Citiraj zrinka prvotno napisa
    kako sebe spoznajemo
    Misliš način na koji sebe spoznajemo ili sadržaj koji spoznajemo o sebi? Način možda može značiti da vjerujemo samo što drugi o nama misle.

    3.
    sto mislimo o tome sto smo spoznali
    Misliš na stav o onome što smo spoznali o sebi? Što mislimo o onome što smo pronašli u proučavanju sebe?
    pod 1.
    mislim osobnim razvojem i rastom
    samosvijest je za juula egzistencijalna osobina

    pod 2. sadrzaj koji o sebi spoznajemo i kakav dojam o njemu imamo (spoznas da si los pjevac i nemas sluha i ako si zbog toga pao u komu i to je izdeprimiralo previse, onda vjerojatno imas losu samosvijest, odnosno ako na tu spoznaju kazes sebi, ok, ne znam pjevati, sta se moze, okrenut cu se nekoj drugoj akitvnosti i primis to kako spada, to govori o tvojoj visokoj razini samosvijesti - odnosno ta spoznaja te nece poljuljati u smislu da postanes nezadovoljan sa sobom i sl)

    pod 3.- vidi pod 2.

    eto, tako, malo zbrckano ali mozemo dalje

  23. #23

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    skoro na vrhu
    Postovi
    1,304

    Početno

    Hvala, cure. Dadoste mi posla za domaću zadaću.

  24. #24
    zrinka avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Split, Lijepa nasa
    Postovi
    4,633

    Početno

    pod 1.bi dodala i to da smo vrijedni sebi takvi kakvi jesmo a u mladosti, kad smo djeca da smo vrijedni roditeljima takvi kakvi jesmo, da nas prihvacaju sa svim nasim manama i vrlinama da nas vole zato sto jesmo ....
    to je temelj za zdrav i razvijen osjecaj samosvijesti

    nasilje nad djecom i bilo koja druga povreda djecije integriteta stvara nisku samosvijest...

  25. #25
    Osoblje foruma leonisa avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2005
    Lokacija
    zagreb
    Postovi
    16,612

    Početno

    mislim da je Juul dao divan primjer: kad nam se beba rodi zapanjeno gledamo u nju, divimo joj se i obozavamo je bas takvu kakva ona jest. a nakon nekoliko tjedana dobivamo poriv promjeniti je. treba se prisjetiti svako malo onog trenutka kada i kako smo je gledali kada se rodila.

  26. #26
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    Citiraj leonisa prvotno napisa
    mislim da je Juul dao divan primjer: kad nam se beba rodi zapanjeno gledamo u nju, divimo joj se i obozavamo je bas takvu kakva ona jest. a nakon nekoliko tjedana dobivamo poriv promjeniti je. treba se prisjetiti svako malo onog trenutka kada i kako smo je gledali kada se rodila.
    I kad se isto tako odnosimo prema djetetu koje je bolesno. U tom trenu nam ne pada na pamet mijenjati ga. Zivimo za trenutak da samo bude onakav kakav je inace.

    A precesto to zaboravljamo, i zaboravljamo ih voliti samo zato sto jesu

  27. #27

    Datum pristupanja
    Feb 2005
    Lokacija
    skoro na vrhu
    Postovi
    1,304

    Početno

    Potaknuta topicom Neposlušno dijete, sjetila sam se suradnje. Mislim da ju Juul nije baš jasno odredio, tj. čini mi se da definiciju malo rasteže u nekim primjerima. Prvo kaže da je suradnja djetetovo nastojanje da zadovolji roditeljska očekivanja. Zatim kaže da postoji i obrnuta suradnja i tu se nešto izokrene. Ja sad ne znam reći što? Pa u jednom primjeru dijete surađuje signalizirajući da nešto u obiteljskim odnosima ne štima - tu pak ne vidim vezu s roditeljskim očekivanjima. Zato mi se čini da je definicija suradnje malo rastegnuta i da se tako može razvlačiti po potrebi. Na primjer, dijete odbija jesti -> mora da je mama nervozna -> mama se skulirala i dalje nudi djetetu jelo. Nije razumjela da dijete ustvari uopće nije više gladno.
    To daje opasno oruđe za naopaku uporabu Juulovih ideja. Ili sam nešto krivo shvatila?

  28. #28
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Citiraj mendula prvotno napisa
    Potaknuta topicom Neposlušno dijete, sjetila sam se suradnje. Mislim da ju Juul nije baš jasno odredio, tj. čini mi se da definiciju malo rasteže u nekim primjerima. Prvo kaže da je suradnja djetetovo nastojanje da zadovolji roditeljska očekivanja. Zatim kaže da postoji i obrnuta suradnja i tu se nešto izokrene. Ja sad ne znam reći što? Pa u jednom primjeru dijete surađuje signalizirajući da nešto u obiteljskim odnosima ne štima - tu pak ne vidim vezu s roditeljskim očekivanjima. Zato mi se čini da je definicija suradnje malo rastegnuta i da se tako može razvlačiti po potrebi. Na primjer, dijete odbija jesti -> mora da je mama nervozna -> mama se skulirala i dalje nudi djetetu jelo. Nije razumjela da dijete ustvari uopće nije više gladno.
    To daje opasno oruđe za naopaku uporabu Juulovih ideja. Ili sam nešto krivo shvatila?
    Hm, istina ...

    Recimo, roditelji su agresivni. Jedno dijete suradjuje tako da se povinuje roditeljskim zeljama, dok drugo "suradjuje" tako da i ono samo postaje agresivno, odnosno suradjuje u smislu da postaje isto kao i njegovi roditelji.

    No, sto ako roditelji nisu agresivni, a dijete jest? Na koji nacin tad ono suradjuje, objasnjenje te situacije mi nije jasno.

  29. #29
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    Ja cu sad vrlo laicki.. Mozda fulam, al cu probati.

    Mislim da u tom slucaju dijete suradjuje tako sto roditeljima direktno ukazuje na nesto sto ne stima, nesto sto treba popraviti. Roditelji to nisu skuzili do tada, i klinac svojim ponasanjem direktno ukazuje u samu srz problema.

    Tak sam ja to skuzila.

  30. #30
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    Brisem tvoj post tatek, i prebacujem na topic http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=556349#556349

    Nek ovaj topic ostane iskljucivo o stvarima koje su se "urezale svakome", i eventualna pojasnjavanja nejasnoca.

  31. #31
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno Re: Sto vam se "urezalo" iz Juulovih knjiga?

    Citiraj mendula prvotno napisa
    Citiraj anchie76 prvotno napisa
    1. osjecaji: hladno, vruce, tuga, ljutnja, strah, sreca.....
    2. okusi: da li je nesto fino ili nije fino
    3. spavanje
    4. Sta dalje?
    Baš sam prekjučer čitala.
    1. osjetila: vruće mi je - hladno mi je, ovo je fino, ovo je nejestivo...
    2. emocije: tužna sam, ljuta sam, radosna sam, volim te...
    3. potrebe: gladan sam, ne spava mi se više, piški mi se...
    Cinilo mi se ovo nepotpuno, jer se sjecam i nekih stvari kad postanu veci. Evo cijele liste:

    1. osjetila: vruce-hladno, dobar okus - los; dobar miris - los miris, itd.

    2. emocije: tuga, sreca, frustracija, bol, zelje, prijateljstvo itd. takodjer u odnosu na nkeog i nesto

    3. potrebe: zedj, glad, pospanost, bliskost, udaljenost

    I u starijoj dobi njihova je odgovornost:

    - religija
    - interesi u slobodno vrijeme
    - obrazovanje
    - odjevanje i izgled

  32. #32
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    Evo jos malo o samosvjesti i samopouzdanju:

    Samosvijest je nasa osobna svijest i dozivljavanje onoga sto smo i tko smo. Samosvijest je spoznavanje samog sebe i naseg odnosa prema tome sto smo spoznali.

    Samopouzdanje govori o nasim sposobnostima – sto nam ide dobro i u cemu smo vjesti. To je izvanjska, stecena osobina.

    Ove dvije stvari poticu razvoj samosvijesti:

    • 1) kada nas najvaznija osoba u zivotu vidi i potvrdjuje;
      2) kada dozivljavamo da smo drugima vrijedni ovakvi kakvi jesmo.
    Znaci u skladu s gore navedenim - dva elementa su nuzna za razvoj samosvjesti:

    • 1) da nas vide
      2) da dobijemo priznanje za ono kakvi jesmo.
    Priznanje se razlikuje od procjene.

    Primjer je u knjizi gdje je djecak nacrtao nesto svojoj mami dok ju je cekao da se vrati s posla. Ona je iskazala odusevljenje time sto je rekla nesto tipa "ajme, kako si krasno to nacrtao!". Djecak nije ocekivao procjenu svog rada, vec samo priznanje da je on to napravio. On joj je spontano iskazao sebe, a zauzvrat je dobio procjenu (u ovakvom slucaju nije toliko bitno je li procjena pozitivna ili negativna. Jer se djecakovo gledanje na zivot promijenilo od biti – na biti sposoban, od postojanja – u postignuce).

    Ako svoju ljubav prema nasoj djeci iskazujemo pomocu pohvala i pokuda, postoji opasnost od njihovih trajnih posljedica po razvoj djetetove osobnosti. Tako stvaramo ovisnu, izvana upravaljanu osobnost.

    Sto im vise dopustimo da nam daju sebe, to ce zdravijom biti njihova samosvijest.

  33. #33

    Datum pristupanja
    Jun 2004
    Lokacija
    Zagreb, Centar
    Postovi
    2,295

    Početno

    podižem malo ovaj topic, jer upravo čitam "kompetentno dijete" i toliko sam pod dojmom te knjige da vam ne mogu reći...
    toliko istinitih, pravih stvari koje te uzdrmaju, potaknu na razmišljanje ne samo o djeci - već i o djetetu u tebi, svom djetinjstvu, i kako se sve to reflektira na mene danas i na moj odnos s mojim djetetom - prekrasna knjiga koja obogaćuje, kojoj ću se već vidim često vraćati

  34. #34
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Citiraj anek prvotno napisa
    podižem malo ovaj topic, jer upravo čitam "kompetentno dijete" i toliko sam pod dojmom te knjige da vam ne mogu reći...
    toliko istinitih, pravih stvari koje te uzdrmaju, potaknu na razmišljanje ne samo o djeci - već i o djetetu u tebi, svom djetinjstvu, i kako se sve to reflektira na mene danas i na moj odnos s mojim djetetom - prekrasna knjiga koja obogaćuje, kojoj ću se već vidim često vraćati
    Dobro dosla u klub ljubitelja te knjige! :D

  35. #35

    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Lokacija
    Mkd
    Postovi
    1,667

    Početno

    ja sam pre neki dan dobila na poklon dve njegove knjige ("Vase kompetenrno djete" i "Ovo sam ja! Tko si ti?") i fascinirana sam njegovim nacinom gledanja djecjeg i roditeljskog svjeta. Do sada (stigla sam do integriteta) najvise me dojmilo problem sa rjec odgoj koji upucuje na nekakav ne ravnomjerni odnos roditelj-djete. Kada procitam sve do kraj, napisat cu jos.

  36. #36
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,511

    Početno

    anek

    ps. nabavila sam jos njegove dvije knjige (na njemackom). jedna se dodiruje skole i obrazovanja, a druga je sazetak intervjuja sa njim u kom on govori i o svom djetinjstvu i roditeljima, te njihovom utjecaju na njegov buduci zivot. kad procitam javim.

  37. #37
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Citiraj seni prvotno napisa
    anek

    ps. nabavila sam jos njegove dvije knjige (na njemackom). jedna se dodiruje skole i obrazovanja, a druga je sazetak intervjuja sa njim u kom on govori i o svom djetinjstvu i roditeljima, te njihovom utjecaju na njegov buduci zivot. kad procitam javim.
    Seni, moze ime tih knjiga?
    (citam njemacki, a mozda i odemo skoro do Graza pa da bacim oko u koju knjizaru)

  38. #38

    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    šibenik i okolica
    Postovi
    335

    Početno

    seni, kako je naslov? na hrvatskom?

  39. #39

    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    šibenik i okolica
    Postovi
    335

    Početno

    tatek, istovremeno
    samo ja ne znam njemacki

  40. #40
    tatek avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2004
    Lokacija
    Zagreb/Precko
    Postovi
    4,271

    Početno

    Citiraj tanjaa prvotno napisa
    tatek, istovremeno
    samo ja ne znam njemacki
    Onda ces cekati prijevod na HR ili neki drugi tebi prikladan jezik ... a seni i ja ti to mozemo prepricati.

  41. #41

    Datum pristupanja
    Jan 2005
    Lokacija
    šibenik i okolica
    Postovi
    335

    Početno

    cekat cu prepricavanje .

  42. #42

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,389

    Početno

    Potaknuta ovim topicima o Jesperu Juulu, odlucila sam i ja procitati knjigu i posudila ju u knjiznici i procitala. Ostala sam stvarno odusevljana. I kopirala sam ju jer jedno citanje definitivno nije dovoljno. U svakodenvnom ritmu zivota treba se s vremena na vrijeme podsjetiti nekih stvari.

    nego, jel zna tko gdje se moze nabaviti njegova knjiga Ovo sam ja , a tko si ti? htjela bi i nju procitati.

  43. #43
    anchie76 avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    15,991

    Početno

    MOLIM da se DRZITE NASLOVA ove teme.

    Pls nemojte skretati pitanjima tipa "gdje nabaviti, gdje kupiti" - otvorite pitanje na burzi ili pogledajte na pretrazniku (bilo je vec razgovora o tome).

    Voljela bih da ova tema ostane iskljucivo o tome sto nas se dojmilo iz njegovih knjiga

  44. #44

    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Postovi
    2,389

    Početno

    moja isprika.

    zapravo sam htjela reci da me se dojmila knjiga pa sam usput pitala i za ovu drugu.

  45. #45
    LeaB avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2005
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,656

    Početno

    Baš sam je jučer kupila, čitala je davno.

    I ono na čemu mi se otvorila jest da djeca radije ne jedu nego jedu za stolom gdje je atmosfera napeta.

    Naš je primjer moje kulinarsko umijeće i mama koja negoduje kad sjeda za stol. Mia je odmah neraspoložena. Dok kad smo same ili samo MM, Mia i ja jede sve ko velika.

  46. #46
    kate avatar
    Datum pristupanja
    Dec 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,702

    Početno

    podižem

    ?

  47. #47
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    J sam za ovu knjigu prvi put čula na ovom forumu (kao i za mnogo drugih stvari ) i upravo je čitam. Mislim da je odlična, već nakon 100 straica sam skužila neke greške koje nasvjesno radimo- posebno u vezi Laninog dnevnog spavanja.
    Ja mislim da njoj dnevni san zaista treba, stvarno bude nauračunljiva kad ga preskoči, pa smo je nagovarali i ona naposlijetku zaspi pored mene. Sad je pustimo ako neće- barem zaspi u 20 h!
    Ima još stvari koje ću nadopisat kad se sjetim, sad mi je ovo palo na pamet.

    E da, već je netko gore spomenuo postavljanje osobnih granica.

  48. #48

    Datum pristupanja
    Jun 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    442

    Početno

    Prijavljujem se u "klub ljubitelja Juula", kako tatek kaže :D . MM i ja smo Juula otkrili prije nekih dvije godine, i nakon pročitanih dosta raznih knjiga iz područja roditeljstva, sa njegovom teorijom smo se načisto oduševili-za našu obitelj su Juulove knjige postale svojevrsna "biblija" , često svi zajedno večer provedemo čitajući i analizirajući pojedine dijelove knjige, pustimo da nas "vodi" kroz naša dnevna događanja i slobodno mogu reći da je Juul na neki način naš obiteljski terapeut. A šta mi se "urezalo" iz Juulovih knjiga? Mogla bi sada dosta o tome pisati, večina je najvažnijih već spomenuta ali evo nekih meni jako važnih stvari :

    -granice izražavamo osobnim govorom": "Želim", "Ne želim", "Ovo sam ja" ...te dijete ne treba dvojiti o tome kakvi su njegovi mama i tata...Osobni govor je uvijek topao, neovisno o tome govorimo li da ili ne....(vježbanje ovakvog načina izražavanja i naglašavanja riječi mi često dođe kao metoda "brojim do deset dok se ne smirim", po prirodi sam jako eksplozivna ali ovo stvarno "radi"..)
    -...neke od naših osobnih granica ne možemo objasniti, čak ni nama samima.One su upravo takve kakve jesu.Možda ih djeca teže shvaćaju, ali ih bez problema poštuju. Djeca ne poštuju roditeljske granice zato što su ih roditelji u stanju argumentirati.Poštuju ih zato jer poštuju osobu koja ih postavlja. Važno je "olabaviti" granice. Važno je reći istinu: "Ne znam zašto tako mislim, ali to je svejedno moje mišljenje.Ja to tako želim." Juul ovo navodi kao poučan obrazac za djecu jer će naučiti kako zapravo mogu slijediti svoj unutarnji glas i kad okolina nameće pritiske odnosno kada ne uspijevaju uvjeriti druge u ispravnost ili razumnost stava (poslije zauzimanje stava prema alkoholu, drogi, kriminalu i sl.) ;
    -...bolje je, i za roditelje i za djecu, da se roditelji potrude "biti svoji" i tako upoznaju sami sebe nego da "postupaju ispravno".... (Ovaj dio je za MM i mene jako važan jer se učimo kako prepoznavati obrasce naših roditelja koji su na nas ostavili osjećaj kršenja naših granica i ne ponavljati ih na svome djetetu);
    -....nemoguće je izbjeći probleme koji nastaju iz unutarnjih razlika roditelja. Na njih se može gledati kao na problem koji će se riješiti prije nego se nastavi dalje, ili kao na izazov koji može pomoći obitelji da nastavi dalje....roditelji su najvećim dijelom odgovorni za uspjeh obitelji. Drugi dio uspjeha ovisi o razvoju zajedništva.Nitko ne zna niti može znati sve. Cilj nije stvoriti "ispravnu" obitelj, nego "našu" obitelj....(i zato se mi učimo da svako kaže što želi ili ne želi, misli, osjeća..odnosno ciljano odvajamo vrijeme za razgovor);

    i da potpisem anchie76, dvije stvari koje mi i u najvećim frkama prve padaju na pamet su:
    -RODITELJI su odgovorni za procese u obitelji, oni "vode" atmosferu doma pa ma šta se događalo;
    -Ukoliko neznate kako da pristupite djetetu kako da razgovarate s njim, zamislite da razgovarate s prijateljem - isto tako razgovarajte s djetetom

  49. #49
    seni avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2004
    Postovi
    7,511

    Početno

    leonessa, ovo si prekrasno sazela.

  50. #50
    Anci avatar
    Datum pristupanja
    Aug 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    10,626

    Početno

    http://www.superknjizara.hr/index.ph...r&idautor=1689


    ne znam jel link dobro kopiran
    netko gore je pitao gdje se mogu nabaviti druge njegove knjige

Stranica 1 od 4 123 ... PosljednjePosljednje

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •